Dalrymple o sveučilištima i Različitosti

Dalrymple, pišući o mladom istraživaču koji pokušava pronaći posao, primjećuje da totalitarna opasnost ne dolazi od vlasti nego od sveučilišta i (polu) intelektualaca koji izlaze s njih. Malo je tko spreman opetovano im se suprotstavljati i izložiti se njihovim napadima i uvredama. U Rigid Diversity komentira;

Mladi istraživač kojeg poznajem, osoba koja bi s obzirom da ima sve akademske kvalifikacije i temperament za istraživački život nekoć lagano pronašla posao na sveučilištu  shvaća da će jedva pronaći svoje mjesto u sveučilišnom svijetu. Govori više jezika, mogao bi raditi u više zemalja, ali sve njegove prijave se odbacuju, gotovo sigurno u korist ljudi koji su manje sposobni ili manje kvalificirani od njega. Njegov problem je što ga zanimaju krive stvari. Čak je i sama prijava za posao, posebno na američkim sveučilištima, muka za osobu koja ne dijeli akademsko birokratsku opsesiju rasom i seksualnim sklonostima. Kako bi se prijavili za posao morate ispuniti obrasce o svojem stavu prema različitosti – naravno, nije dopuštena različitost u stavu prema različitosti.

Belloc o Barbaru i Civilizaciji

"Barbar se nada – zapravo se radi o njegovoj značajki - da može imati i ovce i novce. Konzumirati će ono što je civilizacija polagano proizvela kroz generacije i kroz trud, ali neće se žrtvovati kako bi nadoknadio ta dobra niti ima ikakvo razumijevanje vrline koja je bila potrebna da bi ona nastala. Njemu je disciplina iracionalna, i zbog toga se stalno čudi što ga civilizacija vrijeđa sa svećenicima i vojnicima.

Barabar se čudi kakva se to neobična istina skriva u drevnoj i svetoj istini; "Sine Auctoritate nulla vita".

Odnosno, Barbara otkrivamo u tome što ne može stvoriti; on može uništavati, ali ne može održavati; to je vrijedilo za svakog Barbara u propadanju svake civilizacije."

Hilaire Belloc

Svaka nova generacija predstavlja invaziju barbara koje je potrebno civilizirati prije nego što bude prekasno.

Thomas Sowell

U što uložiti – dionice?

"Čovjek je uvijek pripovjedač priča, živi okružen svojim pričama i pričama drugih, sve što mu se događa promatra kroz priče; pokušava živjeti svoj život prema njima."

Robert J. Shiller

Citat sam po sebi ne dočarava sve ideje o kojima ekonomist Shiller govori posljednjih godina, ali naslućuje se poanta da ekonomija odnosno ekonomske odluke nisu čisto "prirodoznanstvene", ovise o emocijama i o "pričama". Ovise o širem "narativu", priči koja pokreće ljude.

Američko je društvo specifično, ili je barem bilo nekada, po svojem optimizmu. Povjerenju u bolje sutra. Neovisno o tome je li ta slika naivna, činjenica je da pesimistični ljudi ulažu i ponašaju se u skladu sa svojim pesimističnim predviđanjima i očekivanja; a optimistični ljudi pak ulažu i ponašaju se u skladu sa svojim optimističnim predviđanjima i očekivanjima.

Ukupan "narativ" je povezan sa stvarima poput povjerenja. Povjerenje u institucije, ekonomiju, društvo, bližnje. Kada nema tog "povjerenja" ne možemo očekivati niti previše optimizma.