Seksualna permisivnost i kolaps civilizacije – J.D. Unwin

"Svako ljudsko društvo slobodno je birati hoće li pokazati veliku energiju ili uživati u seksualnoj slobodi. Dokazi govore da ne može činiti oboje dulje od jedne generacije." (J.D.Unwin)

Društveni antropolog J.D. Unwin u knjizi Sex and Culture (objavljena 1934.) nudi sažetak svojih istraživanja u kojima je analizirao i usporedio podake o 86 društava i civlizacija kako bi utvrdio postoji li veza između seksualne slobode i procvata kulture. Nisam toliko upoznat s knjigom, ali sam pročitao neke sažetke;

Knowland je u par kratkih predavanja predstavio ideje iz knjige; Unwin's Sex and Culture: Why Monogamy Matters (1/7).

***

Neki od Unwinovih zaključka su mi se učinili zanimljivim i općenito točnim. U nastavku prenosim sažetak, prema J.D. Unwin and Why Sexual Morality May be Far More Important than You Ever Thought; 

Unwin je Opisao četiri "obrasca ljudske kulture" i stupnjeva procvata mjereno u smislu arhitekture, umjetnosti, inženjerstva, literature, agrikulture itd. Podjelio ih prema tome kako se odnose prema prirodnom svijetu; zoistički, monistički, deistički, racionalistički.

Seksualno suzdržavanje je podjelio na predbračno i postbračno.

Predbračne kategorije su;

1. Potpuna seksualna sloboda - bez ikakvih predbračnih ograničenja
2. Neredovito ili povremeno suzdržavanje - kulturni propisi zahtijevaju povremeno razdoblje apstinencije.
3. Striktna čednost - ostati djevac do braka.

Postbračne kategorije su:

1. Modificirana monogamija: jedan supružnik istovremeno, ali vezu može prekinuti bilo koja strana.
2. Modificirana poligamija: muškarci mogu imati više od jedne žene, ali žena je slobodna napustiti svog muža.
3. Apsolutna monogamija: samo jedan supružnik dopušten doživotno (ili do smrti u nekim kulturama)
4. Apsolutna poligamija: muškarci mogu imati više od jedne žene, ali žene moraju "ograničiti svoje seksualne kvalitete (tj. aktivnost) na svog muža do kraja života".

***

Nekoliko njegovih najznačajnijih otkrića;.

• Učinak seksualnih ograničenja: Povećana seksualna ograničenja, bilo prije ili poslije braka, uvijek su dovodila do povećanog procvata kulture. Suprotno tome, povećana seksualna sloboda uvijek je dovodila do sloma kulture tri generacije kasnije.

• Najutjecajniji faktor: Iznenađujuće, podaci su otkrili da je najvažnija korelacija s procvatom kulture bila je li predbračna čednost bila potrebna ili ne. Imala je vrlo značajan učinak.

• Najveći procvat kulture: Najmoćnija kombinacija bila je predbračna čednost u kombinaciji s "apsolutnom monogamijom". Racionalističke kulture koje su zadržale ovu kombinaciju najmanje tri generacije nadmašile su sve ostale kulture u svakom području, uključujući književnost, umjetnost, znanost, arhitekturu, inženjerstvo i poljoprivredu. Samo tri od osamdeset šest proučavanih kultura ikada su dosegle ovu razinu.

• Učinak napuštanja predbračne čednosti: Kada stroga predbračna čednost više nije bila norma, apsolutna monogamija, deizam i racionalno razmišljanje također su nestali unutar tri generacije.

• Potpuna seksualna sloboda: Ako je kultura prihvatila potpunu seksualnu slobodu, ta se kultura urušila unutar tri generacije na najniže stanje procvata - koje Unwin opisuje kao "inertno" i na "mrtvoj razini koncepcije" , karakteriziraju ga ljudi koji imaju malo interesa za išta drugo osim vlastitih želja i potreba. Na ovoj razini kulturu obično osvaja ili preuzima druga kultura s većom društvenom energijom.

• Vremenski pomak: Ako dođe do promjene u seksualnim ograničenjima, bilo povećanja ili smanjenja ograničenja, puni učinak te promjene ne ostvaruje se do treće generacije.

Zašto je crkva doživjela pad u Europi?– MG

Ponavljam par odgovara M. Gormally; 

Zašto je crkva doživjela pad u Europi?

Bila su dva strašna rata, a u drugom su obje strane namjerno ubile mnogo nevinih ljudi.

Zatim je došlo do raširenog prakticiranja steriliziranih spolnih odnosa. To je dovelo do očekivanja da se broj članova obitelji treba smanjiti. To je dovelo do prakticiranja i legalizacije pobačaja. Svo to kršenje Božje volje navelo je ljude da ga se potpuno odreknu.

---

Zašto je islam u Europi tako brzo [sic]?

Kršćanstvo blijedi u Europi jer ljudi žele imati spolne odnose bez rađanja djece. To rezultira manjim brojem beba i općom iskvarenošću u seksualnom moralu i vjerovanju u tradicionalno kršćansko učenje. U međuvremenu, muslimani rađaju mnogo djece i vjeruju u svoje tradicionalno učenje.

---

Zašto se ljudi preobraćuju na ateizam, a ne na Kršćanstvo, hinduizam ili židovstvo. Zašto kršćanstvo (broj vjernika) tako brzo opada?

Ljudi se obraćaju na kršćanstvo. Kršćanstvo na Zapadu opada jer su ljudi vezani za grijehe koje čine.

PS

Grijeh dovodi do grijeha.

Prvih trideset sihova Pavlove poslanice Rimljanima navodi sličnu stvar.

Najznačajniji mislioci, još od antike, shvaćali su povezanost raskalašenosti i duhovnog sljepila. Neprimjerene želje odvraćaju ljude od Boga. Oni koji su robovi svoje pohote ne posvećuju se duhovnoj stvarnosti.

Jesu li ovakvi odgovori "prejednostavni"? Iz sekularne perspektive također možete analizirati slične posljedice napuštanja suzdržljivosti.

Blago narodu kojemu je Jahve Bog – A. Esolen

"Blago narodu kojemu je Jahve Bog", poručuje psalmist (33,12). Što taj stih može značiti za nas u Sjedinjenim Državama ili u bilo kojoj zapadnoj naciji čiji su zakoni utemeljeni ili na vjerskoj neutralnosti ili na nereligioznosti?

Nema smisla reći psalamistu: "Svaki narod ima svoje bogove, kao što i ti imaš svoje." On to već zna. Zapravo, on bi teško mogao zamisliti bilo koji narod bez boga. Mislim da bi bilo pogrešno pripisati to samo njegovom vremenu i okolnostima.

Svaki će narod imati boga ili bogove, ono što ljudi cijene iznad svega, čemu se zapravo klanjaju u štovanju. "Jedni se hvale kolima bojnim, drugi konjima" kaže psalamist, a "mi imenom Jahve, Boga našega! (20,8)

Neki ljudi vjeruju političkim moćnicima, ali, kaže Izaija, "Zaklon faraonov bit će na [vašu] sramotu," Ezelkiel je vidio žene Izraela kako sjeđaše u hramu i " oplakivahu Tamuza", sumerskog Adonisa, boga plodnosti, koji svake godine umire da bi se ponovno rodio.

Tako su i muškarci iz Judeje slijedili neljudski kult plodnosti Moloha, kada je čak i kralj Manaše proveo svoje sinove kroz oganj; i kada su postavili svete prostitutke, i žene i dječake, kao dio kulta Baala i Ašere, kanaanskih bogova i božica plodnosti (vidi Drugu knjigu o Kraljevima, 23)

Obilježja čovjekovog štovanja mogu se promijeniti, ali njegovo srce se ne mijenja. Kada okrene leđa Gospodinu, vraća se istim starim lažnim bogovima, odjevenim u novo ruho: vojna sila, politička moć, bogatstvo, seks.

Ljudi će se klanjati nečemu. Klanjat će se u znak poštovanja osobi ili stvari; možda nekom idolu samih sebe. Biti će poslušni, i bit će još podlije poslušni, ulizivati će se i laskati još više jer je njihov bog lažan i budalast.

Pohvala Dokolici – Josef Pieper

Prenosim nekoliko ideja iz knjige Pohvala Dokolici. Odabrani hrvatski prijevod te riječi (njem. Musse) mi ne djeluje najsretnijim jer nisam baš znao čuti da se pojam "dokolice" koristi u pozitivnom kontekstu, ali nemojmo se previše opterećivati time.

---

Na početku se Pieper bavi antičkim shvaćanjem "dokolice" (slobodnog vremena, razonode) i samim izrazom. Prenosim nekoliko nasumičnih misli, uvodni dio možda nije najlakše razumijeti; 

Uostalom, u doslovnom prijevodu ona glasi ovako "Lišavamo se dokolice kako bismo stekli dokolicu." "Ne dokoličariti" kod grka znači upravo zaposlenost za radnog vremena – ne naprosto rad bez stajanja, nego samo posao u radnim danima. Za to stanje grčki jezik ima samo negativni izraza "ne-dokolica", baš kao i latinski (neg-oti-um).

Dakle, kontekst u kojemu se nalazi Aristotelova rečenica o dokolici, kao i tvrdnja (iz Aristotelove Politike) po kojoj je dokolica glavna os oko koje se sve okreće, pokazuje da je ovdje rečeno nešto gotovo samorazumljivo; može se pretpostaviti da Grci sigurno ne bi mogli razumijeti našu maksimu o radu radi rada samoga.

Nije li nam sada već posve jasno kako više nismo u stanju neposredno pristupiti izvornomu pojmu dokolice?

Pieper je predvidio one koji će se upitati što nas briga za Aristotela i antičku grčku; odgovara da se na njegovu misao o dokolici nadovezalo zapadno kršćansko učenje o "vita contemplativa". 

Moglo bi se reči; razlikovanje između artes liberales i artes serviles, između "slobodnih" i "služinskih" vještina, svoj izvor ima upravu u aristotelovskom mišljenju.

["Sloboda" u "slobodnim" vještinama leži u tome što one ne služe nekoj svrsi, u tome što ne moraju dobiti svoj legitimitet iz društvene funkcije, iz toga što bi bile rad.]

Dakle, Piper shvaća da se naš odnos prema radu i dokolici razlikuje od stava koji bi bio samorazumljiv čovjeku antike, ali i čovjeku srednjeg vijeka, toliko se razlikuje da mi više uopće ne možemo neposredno spoznati što se nekada podrazumijevalo pod tvrdnjom kako "radimo radi dokolice". 

---

Mišljenju da je trud dobro, Toma Akvinski je u Summa theologica suprostavio tezu: "Bit je krjeposti više u dobroti nego u težini." Dakle, ne mora sve ono što je teže biti i zaslužnije. Nego mora biti na takav način teško da u isti mah bude na uzvišeniji način dobro. [...]

Zaista, obilježje je najviših ostvarenja moralno dobroga da se događaju bez truda – jer po svojoj biti proizlaze iz ljubavi.

[...] Također vrijedi: bit spoznaje ne leži u misaonom naprezanju, nego u dohvaćanju postojećega, u otkrivanju zbilje.

O umirovljenju – D. Stove

Filozof David Stove u Living Retired komentira ideju umirovljenja;

Bing Crosby i Louis Armstrong, u dobi kada su već zaradili svoje milijune, snimili su pjesmu pod nazivom "Gone Fishin" [Otišao na pecanje]. Tema pjesme je prepoznatljiva, ali i nevjerojatna; pjevaju o tome kako bi radije sjedili na nekoj obali nego što bi željeli biti uključeni u grozničavu potragu za novcem i slavom. Pjesma je bila ogroman uspjeh, što je pjevače učinilo još bogatijim i slavnijim nego što su bili prije: a upravo im je to i bila namjera. Ne moramo ni spomenuti da se nijedan od njih nije odrekao karijere kako bi otišao pecati; i zapravo, da su to stvarno i učinili, doživjeli bi neuspjeh u tom poduhvatu, baš kao što se to često događa.

Odricanje od položaja bogatstva, utjecaja ili poštovanja, a zatim otkrivanje da i dalje želite biti bogat ili utjecajni ili cijenjen (ako zbog ničega drugoga onda zbog vašeg odricanja) je jedna od najstarijih tema povijesti i književnosti. Kralj Lear najpoznatiji je primjer u književnosti. Karlo V, kad mu je bilo pedeset i pet godina, predao je svoje ogromne odgovornosti na svog sina Filipa II, obećavši da će se posvetiti satovima koji su mu bili hobi; Ali zapravo se nastavio uplitati u Filipovo upravljanje i svakodnevno je opterećivao njegovo vođenje. U 4. stoljeću prije Krista, naredba o "umirovljenom životu" je bila dio epikurejske filozofije, a Plutarh je primjetio da se Epikur nadao - i da je uspio u tome, steći slavu zbog te upute. Kada su Rousseau proganjali, zamolio je svoje britanski prijatelje da mu pronađu mirno ruralno mjesto gdje bi se povukao; Ali kad su to uspjeli omogućiti, pa su čak dogovorili i da od kralja dobije mirovinu, zaključio je da je žrtva zavjere protiv njegova imena i slave.

Za neke ljude umirovljenje nije samo neugodna stvar nego je i opasna. To je nekada bila situacija kraljeva, kao što je Lear saznao u predstavi, i kao što je Richard II saznao u stvarnom životu. U današnje vrijeme to je situacija vođa kriminalaca: nijednom od njih ne bi bilo dopušteno preživjeti šest mjeseci u mirovini. Isto tako, svaki pripadnik ruskog Politbiroa zna da je prvo pravilo opstanka biti tamo kad god se sastanči.

Ali takve situaciju nisu uobičajene, za većinu ljudi nisu vanjske okolnosti te koje dobrovoljno umirovljenje čine problematičnim stanjem nego su to njihovi vlastiti unutarnji neskladi. Beznadno smo očarani sukobljenim željama. Kao i Karlo V, mi želimo i užitke privatnosti i užitke moći, bez obzira na to koliko je njihova kombinacija nevjerojatna ili nemoguća. Poput Bing Crosbyja i Louisa Armstronga, mi želimo i u mirni ribolov i novac koji tamo ne možemo zaraditi.

"Zabrana" (kontracepcije) nije proizvoljni diktat katolika – MG

MG odgovara na pitanje; 

Koji dokazi postoje da katolička zabrana kontracepcije služi maksimiziranju broja vjernika?

Ne postoji "katolička zabrana kontracepcije". Crkva prepoznaje da određene radnje poništavaju narav bračnog čina, čineći ga, ne bračnim činom, već njegovom nečistom imitacijom. Crkva ne zabranjuje kontracepcijski spolni odnos: Bog to čini.

PS

Konkretna tema zaslužuje pažnju, ali prenosim zbog isticanja ideje da je Crkva ta koja nešto zabranjuje. Iako u mnogim temama čujete da "Crkva zabranjuje X", "Crkva se protivi Y" itd. ne radi se o proizvoljnom diktatu Crkve, nekoj apstraktnoj odluci kojom se nešto zabranjuje iz neosnovanih razloga.

Ne radi se niti o nekom utilitarnom razmišljanju. (Postoje različite stvari kojima se Crkva protivi – odosno koje prepoznaje kao zabranjene - iako bi u nekoj samozaintereiranoj računici očekivali suprotno.)

Crkva samo prepoznaje naravni zakon - nešto što se danas tako često pogrešno shvaća.

Crkva zna, kao što je veliki broj ljudi znao kroz povijest, da su dobro i zlo objektivna obilježja svijeta, možemo ih prepoznati i moramo djelovati po njima. Podjednako možete reći da "Crkva zabranjuje ubojstvo" – ne možete to predstavljali kao proizvoljnu stvar koju Crkva čini iz nekih svojih razloga.

(Naravni zakon ne iscrpljuje sve vezano uz moral.)

---

Ukoliko analizirate samu riječ kontracepcija lako ćete uvidjeti da se nešto izmjenjuje – iz plodnog čina po svojoj vrsti u neplodan, da upuštanjem u takvo ponašanje činite nešto drugo, denaturirate čin. (Čak i govor o "zaštiti" postavlja slična pitanja.) Kao što je primjetila jedna liberalna filozofkinja koja ne djeli katoličko shvaćanje, njezini studenti doslovno ne shvaćaju kada se upuštaju u odnose da se radi o činu koji u svom tipu ima posljedice koje ima. Iako koriste "zaštitu", jednostavno o tome ne razmišljaju i tako ga ne doživljaju, imaju potpuno iskvareno shvaćanje što zapravo rade.

(No, ne radi se samo o liberalnim sekularnim studentima, toliko ljudi danas uopće nije u stanju ni razmotriti da bi nešto moglo biti pogrešno. Nažalost tu spadaju i neki "katolici".)

O svemu tome sam već pisao, vidi primjerice kategoriju postova kontracepcija.

Nema potrebe ponavljati , MG me samo podsjetila na čestu tvrdnju da katolici nešto zabranjuju, kao da se radi o "diktatu", nečemu bez svrhe. Istina je upravo suprotna.

---

Naravno, kao i svaka druga insitucija Crkva ima svoju disciplinu i administrativna pravila pa postoje stvari u kojima možete opravdano reći da je Crkva ta koja nešto zahtijeva ili zabranjuje, da ima razna pravila, ali ovdje se ne govori o takvim pitanjima.

Ponekad su ljudi neupućeni i nisu svjesni koliko su i na koji način u krivu; a ponekad namjerno pogrešno predstavljaju nauk.

Zašto je čistoća važna? - MG

• Zašto je čistoća važna Bogu?

Jer nas voli i ne želi da iskvarimo svoje umove i srca lišavajući se osjećaja smisla naše seksualnosti, koja postoji za vrstu odnosa u kojem se stvaraju [generiraju] ljudska bića. Izbjegavamo da se iskvarimo na ovaj način tako što se upuštamo samo u seksualne činove generativnog tipa i samo u braku.

---

• Zašto kršćanima nije dopušteno zadovoljavati se?

Ako mislite na masturbaciju, to je zato što spolni čin ima smisao u bračnom odnosu. Ako ga učinimo besmislenim zloupotrebom, to će nam poremetiti umove, lišavajući nas osjećaja smisla samog ljudskog života, koji se generira bračnim činom.

---

• Što mislite i vjerujete o čednosti?

'Čednost' je riječ pod kojom se ponekad misli na celibat, a ponekad na značenje vrline koja se odnosi na spolnost, kao što je hrabrost vrlina koja se odnosi na teškoće i opasnosti. Čednost je u ovom smislu važna vrlina. [...] Imati ovu vrlinu ne znači samo izbjegavati preljub: morate imati naviku da se ne upuštate u seksualne misli i radnje, osim u bračnim činovima. Ako ne steknete ovu naviku, vaša seksualnost vam ne ostavlja slobodu da formirate ispravan stav, a to vrijedi i za muškarce i za žene. Važno je imati ovu slobodu, koja je dio te čistoće srca koja vam omogućuje da vidite Boga. Kada su ljudi vrlo nečedni, to ih čini ludima i tada mogu činiti potpuno strašne stvari.

Marry Gormally, Quora odgovori

Anscombe o plitkoći i površnosti (onih koji obezvređuju početak života)

Otajstva Sretnog braka – M. Pakaluk

Filozof M. Pakaluk vezano uz razne savjete i "tajne" sretnog braka primjećuje u Mysteries of a happy marriage da se zapravo ne radi o "tajnama": Prepoznavanje istih neće samo po sebi ništa promjeniti, potrebno ih je slijediti.

Ipak, prema njemu, postoji nešto drugačija "otajstva" odnosno "misteriji" koji nam koriste samim time što ih spoznajemo. Općenito govoreći, otajstvo je istina koje se odnosi na Boga, istina koju ne možemo u potpunosti shvatiti. Možemo napredovati u njezinom razumijevanju, ali što dublje ulazimo u njezino shvaćanje, istina nam se čini to dubljom i nedokučivijom. (Mogu se čak površno činiti kao kontradikcije, ali ona to nisu.) Otajstva pokazuju uspjehe i promašaje ljudskog shvaćanja.

Pakaluk nabraja ono što on naziva otajstvima braka. (Ne znam koliko opravdano koristi taj pojam.)

***

Sretni brakovi moraju biti utemeljeni na otajstvima. Muž i žena koji žele sretan brak moraju prihvatiti ta otajstva.. Slično tome, sve što niječe otajstva koja se odnose na brak neprijatelj je braka. Na primjer, predbračni ugovor, svodeći brak na podmukli ugovor, uništava misterij braka.

Postoje četiri misterija braka. Prvi je da muž i žena postaju jedno tijelo. Prema tome, ne da razvod nije dopušten, već je razvod metafizička nemogućnost. Ono što se naziva "razvodom" samo je ljudska konvencija i, u mjeri u kojoj je uspješna ona je poput toga da čovjek odsječe dio sebe i ne preživi postupak u svojoj cijelosti. Muž i žena kao jedno tijelo dublje je od razgovora, odnosa, spojeva ili zajedničkih odgovornosti. Intuitivno je i prethodi jeziku. To je način postojanja. Ovo je misterij jer se čini nemogućim da dvoje postanu jedno - a ipak postanu jedno.

Drugi misterij je da će bračnu osobu Bog suditi uglavnom po tome kako živi svoj brak. Crkva to objašnjava tako da kršćanin prihvaća svoj krsni poziv i dobiva specifičan oblik kada se vjenča, tako da su za njega biti kršćanin i biti vjenčan s tom određenom osobom nerazlučivi. Alternativno, možemo reći da brak nije puki ugovor, već sakrament. Budući da je svet, u njega se treba ući sa strahom i poštovanjem koji priliče nečemu svetom, a sve ljudske ambicije trebaju mu biti podređene. To je misterij jer se čini nemogućim da naša vječna dobrobit ovisi o tome kako se nosimo s određenom osobom u sasvim običnim stvarima - a ipak ovisi.

Treći misterij je da je brak, kada se pravilno živi, ​​​​inherentno plodan, čak i ako je par sterilan. Brak odražava utjelovljenje, a Riječ Božja ne silazi s neba na zemlju i sjeme Evanđelja ne pada na zemlju uzalud. Brak kao osnovna ćelija društva zrači svoju ljubav prema širem društvu, baš kao što preobražavajuća energija euharistije zrači svoju milost od osobe koja je prima u pričesti.

Muškarac i žena koji se zaljubljuju izgledaju kao da bi se mogli zagrliti i ostati tako zauvijek, i čini se nemogućim da takva ljubav može poslužiti obnovi cijelog svijeta - ali u braku to čini.

Posljednji misterij braka odnosi se na sreću braka koju osiguravaju ovi drugi misteriji, ne sreću zadovoljstva i primanja, već sreću izlijevanja sebe u daru, u oprostu, služenju i smrti. Biti sretan u braku znači dati žrtveni dar sebe drugome. Čini se nemogućim da se sreća može pronaći samo u žrtvi - a ipak jest.

Možda možete vidjeti da zlo kontracepcije leži u napadu na misterije braka. Par koji koristi kontracepciju zamjenjuje metafizičko jedinstvo braka za puku slučajnost užitka. Zamjenjuju njegovu svetost za nešto profano. Umjesto inherentne plodnosti i energije braka, biraju sterilnost i dosadu. Čak bi i ukinuli križ ukidanjem žrtve i rizika.

Sve tajne braka osvijetljene su Kristovim životom, kao što se "otajstvo čovjeka očituje otajstvom Krista.".

Vjerovanje Kulture Smrti – M. Pakaluk

Komentirajući izjavu američke političarke da je ona za "pravo na izbor" i za zaštitu istraživanja matičnih stanica. Filozof Pakaluk primjećuje u The credo of the culture of death (2006.)

Mislim da njezinu izjavu ne trebamo promatrati kao političku platformu, već kao iskaz vjerovanja. To je vjerovanje Kulture smrti. "Vjerujem u pobačaj. Vjerujem u ubijanje ljudskih embrija za istraživanje. Vjerujem u pilulu za jutro poslije." To morate ispovijedati kako biste bili ugledan član. Healy želi jasno reći da i ona pripada tom klubu. To je izjava o tome kakva je ona osoba, kakav je njen karakter i pogled na svijet. Važno je kakvom se osobom pokazujete.

A kakva je to osoba? Kada progledamo kroz retoriku shvatimo da je u pitanju ubijanje ljudskih bića. Svi znamo da je pobačaj čin ubijanja. „Fetus“ ili potomak majke i oca mora se ubiti kako bi se spriječio njegov daljnji razvoj i rođenje. Pobačaj nema medicinsku svrhu; ne doprinosi nikako zdravlju žene (trudnoća je zdravo stanje). Prilikom pobačaja liječnik koristi medicinsku tehniku ​kako bi ubio ljudsko biće, ne iz medicinskih razloga, već kako bi unaprijedio interese drugih - bilo da se radi o majčinoj karijeri, dečkovoj slobodi ili liječnikovom novčaniku.

Kroz povijest vidimo da je mnogo puta jedna klasa ljudskih bića unaprijeđivala vlastite interese iskorištavajući slabost neke druge klase, koristeći pravne strukture i moć da to čine. To se ponovno sada događa oko nas: legalni pobačaj je jednostavno uništenje jedne klase ljudskih bića, kako bi se unaprijedili interesi druge klase - rođenih koji tlače nerođene.

Istraživanje embrija, iako malo drugačijeg izgleda, u biti je ista stvar. Ovaj put to je žrtvovanje nezrelih ljudskih bića znanstvenim i zdravstvenim bogovima.

Našim političarima nije važno što se istraživanje odraslih matičnih stanica pokazalo plodnim, dok iz istraživanja embrionalnih matičnih stanica nisu proizašli važni rezultati. Osobno, ne bih želio ubiti drugo ljudsko biće kako bih se mogao izliječiti od bolesti ili živjeti dulje. Sumnjam da bi i vi to željeli. Život ne bi vrijedilo živjeti ako je to cijena; Ali sada se naši političari žestoko natječu jedni s drugima kako bi vidjeli tko može najglasnije inzistirati na tome da je postavljati etička ograničenja istraživanju praznovjerje

„Ja sam tip osobe, baš kao Deval Patrick“, želi nam reći Healey, „koji se neće ustručavati žrtvovati bebe ako to postiže vaše ciljeve - i moje. Ne brinite da će me bilo kakav sentimentalizam ili odanost principima spriječiti da učinim onoliko koliko će Deval Patrick učiniti za vas u ovim područjima. Zapravo, nemojte previše razmišljati ni o jednoj od ovih stvari. Samo me izaberite i imajte povjerenja da vam neću stajati na putu.“

Standardna tehnika za bandu nasilnika je da novi članovi moraju izaći i počiniti neki užasan zločin - ubojstvo - kako bi pokazali da ništa ne stavljaju na višu razinu od zahtjeva bande. Pitam se nije li politika u Massachusettsu postala takva. Ne da političari uvijek čine užasna djela; ali moraju koristiti eufemizme kako bi ih opisali, kao da se te strašne radnje ne događaju, a zatim obećati da neće ništa učiniti da ih zaustave. Čak i ako se ne radi o samom zločinu, ovo je ozbiljan oblik suučesništva.

Pitam se i je li "Ja sam za pobačaj. Ja sam za istraživanja koja ubijaju ljudska bića." namijenjeno da funkcionira kao svojevrsni "reductio ad absurdum" morala, tako da političari, nakon što izgovore takve stvari, pretpostavljaju da su oslobođeni svih osnovnih zahtjeva moralne ozbiljnosti. Zamislite matematičara koji započinje predavanje rekavši "2 + 2 = 5". Od te točke nadalje, slijedi sve. Ako to povjerujete, prihvatiti ćete sve.

Postavite, kao temeljnu premisu, da majke imaju osnovno pravo da se riješe vlastitog potomstva i tko zna da iz toga ne slijedi da se dva muškarca mogu vjenčati, ili dvije žene, ili da dijete može imati dva oca ili dvije majke - ili bilo koju drugu vrsta apsurda.

PS

Objavljeno 2006. godine, tada se puno govorilo o istraživanjima matičnih stanica. Nije to bilo tako davno, a stvari na koje upozorava i spominje kao apsurdne su stvarno i "uvedene".

Jedan raniji post Vjerovanje: Katoličko i Sekularno – A. Esolen. Kategorija Pakaluk Postova na  blogu.

Nekoliko mudrih odluka – M. Pakuluk

U prethodnoj kolumni zagovarao sam [Pakaluk] ono što sam nazvao „provokativnim“ (novogodišnjim i drugim) odlukama koje uključuju odustajanje od kontrole i koje se kasnije pokazuju kao plodan izvor drugih odluka. Ovdje želim razmotriti odluke koje su "mudre", jer se temelje na pronicljivom razumijevanju ljudske prirode.

Jedan primjer; uspješan profesionalac, mladi liječnik, proveo je puna tri dana na duhovnoj obnovi u tišini ispitujući sve aspekte svog života – sve što je radio krivo u odnosu na Boga, obitelj i posao. Na kraju duhovne obnove, objasnio je prijateljima: "Odlučio sam da neću sjesti u svoju stolicu kad dođem kući s posla." Možda se čini glupom odlukom, ali bila je mudra. Shvatio je da ako sjedne, stavlja se u stanje opuštanja. Nije se stavio u službu svoje supruge. Gledao bi u mobitel umjesto da provodi vrijeme sa svojom djecom. Nikada ne bi stigao vježbati. S obzirom na ljudsku prirodu, ta jedna naizgled luckasta promjena bila je za njega povezana sa svim vrstama drugih, istinski potrebnih promjena.

Mudre odluke su takve. One su izrazito konkretne i stoga lako provjerljive. Vjerojatno same po sebi nisu važne i stoga ih je lako ostvariti. Ali su strateški povezane s mnogim drugim stvarima koje su važne.

Možemo se zapitati zašto se čini da su Crkva i naša kultura općenito izgubile iz vida ovu vrstu mudrosti. Čistoća je odmah uz pobožnost. Držanje je važno za molitvu. Način na koji se odijevamo utječe na način na koji radimo. Suzdržavanje od mesa petkom pomaže u stvaranju zajednice. Stari obredi za misu mogu promijeniti živote. Vjerojatno mnogi naši nedostaci proizlaze iz nekada opravdane reakcije na puku rutinu te sada pretjeranog naglaska na "autentičnost". Ali nema smisla jadikovati: slobodni smo činiti stvari drugačije u onim stvarima nad kojima imamo kontrolu.

Ovo je smisao života - M. Pakaluk

Koji je smisao života? Reći ću vam.

Ideja "smisla" života je izrazito moderna. U antičkom svijetu, bilo je dovoljno ukoliko je život bio dobar, uspješan i razuman. Govorilo se da svi stremimo sreći; što bi "značenje" uopće moglo dodati?

Međutim, prema takvom klasičnom shvaćanju, podrazumijevalo se da svaka prirodna stvarnost, poput ljudskog života, inherentno ima telos (odnosno inherentni cilj prema kojem teži). Kada uklonite taj "telos" onda morate tražiti značenje koje se razlikuje od te stvari. U kršćanskoj kulturi svjedočanstvo istine postaje najvažnije, pa stoga i znakovi, poput raspela.

Moramo definirati pojmove. Recimo da ako je nešto takvo da bi trebalo ukazivati na nešto, onda je ono na što ukazuje - kad odgovarajuće ukazuje - njegovo "značenje". Pitanje ima li ljudski život smisao je stoga pitanje je li takav da ukazuje.

Primjer bi mogao razjasniti stvar. Ispravan vjetrokaz upućuje na smjer u kojem vjetar puše. To znači da vjetrokaz, prema našoj definicija, ima značenje; njegovo značenje je smjer vjetra. To je "poanta vjetrokaza".

Potrebno je pojasniti i reći da nešto ima značenje "ako je takvo da bi trebalo ukazivati", jer vjetrokaz može biti pokvaren, ili ometan. U takvim slučajevima doista ima poantu, ali ne uspijeva ukazivati.

Ljudski život je takav da bi trebao ukazivati, ali mi ga kroz grijeh i neznanje uništavamo i sprečavamo da pokazuje. Krist je međutim ujedno Spasitelj životnog smisla. Krist čini čak i od života grijeha i smrti život koji može ukazivati; Krist nas obdaruje i novim načinom ukazivanja, u "poretku milosti".

Ljudski život može ukazivati - a stoga može imati smisla, na svaki od tri načina na koje bilo što može ukazati na nešto drugo.

Prvo, nešto što teži prema drugom ukazuje na ono prema čemu teži. Strelica, na primjer, ukazuje na ono prema čemu je odapeta. Zato strelica na znaku označava smjer u kojem bi strelica letjela kada bi to bila prava strijela.

Stvoreni smo takvi da su naša srca nemirna dok se ne smire u Bogu. Stvarajući nas, Bog nas je oslobodio prema sebi. Stoga je po prirodi ljudski život takav da ukazuje na ono što mu daje odmor. Ne samo to, kroz promišljeni izbor možemo istaknuti tu činjenicu o sebi, živeći na takav način da je jasno kako je naš posljednji dom sjedinjenje s Bogom i mirno zajednišvo s anđelima i svecima.

Najjasniji način pokazivanja da život ima težnju tom cilju je čin žrtvovanja koja ne bi imale smisla van ovog cilja. Newman ih naziva "pothvatima vjere". Mogli bismo ih nazvati "pokazivačima". One koji žrtvuju svoje živote na ovaj način Crkva naziva "svjedocima", "mučenicima". Mučenik je netko tko je namjernim izborom očito učinio Krista smislom svog života.

Drugo, dio ukazuje na cjelinu od koje je to dio. Jedan kralješnjak kojeg paleontolog pronađe označava cijelog dinosaura. Amerikanac u Parizu predstavlja svoju zemlju, želio on to ili ne. Fusnota dovršava značenje citirane rečenice dajući puni kontekst.

Ljudski život može steći smisao na ovaj drugi način ako se pokaže da je dio - a stoga ukazuje na svaku od tri institucije kojih je on dio. To su prirodne institucije države i obitelji te nadnaravna institucija Crkve. Zbog toga je sekularni ateist, koji sebe zamišlja kao pripadnika globalne mreže - i koji osim toga nema djece, i otuđen je od svojih roditelja – u potpunosti lišio svoj život smisla u ovom drugom značenju.

Treće, ono što nešto nalikuje nečemu, ukazuje na ono na što nalikuje. Život imitacije je u toj mjeri život sa značenjem, jer ukazuje na ono što oponaša. Mi moderni ljudi koji tražimo značenje potpuno smo pogrešno shvatili stvar. Novom životu koji bi bio osmišljen kao čin samo-stvaranja - kada bi to bilo moguće, u potpunosti bi nedostajao takva vrsta smisla.

U prirodnom poretku netko bi mogao oponašati heroja, mudraca ili poznatog majstora. U poretku milosti, kršćani imaju mnoštvo mogućnosti. Svaki kršćanin može namjerno odlučiti živjeti na takav način da nalikuje Kristu; svaka žena, Mariji; svaki otac, Josipu. Ili možemo oponašati svece i osnivače: na primjer, svaki je dominikanac donio namjernu odluku da njegov život treba ukazivati na svetog Dominika i "značiti" karizmu sveca.

To su tri načina na koji život može imati smisla, jer život može ukazati ili u cjelini, ili kao dio ili kao član para. Ali također je jasno iz toga kako ljudi negiraju značenje, kao na primjer, u poznatom isječku iz Macbetha:

“all our yesterdays light the way to dusty death” [Svi naši jučerašnji dani ukazuju na prašnjavu smrti] - život ne ukazuje na cilj.

“tomorrow and tomorrow and tomorrow” [Sutra i sutra i sutra] - Beskonačno ponavljanje ne može poslužiti kao dio bilo čega drugog.

“Life’s but a walking shadow” [Život je samo pješačka sjena] - ne postoji ništa na što život nalikuje.

Kršćanski se život lako preobražava u smislu. Uostalom, naš temeljan nauk je da je riječ postala tijelom "Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a smislu života svojemu nauditi?" Ne samo, "vidite kako se oni vole". Nego također i "Vidite kako njihovi životi upućuju van sebe!"

Progresivizam je hereza ukazivanja [usmjeravanja], ili brisanjem (istospolne zajednice, transgenderizam) ili zamjenjujući istinsko s lažnim (DEI).

Vodič za pastoralnu razboritost mogao bi biti: Povećava li to ili smanjuje smisao?

PS

Autor je filozof Michael Pakuluk, izvorni tekst The Meaning of Life.

Možda nije potuno razumljivo, ali puno razumljivije od postova koje sam ranije prenio O pitanju značenja života i Smisao života ne može biti subjektivan.

Razni odgovori o katoličkom nauku III – MG

Nastavljamo s nekoliko Quora odgovora o katoličkom nauku (Odgovara Mary Gormally). Ranije preneseni prvi dio, drugi dio.

***

• Je li rimokatolicizam biblijski?

Moja majka (pokoj joj duši) bila je preobraćenica na katoličku vjeru. Kad je počela čitati Bibliju, iznenadila se koliko je katolička.Većina protestanata ne vjeruje Kristovim rječima o jedenju njegovog tijela i pijenju njegove krvi. Katolici su oduvijek vjerovali.

• Vjerujete li da je Bogu trebalo 7 dana da stvori svemir?

To nisu bili dani na koje mi mislimo - nije vrijeme koje je potrebno od jednog izlaska sunca do drugog. Kako bi i mogli biti, kada je jedan od dana bio kada je sunce stvoreno?

Ovi 'dani' predstavljaju stvaralačka djela Boga. Nakon početka, On je prvo stvorio svjetlost, čija je važnost u tkivu svemira nešto što je znanost sve više i više razjašnjavala kroz nova otkrića.

Meditirajte o ovim Božjim stvaralačkim djelima i što više znanosti znate, to više možete slaviti Stvoritelja.

• Zašto ljudi imaju predrasude prema LGBTQ+ osobama?

Zato što je sodomija pogrešna.

• Ako kršćani vole homoseksualce, zašto im ne dopuštaju da se vjenčaju u crkvi?

Nemoguće je da se pripadnici istog spola vjenčaju. Nazivanje homoseksualnih parova vjenčanima je pravna fikcija. Pretvarati se da slavimo brak dvoje pripadnika istog spola značilo bi lagati.

• Odobrava li Bog kršćane koji gledaju pornografiju?

Ne. Krist je rekao da onaj tko gleda djevicu s požudom čini preljub u svom srcu. To vrijedi i za nekoga tko gleda bludnicu iz požude.

• Ako se ne mogu riješiti Aspergerovog sindroma kako bih prestao biti čudan i pronašao djevojku, znači li to da je Isus umro uzalud?

Umro je kako biste vi mogli činiti i prihvaćati Božju volju u svim stvarima.

• Ako se možete oženiti 18-godišnjakinjom, zašto se ljudi ne mogu oženiti 16-godišnjakinjom? Samo zakon to sprječava.

Zakon u Engleskoj se tek nedavno promijenio. Do nedavno su se 16-godišnjaci mogli vjenčati uz dopuštenje roditelja. Ridikulozno je to što možete legalno imati spolne odnose sa 16-godišnjakinjom, ali ne i oženiti je.

• Postoje li znanstveni dokazi za stvari poput Boga i zagrobnog života?

Dokazi su da je znanost moguća. Svijet je razumno stvoren i razum može shvatiti koji je njegov zakon. Dakle, prvi uzrok je racionalno biće.

• Vjeruju li kršćani da je kršćanstvo logično?

Sveti Toma Akvinski uspio je pokazati kako otajstva zapravo nisu suprotni razumu. Međutim, oni ostaju otajstva, mi ih ne razumijemo i nikada ne bismo znali da su istiniti da ih Bog nije otkrio.

• Zašto Bog treba našu hvalu i štovanje?

On ih ne treba. Mi trebamo hvaliti svog stvoritelja, stvoritelja svijeta

.

• Kako bi kršćanin trebao odgajati dijete?

Kao kršćanin, moliti se s njima. Ali djeca i njihovi roditelji su svi različiti, pa ne postoji pravilo koje kaže kako bi svatko trebao odgajati svoju djecu.

• Zašto je katolička vjera tako stroga?

Mnogo je djela koja su nam u biti štetna. Neuređeni apetiti nas navode da ih činimo. Bog nas voli i dao nam je svoju Crkvu koja nas vodi u svoj istini.

• Kako pozivate Duha Svetoga?

Postoje neke divne pjesme. Potražite 'Veni, sancte Spiritus'.

• Ako biste saželi Bibliju, što bi napisali?

Apostolsko vjerovanje

• Mogu li kršćani točno opisati kako su vaša siromaška uvjerenja nastala?

Moji roditelji bili su ugledni filozofi i obraćenici na katoličku vjeru. Oni su me tome naučili. Moja majka je vjerovala da je ono što je izgledalo kao siromaštvo života zapravo put spasenja. Nedavno su objavljene dvije knjige o njoj i njezinim prijateljima ns Oxfordu. Zvala se Elizabeth Anscombe. Uvijek je imala odgovor na moje prigovore na vjeru i vodili smo mnogo zanimljivih rasprava.

Razni odgovori o katoličkom nauku II – MG

Nastavljamo s Quora odgovorima i pitanjima o katoličkom nauku (Odgovara Mary Gormally). Ranije preneseni I. dio. 

*** 

• P: Moraju li mafijaši biti pobožni katolici?

O: Budući da čine ubojstva i druge teške grijehe, teško ih se može nazvati pobožnima.

• Ako idete u crkvu, kaže li vam vaš župnik ili svećenik: "Ti si grešnik."?

Sjećam se da mi je jedan svećenik rekao da sam dovoljno rekla u ispovjedaonici, jer je vidio da znam da sam grešnik.

• Vjerujete li u Trojstvo? Zašto?

Zato što postoji samo jedan Bog. Stoga je svaka božanska osoba isti bog kao i taj jedan Bog. Isus je Bog, Duh je Bog i Otac je Bog. Otac nije ista osoba kao Isus. Duh nije ista osoba kao ni jedno ni drugo. Tri osobe, jedan Bog.

• Moraju li katolici ispovijedati svoje grijehe svaki tjedan? Ako to ne učine, što se događa?

Smrtne grijehe treba ispovjediti što je prije moguće. Moraju se ispovjediti prije nego što možemo primiti Gospodina u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Moramo primiti ovaj sakrament svake godine za Uskrs ili otprilike u to vrijeme. Ne postoji pravilo o ispovijedanju svaki tjedan.

• Jesu li smrtni grijesi još uvijek relevantna stvar? Ako jesu, mogu li se oprostiti?

Smrtni grijesi mogu se oprostiti. Idite na ispovijed.

• Ima li Katolička crkva stav o jedenju mesa?

To je posebno ukusna hrana i stoga se od nas traži da se u dane pokore uzdržimo od njega.

• Mogu li katolici objasniti što je požuda i zašto je važna?

Požuda je pretjerana želja. Pretjerana želja vodi do lošeg ponašanja i sprječava nas da djelujemo u skladu s razumom. Također sprječava da u nama djeluje milosrđe, ljubav prema Bogu.

• Postoje li u katoličanstvo ikakva pravila protiv toga da netko tvrdi da je bog?

Svakako, ne postoji samo pravilo. Protivno je božanskom i prirodnom zakonu iznositi ovakvu neistinitu tvrdnju.

• Može li se osoba koja je počinila preljub pokajati za svoj grijeh i ponovno postati čista ili će uvijek biti smatrana nečistom?

Može dobiti oproštenje pokajanjem, ali klica grijeha ostaje, što je dovodi u opasnost da ponovno počini grijeh.

• Zašto su sakramenti važni u kršćanstvu?

Jer čine ono što označavaju i stvarno posvećuju milošću.

Razni odgovori o katoličkom nauku I – MG

Mary Gormally odgovara na [Quora] pitanja koja su (joj) postavili razni korisnici. Odgovori su krajnje jednostavni i izravni. Naravno, to ne znači da se ponekad ne radi o kompleksnim pitanjima, netko drugi bi (i to čine) posvetio više stranica (i knjiga) odgovoru, i nesumnjivo je Gormally to u stanju učiniti na pronicljiv način, ali negdje je upravo kratkoća dio odgovora. Ponekad je prikladna zbog same stvari (primjerice otajstva), ponekad se radi o stilu i namjeri pitanja. (Očito, nekima će biti potreban odgovor koji detaljnije objašnjava o čemu se radi, i na što se referencira.)

Unatoč obrazovanju, životnom iskustvu i obiteljskoj povijesti (Geach-Anscombe) ovdje ne pokušava impresionirati nikoga opširnim odgovorima, samo istinom (i svojim uvjerenjem). Napisao sam "unatoč" nabrojanog, ali vjerojatno sam trebao napisati upravo "zbog" svega nabrojanog. (Pretpostavljam da je od najmanjih nogu prisustvovala upućenim raspravama pa je svjesna koji su dometi nekih rasprava i što se može očekivati – te koji su motivi i razlozi sudjelovanja u njima.)

Prenosim nekoliko odgovora (nasumičnim redom i razne tematike);

***

• Pitanje : Što je bolje – protestantizam ili katoličanstvo?

Odgovor : Ne radi se samo o doktrini, Katolička Crkva je ona koju je Krist utemeljio.

• P: Zašto mi se katoličanstvo čini tako mračnim i jezivim?

O: Možda ste naslijedili tradiciju koja demonizira Katoličku crkvu.

• Prema Katoličkoj Crkvi, ako je netko sljedio katoličku doktrinu čitavog svog života, ali je propustio jednu Misu i nije to nikada ispovijedio, bi li on išao u pakao?

Istinsko kajanje se može javiti kod svakoga tko je živ. Jedna pjesma ističe u svojim stihovima da je moguće pokajanje i u posljednjim trenutcima ("Between the saddle and the ground, Mercy he sought and mercy found")

Ukoliko svojom krivicom ne prisustvujete Misi nedeljom ili blagdanom, i namjerno to izostavite iz svoje ispovijedi, teško da se može reći da ste "sljedili katoličku doktrinu".

• Zašto je katolicima Majka Marija toliko bitna?

Jer je majka Božja.

• Tko je najpoznatiji katolički papa?

Petar

• Mogu li katolici postati svećenici, bez da ih zaredi drugi svećenik?

Apostole je zaredio Isus Krist. Prenijeli su svoje moći polagajući ruke, kako bi drugi bili prezbiteri, a neki od njih i biskupi. Samo biskup može prenijeti te moći. To se naziva apostolskim nasljeđivanjem. Jedan biskup je dovoljan za valjano zaređenje, ali kako bi se osiguralo nasljeđivanje, tri biskupa zaređuju novog biskupa.

• Je li Isus započeo katoličanstvo ili je počelo nakon njegove smrti?

Katolička crkva uči da je započela na (prvoj) Pedesetnici nakon Isusova uskrsnuća. Međutim, rekao je da će svoju Crkvu sagraditi na Petru, Stijeni.

• Je li Isusova misija na Zemlji uspostaviti Rimokatoličku crkvu, postaviti Petra kao papu, i svoju majku kao kraljica neba da se štuje?

Poslan je da svjedoči istinu, da umre za nas. Osnovao je svoju Crkvu kako bi nastavila svjedočiti.

• Prema katoličkoj doktrini, može li papa završiti u paklu?

Sigurno.

• Zašto katolička crkva spominje čistilište kad neki tvrde da ono ne postoji? Postoje li samo raj i pakao unutar Katoličke crkve ili postoji i čistilište kako bi pročistio grešnike prije nego što im se dozvoli da odu u raj?

Većina ljudi koji odlaze u raj nisu spremni za to kad umru. Zbog toga su se kršćani oduvijek molili za mrtve.

• Kakvo je učenje katoličke crkve o tome da ste u stanju milosti, bez da idete na ispovijed?

U katoliku bi se stanje milosti pokazalo u želji za milošću Sakramenta Pomirenja.

• Možete li biti dobar katolik bez da osuđujete?

Ako pod osuđivanje mislite na znanje kako je neko ponašanje grešno, ne, ne možete biti dobar katolik [ako ne osuđujete].