Kirk o Radikalizmu osamnaestog stoljeća

Russell Kirk, u The Conservative Mind, sažima načela radikalizma kraja osamnaestog stoljeća s kojim se obračunavao Burke;

1. Ako postoji božanski autoritet u svemiru, on se bitno razlikuje u svojoj naravi od kršćanske ideje Boga; Za neke radikale, radi se o udaljenom i bezizražajnom Biću deista; za druge, maglovitom i novo-osmišljenom Bogu Rousseaua.
2. Apstraktni razum ili (alternativno) idilična mašta može se koristi ne samo za proučavanje , nego i za usmjeravanje smjera sudbine društva.
3. Čovjek je prirodno dobronamjeran, velikodušan, dobre duše, ali u naše vrijeme ga kvare institucije.
4. Tradicije čovječanstva su, većinskim dijelom, zamršen i obmanjiv mit, od kojih možemo malo toga naučiti.
5. Čovječanstvo, sposobno za beskonačni napredak, kreće se prema prema Raju [Elysium], i uvijek bi trebalo usmjeravati svoj pogled prema budućnosti.
6. Cilj reformatora, moralni i politički, je emancipacija – oslobađanje od starih vjerovanja, starih zakletvi, starih institucija; Čovjek budućnosti će uživati u čistoj slobodi, neograničenoj demokraciji, samo-vladi, samo-zadovoljstvu. Politička moć je najdjelotvorniji instrument reforme – ili, iz druge perspektive, uništavanja postojeće političke moći.

Tim učenjima radikalizma, utilitarističke i kolektivističke škole su kasnije dodala nova uvjerenja, ali ovdje se Kirk bavi onima s kojima se susretao Burke prije više od dva stoljeća.