Komentirajući najavljeno pokretanje "rodnih studija" na filozofskom fakultetu neki su izrazili zabrinutost oko poticanja i financiranja studija. Drugi su se pak zapitali hoće li takav studij imati ikakvu edukacijsku vrijednost odnosno tko bi zaposlio rodne stručnjake.
Javljanje takvih pitanja ne iznenađuje jer prigovori financiranja danas zamjenjuju raspravu oko toga što je istinito ili dobro, što bismo i zašto trebali činiti. To ne znači da financiranje nije bitno, ali živimo u društvu u kojem više ne postoji potreba opravdavanja pojedinog poreza ili poticaja. Demoralizirani, spremni smo sve prihvatiti. (Ideja i svijest temelja istinske slobode ne postoje.) Ionako će oni koji vode takve studije reći da je kapitalizam nepravedan, a to znači da ne moraju opravdavati svoje pokušaje preusmjeravanja sredstava u bilo kojoj mjeri ili s bilo kojim ciljem.
Mnogi se pitaju tko bi zaposlio rodne stručnjake jer je upitno koje znanje i vještine stječe student. Točnije, ne samo da student nakon takvog studija neće ništa naučiti, nego će naučiti toliko stvari koje su jednostavno pogrešne. Ipak, to ih ne bi trebalo spriječiti u pronalasku zaposlenja. Nije potrebno puno promjena da uvedemo zakonsku obvezu da svaka javna institucija, ili tvrtka s određenom razinom prihoda i brojem zaposlenih mora imati stručnjake rodnih studija koji će upravljati procesima unutar te organizacije. Naravno to bi dovelo do manje učinkovitost, ometalo bi ostvarivanje ciljeva organizacija, ali rodne politike imaju prioritet pred takvim sitnicama.
Gradonačelnik grada s najvećim proračunom je u svome predizbornom programu najavio da je potrebno javne natječaja uvjetovati pristajanjem na njegovu politiku ("javnu nabavu ćemo koristiti kao sredstvo za postizanje društvenih ciljeva"). Već postoje propisi i međunarodne konvencije koje zahtijevaju takvo nadgledanje. One koji se usprotive lako je kazniti, u konačnici i zatvoriti.(Inače bi dodjelivanje sredstava vlastitim prijateljima bilo pogrešno, ali kada to rade progresivne sile, onda se jednostavno radi o izgradnji napretka i boljeg društva, zato i jesu na vlasti.)
Područje školstva i obrazovanja je također neiscrpan izvor radnih mjesta, tko je osposobljen predavati građanski odgoj u najavljenim oblicima ako ne takvi stručnjaci? (Postoji čitav skup vladinih i kvazinevladinih ureda koji zahtijevaju takve "kvalifikacije".)
Dakle, iako diploma ne donosi stvarno znanje, za posao se ne treba bojati. Jedan od zadataka takvih ljudi upravo i jest uvećavanje te širenje problema koje navodno rješavaju. Zašto bi ikada odbacili takvu moć, svoju buržujsku egzistenciju; to im je čitava karijera.
***
Ne pratim toliko medije, ali u skladu s reakcijama na neke ranije slučajeve, očekivali bi svakodnevne žestoke reakcije kolumnista i uglednih znanstvenika. Ako jedna Borasova riječ u govoru može izazvati lavinu reakcija, što će tek čitav takav studij.
Promicanje feminističke metodologije koja sprečava androcentričnu znanstvenu manipulaciju, i koja se oslobađa ograničenja tradicionalne znanosti sigurno izaziva one koji toliko brinu o promociji znanosti. Kada voditeljica budućeg studija tvrdi da je predavaonica "važno polje borbe", kada se zalaže za reformu koja će usmjeravati "profesorijat" prema feminističkoj epistemologiji i principima feminističke metodologije u nastavi, sigurno će mnogi reagirati.