Ateizam - Mir i Veselje

Kao što možda već i znate, Britansko udruženje humanista nedavno je sponzoriralo reklamnu kampanju na busevima diljem Engleske. Slogan kampanje je "Vjerojatno nema Boga. Sada se prestani brinuti i uživaj u svom životu''. Riječ "vjerojatno" je umetnuta jer pravila oglašavanja zahtjevaju da svaka tvrdnja u reklami mora imati dokaze, a poznato je da ne možemo dokazati nepostojanje Boga. Ipak, poruka koju nam oglas poručuje je očita: naručitelj želi da povjerujemo kako ne postoji Bog, i na temelju toga da se "prestanemo brinuti i uživamo u životu". Drugim riječima, ako ne postoji Bog, svi bi trebali osjećati mir i veselje, barem tako tvrdi Udruženje britanskih humanista.

Tvrdnja je zanimljiva, ali pogledajmo prvo lekcije iz povijesti. Povijest nas je naučila da antiteističke odnosno službeno ateističke države poput Sovjetskog Saveza, Komunističke Kine(Mao Tse Tsung), Albanije, Kambođe(Pol Pot) ili Sjeverne Koreje koje su osjetile društveno uređenje bez Boga ne žive baš u miru i veselju. Zapravo, sasvim suprotno, društvena uređenja kojima je ideja transcendentalnog Boga bila toliko odbojna pamtit ćemo po spektakularnim uspjesima u stvaranju očaja i ubojstvima velikog broja ljudi. Osim tvrdnje da je ateistički život pun mira i veselja, oglas nas navodi i na tvrdnju da je Bog neutralni i pasivni objekt, plod našeg razmišljanja o njegovom postojanju. Ipak, prema tradiciji Judaizma i Kršćanstva, Bog aktivno otkriva svoje postojanje. Ima zanimljivu tendenciju da se stalno otkriva, ali na blage i skromne načine.

U današnja čitanjima* imamo poznati primjer otkrivenja Boga. U prvom čitanju, dječak Samuel čuje noću glasove, "Samuel! Samuel!". Primjetite kako ga Bog zove imenom. Slično tome, današnje Evanđelje puno je imena koje Isus Krist poziva; Ivan, Andrija i Šimun. U slučaju Šimuna, Isus mu čak daje i novo ime, Petar. Imena su bitna jer predstavljaju osobu. Umjesto da promatra ljudska bića kroz kolektiv kao u komunizmu, ili kao objekte bez osobnosti što je prisutno u modernoj industriji, laboratorijima i klinikama, osobni Bog skromno nam pristupa i odnosi se prema nama kao osobama sa imenom i u krajnjoj liniji kao prijateljima. Kršćanstvo propovijeda da je Bog postao zbog nas i više od samog prijatelja, Isus Krist, pravi Bog i čovjek, rođen je i žrtvovan na križu za svoje prijatelje kako bi im omogućio život vječni.

Bog koji nas voli, Bog koji je spreman umrijeti za vječno prijateljstvo sa nama čini se kao dobra vijest, pa zašto onda Britansko udruženje humanista smatra da nepostojanje Boga dovodi do mira i veselja? Čini mi se da pitanje nije intelektualne prirode oko Božjeg postojanja. Problem je u željama srca. U navodnoj odsutnosti Boga, svijet nudi razne stvari kao nadomjestak mira i veselja. Primjerice, oglašivači nude pogodnosti vječnog života u pomodnim i prolaznim stvarima. Droge nam nude užitak bez smisla i značenja. Vanbračni odnosi, na koje nas upozorava današnje drugo čitanje, pružaju nam imitaciju bračne intimnosti, ali bez ikakvih obaveza i smisla. Sve nam te stvari ne donose mir i veselje nego u konačnici jad i osjećaj praznine. Porobljeno porocima, pokvareno ljudsko srce ne može shvatiti da postoji nešto bolje. U ateističkom oglasu, Bog je doživljen kao netko zastrašujuć, netko tko donosi kraj lažnom miru i lažnom veselju. Kao što apostol Ivan(3:19) kaže "ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla". Izgleda da Britansko udruženje humanista smatra taj strah normalnim odnosom prema Bogu.

Kako onda možemo prihvatiti Boga umjesto da pobjegnemo od Njega u strahu? Kršćanska povijest nas uči da uspjeh u svetosti, uspjeh u dohvaćanju nebeskog nije stvar osobne snage. Sve što je potrebno za svetost je predati se Božjoj volji. Naša svakodnevna molitva trebala bi biti poput molitve dječaka Samuela koji je čuo Božji glas i odazvao se "Govori Gospodine, sluga Tvoj sluša".

*Druga nedelja godine

Is 3:3b-10,19; Ps 40:2,4,7-8,8-9,10; 1 Co 6:13c-15a,17-20; Jn 1:35-42

autor: Otac Andrew Pinsent   

Centar za znanstvenu inkviziciju Hrvatske

Nedavno je osnovan Centar za znanstvenu inkviziciju (eng. inquisition,inquiry – istraga). Dva su temeljena razloga za pokretanja svete znanstvene inkvizicije, jedan je što se još uvijek koriste teističke dogme kao temeljno shvaćanja prirode i odnosa u društvu a drugi je poplava pseudoznanstvenih ideja potpomognuta profitno orijentiranim medijima i usko povezana s nespremnošću znanstvenika da na njih odgovore. Živimo u vrijeme kada se javljaju neki ljudi koji razmišljaju drugačije od nas, apsolutna je nužnost da suzbijemo sve takve pojave. Sasvim je jasno da ne postoji Bog, ali mi smo od Boga izabrani ljudi i moramo reagirati. Kako ne posjedujemo mehanizme kojima bi takve ljude uspješno uklonili iz društva za sada nam preostaje samo upozoravati na takve pojave. Predmet interesa istrage postaje svatko čije javno pojavljivanje i izjave mogu izazvati sablazan među pukom.

Veliki inkvizitor od sada i u Vašem gradu

Za prvog Velikog Inkvizitora izabran je Slobodan Danko Bosanac, proučimo njegove izjave u kojima nas upozorava tko su sumnjivci na koje moramo paziti;

Smatrati da nam je religija saveznik je potpuno krivo, religija nikad nije i neće biti za spoznaju, po definicija ona se temelji na vjerovanju, a spoznaja na znanosti. Argument tradicije je apsurdan, pod time se može dosta toga provući. Niti tradicija nam nije saveznik. Međutim ići na religiju per se, ja se ponavljam, nije produktivno. Dovoljno ima materijala da se religija kritizira kroz primjere na koje moramo ukazivati. Tada se može govoriti o pravom napadu na religiju. No to sve pada u vodu ako među nama ima onih koji religijska stanovišta brane. Nemam ništa protiv tih ljudi ali sto se mene tiče onda ću djelovati onako kako smo do sada. Ne želim biti u društvu s onima koji smatraju da znanost ima kompromisa s religijom. 

...

Svi mi imamo možda previše uvjerenja u intelektualnu razinu našeg puka. Usput, mi pričamo o nekoj višoj razini svijesti. Evo upravo vidio sliku Josipovića na polnoćki kako božanstveno sluša bajke i moralne propovijedi Bozanića, vjerojatno je i klečao pred njim. A tvrdi da je agnostik.

Potpuno je jasno što nam poručuje Veliki Inkvizitor Danko Bananko. Svi koji se drže tradicije, svi pripadnici nekih od religija, a posebno oni koji sa figom u džepu tvrde da su uz nas(predstavljaju se agnosticima i ateistima, a svako malo bježe da bi potajno slušali što im popovi propovijedaju) predstavljaju problem i potrebno ih je podvrgnuti sudu našeg Centra za inkviziciju.


Promocija Inkvizicije u medijima

Inteligencija u našem društvu nije na razini, potrebno je ljude spasiti od njih samih. Na scenu stupa medijski pobočnik Velikog Inkvizitora, poznati novinar i aktivist Neven Barković. Svoju plodonosnu karijeru počinje 1998. godine kao desna ruka Matije Babića, nakon što je godinama u sklopu redakcije indexa radio na povećanju nacionalnog kvocijenta inteligencije prelazi na tportal gdje kao glavni urednik u par mjeseci podiže posjećenost portala i kvalitetu novinarstva. Posve je očigledna njegova uloga u podizanju kvalitete našeg društva, ali on nije samo novinar, u slobodno vrijeme je glasnogovornik inicijative mrzim-katol... ovaj, nisam vjernik. Incijativa je to koja za plan ima otkriti pravu istinu o stanju u Hrvatskoj. Barković poziva sve pravoslavce(jer poznato je primjerice da je broj krštenih u Srbiji prije rata bio ispod 30%), da razmisle o svome indetitetu i da ga odbace, naravno ako to žele. Pozvao je i sve židove da razmisle o tome što znači biti židov i da odbace taj indetitet(poznato je da veliki broj židova nije religiozan), naravno ukoliko to žele. Uz svo to protjerivanje svih religioznih osoba nakratko je spomenuo i katolike, pozvao ih je da zaniječu svoju vjeru, naravno samo ako to žele, ako ne žele ne moraju, Barković nije ni na koji način pokušao utjecati na njih.

Neuke bi moglo zbuniti zašto Barković citira Starčevića na svojoj stranici mrzim-katol... uf, opet ja, inicijative se zove nisam vjernik, dakle neuke bi moglo zbuniti zašto Barković citira Starčevića na svojoj stranici nisam-vjernik.org, davno je rekao Starčević da "Katoličanstvo ne smije biti ispred hrvatstva". Je li Barković neki zadrti domoljub? Bez brige, nije. Na svome twitter računu ponosno izjavljuje da "ne želim dobrodošlicu papi, mislim da je vjera mana, a ne vrlina, ne ponosim se hrvatstvom i nije da nikog ne mrzim." Prateći njegov račun na već spomenutom servisu možemo saznati o njegovoj zabirnutosti za neuki puk; "Kad katolički teolozi kažu 'istina', misle na mitove neobrazovanih seljaka iz brončanog doba. Vjera je mentalno ropstvo.", šokiran prizorom kojeg je vidio na glavnome trgu piše; "Orgije konformizma, uniformnosti i mentalnog ropstva na Jelačić placu", prije toga prošetao je Zrinjevcem da vidi koliko se praznovjerje raširilo među narodom pa zaključuje; "Sjedim na Zrinjevcu okružen hodočasnicima i čitam 'Case of the pope'. Iskreno ih žalim. Cinični iskorištavaju lakovjerne i tako stalno..."

Sve je jasno, kao što je i Barković na svoje oči vidio, potreba za inkvizicijom je velika, zar netko još sumnja u to? Srećom, Barković je glavni urednik jednog od najposjećenih portala u Hrvatskoj, s njime na našoj strani, tko će protiv nas? Katolicima i kleru možemo samo poželjeti ono što je i sam Barković poželio Papi; "Sretan put, Herr Ratzinger. Želim vam dobro zdravlje i dug život kako bismo vas ipak na kraju vidjeli gdje i spadate, iza rešetaka".


Potpora Centru za Inkviziciju

Još uvijek Vas nisam uvjerio u potrebu da se priključite Centru za inkviziciju? Nema veze, indoktrinacija koju ovo društvo vrši nad Vama onemogućuje da odmah progledate. Srećom Centar za inkviziciju ima i podršku moralnih vertikala poput Žarka Puhovskog koji je oboružan iskustvom vođenja sličnih akcija. Posebno je značajno sudjelovanje Žarka Puhovskog u sličnim inkvizicijskim postupcima, još davne 1972. godine bio je "vrlo revan svjedok optužbe u političkim procesima studentima zagrebačkog sveučilišta. Ovaj sadašnji veliki ekspert za političku filozofiju nije se tada ustručavao satima govoriti na sudu i teretiti svoje kolege u postupku." Možda se brinete da je Puhovski oslabio u svom nastupu, ali bez brige, on se "nikada i nije odrekao te svoje prošosti, te ima jake osnove za pretpostavku da se tu radi o trajnijoj mentalnoj dispoziciji koja se manifestira onda kada se za to pojave povoljne okolnosti."

Veliki Inkvizitor Danko Bananko, pobočnik Neven, hrabi Žarko, zar uopće postoji mogućnost da ovaj Centar ne ostvari svoje naume?