Ljudska vrsta je pala vrsta

Nemojte misliti da se radi o nezamislivoj stvari. Ljudska vrsta je pala vrsta. Ima napadaje ludila, ponekad tek lokalne, ponekad gotovo globalne.

G.E.M. Anscombe, Why Have Children

Hrvatska je najneuspješniji patrijarhat na svijetu

Iako ima svoje formalnije definicije, često u popularnoj kulturi slušamo o patrijarhatu u smislu da se radi o sustavu kojemu je cilj "ugnjetavanje" žena. Zbog njega su žene neobrazovane i zarobljene u kući s mnoštvom djece o kojima su prisiljene brinuti. (Ponekad se govori da je to cilj, ili ponekad nešto blaže da je to posljedica koja ne mora biti namjeravana.)

Vjerojatno ste toliko puta čula takvo predstavljanje stvarnosti da više niti ne sumnjate u to. Ipak, probajmo se malo osvrnuti na stvari.

Dakle, feministi nas često upozoravaju da se u našem društvu djevojčice od najmanjih nogu podučava da se moraju posvetiti rađanju djece. Od igračka koje im dajemo, školskog programa, različitih neravnopravnosti u obrazovanju, kasnije na poslu, u medijima itd. Ukratko, čitav društveni i ekonomski život usmjeren je prema tome da žene moraju rađati, nešto na što ih sustav već stoljećima tjera. Zatvorene su u svojim kuhinjama gdje brinu o najmanje petero djece, ili kako nam već to vole prezentirati. Nazovimo to našom "politikom petero djece". (Često ostvareno kroz različite oblike nasilja.)

Ako su feministice u pravu, a nemamo razloga sumnjati u to, naša stopa fertiliteta bi trebala biti, možda ne pet – ipak neke žene zatvorimo u samostani, ali zasigurno preko tri. Koliko je stvarna stopa fertiliteta u Hrvatskoj?

Usporedimo to prvo s jednim društvom na drugom kraju svijeta. Egalitarnim i naprednim kineskim društvom u kojem se dugo provodila "politika jednog djeteta". Dakle u tome društvo ste desetljećima bili prisiljeni imati najviše jedno dijete (uz neke iznimke). Različitim političkim i ekonomskim pritiscima sprečavali su vas u imanju više djece. Postoje i zabilježeni slučajevi prisilnog pobačaja gdje su protivno volje majke, odlučili riješiti je bremena rađanja. (Zasigurno se pitate, ako je cilj feministica omogućiti ženama "izbor", kako to da svakodnevno ne čujete njihove proteste protiv kine u ime žena koje bi odlučile rađati. Baš neobična šutnja.)

Dakle, imate naše patrijarhalno društvu u kojem su žene običan stroj za rađanje – nije li lijepo kako feministice govore o vlastitim majkama, i egalitarno kinesko društvu u kojem bi ponekad doslovno izrezali dijete iz majke kako bi smanjili rađanja. Kakav fertilitet bi očekivali u pojedinom društvom?

Jesu li feministice ikada imale posao?

Prilog u dnevniku nacionalne televizije (9.3.2019.) potaknuo me na nekoliko komentara koje tek sada objavljujem. Prilog se bavio demografijom, točnije programom grada Zagreba prema kojem roditelji troje ili više djece od kojih najmlađe nije još školskog uzrasta mogu steći status odgajatelja. Ne znam što taj status sve podrazumijeva, ali pretpostavljam različite olakšice i posebno poticaje za majku koji joj omogućuju i olakšavaju da ostane uz svoju djecu. (Ovdje mi nije cilj komentirati samu mjeru, njene troškove, uštedu, ili njenu opravdanost.)

Ono što mi je zanimljivo je način na koji je predstavljen program u dnevniku. U prilogu ga je komentirala jedna psihologinja kojoj nisam zapamtio niti ime niti titulu, ali ukratko je objasnila da ona taj program smatra lošim jer isključuje žene sa tržišta rada. Naime, kao što objašnjava, žene koje imaju taj status godinama ne sudjeluju na tržištu rada i to dovodi samo do daljnje diskriminaciji tih žena prilikom zapošljavanja, posebno prilikom napredovanja.

Zatim su u prilogu spomenuti neki statistički podaci, komentari demografa ili što već, da bi na kraju opet pustili spomenutu psihologinju da završi; Ovog puta se fokusirala na djecu; smatra da su djeca koja odrastaju uz majku odgajateljicu u lošem položaju. Takva djeca su diskriminirana jer ih jednog dana stavljamo u školu zajedno s djecom koja su svoje rano djetinjstvo provela u vrtiću (koji ih je navodno bolje pripremio za školu – i život).

Dakle, koji su točno njeni prigovori na opisani program;

(I) Prvo, loše je za ženu da provodi vrijeme s vlastitom djecom jer vrijeme koje provodi s njima bi mogla provoditi na poslu. Ono vrijeme i energiju koju da vlastitoj djeci ne može dati svom šefu. 

(II) Drugo, loše je i za djecu da provode vrijeme sa vlastitom majkom jer bi mogli to vrijeme provoditi u vrtiću koji bih ih pripremio za provođenje vremena u školi.

(Još samo da se riješimo majki i djece pa smo riješili čitav problem čovječanstva.)

O IK, rodu i rodovima vojske

Odnosno, o Vladi i medijima koji samopohvalno pišu o društvenom inženjeringu kojeg provode.

Jutarnji list objavio je 3. siječnja 2019. godine članak o rodnoj politici Vlade pod naslovom "Vlada uvodi rodnu strategiju u vojsku i policiju" (U tiskanom izdanju naslov je nešto promijenjen.) Sam članak nije nešto što bi posebno izazvalo reakciju, jedan je od mnoštva dosadnih članaka koji zamaraju i otupljuju svoje čitatelje dok se napokon ne prepuste napretku kojeg takvi članci nagovještaju, ali radi se o sjajnom sažetku naprednjačkih ciljeva i djelovanja.

Rodna politika je sada naravno usko vezana uz Istanbulsku Konvenciju. IK je jedna od onih međunarodnih konvencija – poput marakeške - koje navodno ništa ne mijenjaju i koje nemaju značaja, ali je bilo jako važno i nužno da je potpišemo. Tko se može protiviti kvalitetnoj "rodnoj strategiji" i "rodnoj ravnopravnosti"?

Pojam "rodne ravnopravnosti" odnosi se, upozoravaju kritičari - a potvrđuje vlada, mediji i ovaj članak, ne na ravnopravnost pred zakonom nego na ostvarenje apstraktnog ideala podjednake zastupljenosti u svim područjima društva neovisno o biološkim, ekonomskim, povijesnim i društvenim realnostima. Radi se o krajnjem cilju, nečemu što moramo ostvariti neovisno o "preprekama" i posljedicama - nijedna žrtva nije prevelika.

U članku o policiji i IK mogli bi očekivati najavu o tome kako će policija kažnjavati i sprječavati nasilje nad ženama; ali naravno ovaj članak se ne bavi time. Baš kao što se niti IK ne bavi time. Ne radi se o tome što će policija činiti sa žrtvama nasilja, nego što ćemo činiti policiji u ime "rodne ravnopravnosti". Utjecaj i posljedice na osnovno poslanje policije ne uzima se u obzir – nije više bitno.

***

Članak započinje vladinim samopohvalama;

"Potvrđivanje Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, poznatije kao Istanbulska konvencija, i njezino stupanje na snagu 1. listopada 2018. svakako treba izdvojiti kao ključno postignuće i preduvjet ostvarenja stvarne ravnopravnosti spolova u Hrvatskoj, glasi zaključak Vlade Andreja Plenkovića u dokumentu “Nacionalni akcijski plan provedbe rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a o ženama, miru i sigurnosti za razdoblje 2018. - 2022.”, koji je nedavno poslan u javnu raspravu. 

U pitanju je važan dokument koji otkriva da Vlada planira povećati broj žena na rukovodećim pozicijama tajnih službi, policije, vojske i diplomacije, ali i na nekoliko mjesta naglašava dosljednu provedbu rodne politike kao strateškog opredjeljenja, unatoč kritikama iz ovdašnjih konzervativnih krugova i Katoličke crkve."

Dakle, sve je objašnjeno; unatoč kritikama iz nekih krugova, strateško opredjeljenje je dosljedna provedba rodne politike. Kritičari Vlade često primjećuju da nemamo nikakvu strategiju, ali zar ti kritičari nisu čuli za rodnu politiku Vlade? Uvođenje IK je "ključno postignuće i preduvjet osvarenja stvarne ravnopravnosti spolova".

Strategija i planovi, što nam donose? Nastavlja članak;

"U Akcijskom se planu iznosi prilično smjela tvrdnja da su u Hrvatskoj na nacionalnoj razini “uvedene brojne konkretne mjere za povećanje zastupljenosti žena u politici i sigurnosnom sektoru, osobito na rukovodećim položajima, a znatan napredak ostvaren je u pogledu uvođenja rodne ravnoteže u Oružane snage, policiju i sustav državne sigurnosti, područje koje tradicionalno smatramo isključivo muškim”."

Ako su se vojska i policija tradicionalno smatrale muškim područjem onda to moramo promijeniti. Potrebna nam je rodna ravnoteža. Oni koji će pričati o milijunima godine evolucije ili tisućama godine tradicije, različitim interesima i mogućnostima kod žena i muškaraca, smrtno griješe protiv rodne ravnopravnosti. Ima li goreg grijeha od toga? Srećom pa sve češće svjedočimo presudama protiv onih koji čine taj grijeh.

Poražavajuće statistike koje su posljedice te "tradicije" moramo što prije promijeniti. Tu se otvara mjesto za stručnjake. Objašnjava članak;

"Usto, navodi se da je MORH “uspostavio izvrsnu suradnju s Nordijskim centrom za rodna pitanja u vojnim operacijama (NATO Centre for Gender in Military Operations) i RACVIAC - Centrom za sigurnosnu suradnju u provedbi Tečaja za instruktore iz područja rodne perspektive”."

Ovo budi nadu. Uspostavili smo izvrsnu suradnju s Nordijskim centrom za rodna pitanja u vojnim operacijama. Uskoro ćemo imati mnoštvo Instruktora iz područja rodne perspektive. Ne znam uopće kako su hrvati ratovali stoljećima bez shvaćanja važnosti rodnih pitanja. Jesu li naši najslavniji generali kroz povijest imali na umu rodnu perspektivu. Koji je uopće smisao vojske i obuke vojnika bez toga?

Glavni cilj Vladine rodne politike do 2022.godine je uvođenje "rodne ravnoteže" u aktivnosti borbenog sustava. Članak nastavlja;

"Usto, u sve vježbe (simulacijske i terenske) potrebno je uvesti aktivnosti vezane uz rodnu perspektivu u vojnim operacijama, a povećati broj vojnih izaslanica u veleposlanstvima i stalnim misijama RH”."

Kakva je to uopće vojna vježba bez aktivnosti vezanih uz rodnu perspektivu? Prava vojna vježba treba biti predavanje o važnosti rodne ravnoteže i korištenju rodno osjetljivog jezika. Ima li što važnije za vojnika? Obuku svakog vojnika bi trebao voditi ne vojni, nego Instruktor rodne perspektive. Zamislite vojničku obuku u kojoj instruktor motivira i kažnjava vojnike koristeći štetne rodne stereotipe. (Primjerice, da kaže mladićima da se, u negativnom kontekstu, ponašaju poput curica.) Nedopustivo.

Da ne bi sve ostalo samo na tim nevažnim sustavima policije i vojske;

"Kao jedna od glavnih mjera Ministarstva vanjskih poslova istaknuto je stavljanje naglaska na sprečavanje i kažnjavanje rodno uvjetovanog nasilja i jednak pristup žena pravdi, dok se u obrazovnom sustavu najavljuje poučavanje o elementima rezolucija VS-a o ženama, miru i sigurnosti unutar predmetnih kurikuluma i kurikuluma međupredmetnih tema u osnovnim i srednjim školama te “osnaživanje mreže nacionalnih stručnjaka za rodnu perspektivu (instruktori, savjetnici, koordinatori i dr.)”."

Školstvo: osnovno i srednje. Kurikulume moramo prožeti "rodnom ravnopravnošću" pod vodstvom Instruktora.

Još važnije, moramo "osnažiti mrežu nacionalnih stručnjaka za rodnu perspektivu". Obvezno je birokratsko nadgledanja i kontrola svih područja života kako bi ostvarili ideološke ciljeve. Razgranata birokratska mreža omogućiti će nam pravovremeno reagiranje i ostvarenje rodne ravnopravnosti u javnom i privatnom području. Sve ostalo je nasilje protiv kojeg se IK bori.

Napokon da se ovo društvo kreće, već smo prošli gotovo petinu ovog naprednog stoljeća a mi tek sada stvaramo jaku mrežu stručnjaka za rodnu perspektivu. Bolje ikad, nego nikad. Valjda se ništa neće ispriječiti?

Članak završava;

"Već je sada izvjesno da će plan o povećanju broja žena na zapovjednim pozicijama i uvođenju rodne strategije u vojsku i policiju biti novi izazov konzervativnoj desnici."

Ah, da. Konzerativna desnica. Možete li vjerovati da takvi ljudi još postoje. Što oni uopće žele?

***

Ne znam spadam li u spomenutu konzervativnu desnicu, ali sam pisao protiv IK. Što je negativno u našoj "rodnoj strategiji"?

Članak dobro pokazuje da kada govorimo o primjerice Policiji, ne govorimo o tome kako će se policija boriti protiv nasilja nego kako ćemo se boriti protiv "rodne neravnopravnosti" u policiji. Nasilje protiv kojeg se primarno borimo nije nasilje nad ženama, nego povijesno i društveno nasilje koje je dovelo do "neravnopravnosti". "Rodna neravnoteža" je vrsta nasilja. Smisao i cilj policije više nije očuvanje reda i sigurnosti nego ostvarenje ideološkog cilja "rodne ravnopravnosti", podjednake zastupljenosti. (Ideološka pretpostavka koju je zabranjeno protpikivati jest ta da je takva "rodna ravnopravnost" zadana, poželjna ili uopće ostvariva.) Red i sigurnost više nisu primarne zabrinutosti policije. Bitno je postići "ravnopravnost" neovisno o posljedicama.

Škola se više ne bavi obrazovanjem, novine se više ne bave informiranjem, zdravstveni sustav zdravljem, policija sigurnošću, vojska vojnom učinkovitošću i obranom granica itd.

Institucije ne bave se više svojim poslanjem nego različitim Ljevičarskim ciljevima. U ovom slučaju govorimo o "rodnoj ravnopravnosti", ali slično je i nametanje "različitosti, "multikulturalizma" itd. Primarni cilj je ostvarenje Ljevičarske Ideologije. Svatko tko se usprotivi griješi o "rodnu ravnopravnost", predstavlja opasnost za društvo.

Sustav u kojem se zaposlenje, selekcija i napredovanje fokusiraju na obilježjima poput, u ovom slučaju, "roda" je loš sustav s lošim rezultatima. Niz je problema s ostvarenjem jednakosti ishoda i ostvarivanjem "kvota", posebno u tako bitnom području kao što su policija i vojska. Kako bi se postigao cilj ravnopravne zastupljenosti, dolazi do erozije kriterija napredovanja, a institucije gube sposobnost ostvarivanja svojih stvarnih ciljeva.

(Kada ste u bolnici želite liječnike koji obavljaju svoj posao. Žena čije je dijete na operacijskom stolu ne želi slušati o tome da ne brine jer se u bolnici provodi rodna strategija pa je podjednak broj žena i muškaraca u toj operacijskoj sali. Njoj je potreban sustav koji funkcionira, sustav koji je fokusiran na izlječenje njenog djeteta, ne na podjednaku zastupljenost žena.

Često čujemo da sustav ne funkcionira, da nije postignuta podjednaka zastupljenost na svim razinama, ali funkcija sustava – vojnog, policijskog, zdravstvenog - nije, barem za sada, postizanje podjednake zastupljenosti nego ostvarivanje ciljeva zbog kojih ti sustavi i postoje.)

Instistucije gube svoju učinkovitost i djelotvornost. Njihova učinkovitost više niti nije u fokusu, bitna je "rodna ravnopravnost".

Ono što želim reći istaknuti, identično naslovu članka, "Vlada uvodi rodnu strategiju u vojsku i policiju". Zašto vojska i policija imaju rodnu strategiju? Mislite li da će zbog toga vojska i policija biti uspješnije u postizanju svojih ciljeva?

Gubitak je to za cijelo društvo, uključujući žene.

Vojska 21. stoljeća (Vojnici izvode vježbe koje im omogućuju
 shvaćanje položaja žena u društvu i sve njihove probleme.)

PS

Članak Burza u Zagrebu naprednija od Njujorške. Dokaz su i ove brokerice dobro ilustrira fenomen; Da želite napisati parodiju članak bi Vam se vjerojatno činio pretjeranim, neuspješnim jer nema dozu uvjerljivosti. Ipak, netko je stvarno objavio da je ZSE naprednija od američke burze (nyse). Svatko tko zna išta o funkcioniranju burze odnosno o njenim ciljevima (i o tome što radi ZSE, a što NYSE po tom pitanju) zna da članak nije nit smiješan.Autor tvrdi da je ZSE naprednija, naprednija zbog rodne ravnopravnosti. Dakle nebitno je što Zse zapravo niti nije burza, nitko ne prikuplja kapital na njoj, nitko ne ulaže kapital, prosječnom čovjeku ne pada na pamet ulagati svoju ušteđevinu, vlasnici dionica su redovno prevareni, nitko ne reagira na manipulacije, sudske odluke se jednostavno ne provode, kriminal u tvrtkama, loše upravljanje, Agrokor, itd. Sve to nije bitno, bitno je da su žene brokerice tamo i to je dovoljno da govorimo o našoj naprednoj burzi. Kog briga što nemamo burza kao iznimno bitan dio gospodarstva, mi imamo rodnu ravnopravnost. Inače, i predsjednica burze je žena, ako ulagači nisu zadovoljni vjerojatno je razlog taj što imaju predrasuda zbog njenog "roda". (Ne želim reći da su navedene brokerice krive za lošu situaciju na burzi, niti su one one pisale i uređivale članak.)

Nedavno sam naišao na intervju s osobom koja bi trebala regulirati nepravilnosti na tržištu, popraćen je velikim naslovom kako je najveći problem našeg tržišta što nema dovoljno žena u upravama društva. Čovjek, prema mnogima, loše obavlja svoj posao, zbog njega sustav o kojem brine ne funkcionira, ali nema to veze, zna što mora izjaviti i sjajno je detektirao probem. (Sigurno su i žene dioničarke posebno sretne što, iako su prevarene, on brine za ženski rod.)

Da se vratimo na policiju i vojsku. Unatoč IK i "rodnoj strategiji" Vlade. Naša vojska ima sposobne ljude koji se trude održati i podržati tradicionalnu misiju vojske – učinkovitu uporabu sile; ali izgleda da će isti taj sustav uskoro biti pun ljudi, ili pod vlašću ljudi, koji neizravno sabotiraju učinkovitost vojske jer ih ne brine sposobnost. Razvijaju sustav zapošljavanja i napredovanja koji pogoduje određenim skupinama, neovisno o tome kako se to održava na primarnu misiju vojske – ili policije.

(Naravno, ne želim reći da je svako uključivanje žena u vojsku suprotno njenim ciljevima, ali uključivanje s ciljem ostvarivanja "ravnopravnosti" jest.)

Možda si neka bogatija i razvijenija društva mogu dopustiti nekoliko desetljeća poigravanja sa svojim bitnim sustavima, ali mi ih nikada nismo niti razvili. Moramo ulagati i razvijati, graditi, usredotočiti se na učinkovitost, a ne dodatno uništavati sustave kako bi proveli našu "rodnu strategiju".

PPS

Ovaj tekst je napisan prije više od godinu dana, ali ga tek sada objavljujem. Koliko mi je poznato nitko nije regirao niti na članak niti na "rodnu strategiju" Vlade. Je li to zato što "konzervativna desnica" nije upoznata s planovima, ili zato što svako uključivanje u policiju odnosno vojsku smatraju pozitivnim, ne znam. Isto tako, ne znam što su točno od navedenog proveli u ovih godinu dana, ali možemo lako vidjeti da IK nije borba protiv nasilja nego društveni inženjering. Primarni cilj institucija više nije vlastito poslanje, nego ostvarivanje Ljevičarske Ideologije.

Maskirne boje 21. stoljeća.
(Preuzeto s društvenih mreža švedske vojske.)