Reginald Garrigou-Lagrange u knjizi "The Three ways of the spiritual life" (pdf, web);
Kao što postoji kriza kada čovjek prelazi iz djetinjstva u mladenaštvo i iz mladenaštva u odraslu dob, tako postoji i u duhovnom životu dvije krize; kada napredne duše prolaze put prosvjetljenja, odnosno kada savršeni dosežu stanje sjedinjenja. (Prva kriza naziva se i drugo obraćenje.)
Garrigou-Lagrange opisuje duhovni život i potrebu za razvojem istog, opisuje potrebu za (drugim) obraćenjem, poziv je to koji je prisutan i u liturgiji adventa i korizme kada čujemo pozive na obraćenje, čak i onih koji već žive život kršćana. Mnogi duhovni autori su pisali o tome, potrebi ne samo da se posvetite služenju Bogu, nego i da se potpuno predate savršenstvu. Iako su Apostoli prihvatili Kristov poziv, obratili se, tek su kasnije doživjeli potpuno obraćenje. (Sv. Ivan od Križa je pisao o potrebi čišćenja osjetila.)
Garrigou-Lagrange citira Katarinu Sijensku koja piše o (drugom) obraćenju apostola; Prvo obraćanje je bilo kada ih je Isus pozvao; sljedili su ga, slušali Njegov nauk, svjedočili Njegovim čudima i sudjelovali u Njegovoj službi. Trojica su svjedočili Njegovu preobraćenju na Taboru. Bili su prisutni na ustanovljenju Euharistije, zaređeni su za svećenike i pričestili su se. Ali kada je došlo vrijeme Muke, nešto što je Isus često najavljivao, Apostoli su ga napustili. Čak i Petar koji je toliko volio Učitelja, zanijekao ga je.
Kada je počelo drugo obraćanje za Petra? Odmah nakon što je treći put zanijekao Krista, sjetio se Isusovih riječi; "Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti." te iziđe i gorko zaplaka.
Petrovo kajanje je zasigurno početak novog oblik života za njega. Gospodin je dopustio da padne kako bi ga izlječio od samouvjernosti, kako bi se ponizio i kako bi svoje povjerenje stavio u Boga, ne sebe. Petrovo žalovanje, prema Katarini Sijenskoj, nije bilo savršeno sve do četrdesetog dana, odnosno Uzašašća. Apostoli su ostali nesavršeni iako im se Krist ukazivao. Bili su u strahu, čekali silazak Duha Svetoga, i tek su na Pedesetnicu bili potpuno preobraženi.
No, ističe Garrigou-Lagrange, čak i prije kraja Kristove Muke, očito je došlo do početka drugog obraćenja kod apostola i Petra, nešto što se nastavilo kroz dane koji su usljedili.
Dakle drugo obraćenje bilo je potrebno čak i za one koji su prisutni na Taboru, koji su bio prisutni kod utemeljenja Euharistije. Petar je volio Isusa, ali čim je naišao na poteškoće, čim je doveden u opasnost odmah ga je zanijekao. Iako je bio prisutan na Posljednoj Večeri, Petar nije shvatio cijenu Kristove Krvi. ("Koja će se proliti") Drugo obraćenje je dovelo Petra do postepenog shvaćanja otajstva Križa i Otkupljenja, beskrajne vrijednosti Krvi koju je Krist prolio za nas. (Za usporedbu, kada je Krist prvi puta najavio da će biti razapet, Petar je nesvjesno progovorio protiv čitave ekonomije Spasenja, protiv samog motiva Utjelovljenja pa mu je Isus odgovorio; "Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!")
(Drugo) Obraćenje koje se dogodilo potrebno je i svima nama. Postoji samoljublje, egoizam koji preživljava u nesavršenim dušama unatoč stanju milosti, on je izvor mnoštva lakih grijeha, grešnih navika koje postoju karakteristike duše, zbog njih je potrebno pročišćenje. Neke duše služe Bogu iz samointeresa, privrženi su trenutnoj ili duhovnoj utjesi, koji će osjećati samosažaljenje ukoliko su lišeni iste. Radi se o čudnoj, ali ne i rijetkoj, mješavini iskrene ljubavi prema Bogu i neurednog samoljublja. Duša voli Boga više od sebe, inače ne bi bila u stanju milosti, ali još uvijek voli sebe neurednom ljubavi. Još nije dosegla stupanj ljubavi prema sebi u Bogu i za Njega. Duša je na uzlaznoj putanji, ali ona i dalje ima tendenciju skliznuti prema dolje.
---
Garrigou-Lagrange opisuje i treće obraćenje odnosno transformaciju duše. Iako je Petrovo drugo obraćenje usljedilo odmah nakon što je zažalio nijekanje svog Učitelja, on i drugi apostoli nisu odmah povjerovali u Uskrsnuće kada su im žene ispričale o tome, odnosno unatoč svemu što se događalo u sljedećim danima, nisu još shvaćali puni smisao Uskrnuća. (Primjerice nije im bila jasna obnova kraljevstva).
Nakon Uzašašća apostoli su bili lišeni Kristove ljudske prisutnosti, ostavljeni su. Uza sve to, još im je predviđena muka koju će doživjeti.
Silaskom Duha Svetoga njihove duše su pročišćene, rasvljetljene i zapaljene; Apostoli su osnaženi i njihov posvećeni utjecaj transformirao je prve kršćane. Shvatili su cijenu Krvi Spasiteljeve koju naučavaju ljudima.
Odjednom Petar koji se tresao pred pitanjem žene, koji je sporo prihvatio Uskrsnuće Učitelja, hrabro stoji pred židovima i s autoritetom navješta Isusa Nazarećanina. Iako su na Pedesetnicu primili mnoge darove posebno je njihovo razlučivanje o otajstvu Utjelovljenja i Kristove muke. Odjednom Petar (i drugi apostoli) shvaćaju Božje stvari.
Apostoli su osnaženi i ojačani; prije Pedesetnice su bili u strahu, sada su puni hrabosti. Nakon uhićenja Petar i Ivan pred židovskim starješinama izjavljuju da nema spasenja osim u Isusu Kristu, nakon što ih opet uhićuju i pretuku i dalje inzistraju da su voljni trpjeti poradi Isusa. Svi su svjedočili Krista svojom krvlju, tko im je dao snage za to?
To je treće obraćenje; potpuno obraćenje njihovih duša. Vidljivo je to i iz utjecaja kojeg su imali na prve kršćane.
PS
Gornji sažetak razmišljanja sam već prenio kao komentar uz Pascalovu misao O Apostolima, i tko im je davao snage da djeluju?.
Nedavno sam naišao na Devetnicu karmelskim svecima izdvajam (Sv. Mirjam od Isusa Raspetog)
"Duše Sveti, prosvijetli me. Da bih pronašla Isusa, što moram činiti i kako to trebam činiti? Apostoli su bili vrlo neuki, bili su s Isusom, ali ga ipak nisu razumjeli. Ja, također, živim u istoj kući s Isusom, ali ga nisam razumjela. Najmanja me stvar uznemiruje i uzrujava. Previše sam osjetljiva. Nisam dovoljno velikodušna da činim žrtve za Isusa. O, Duše Sveti, kad si im poslao zraku svjetlosti, apostoli su nestali, nisu više bili što su bili prije. Pronašli su novu snagu, postalo im je lako činiti žrtve. Poznavali su Isusa bolje nego što su ga znali dok je bio s njima. Izvore mira i svjetla, dođi i prosvijetli me. Gladna sam, dođi i nahrani me, žedna sam, dođi i napoji me, slijepa sam, dođi i daruj mi vid, siromašna, dođi i obogati me, neuka, dođi i pouči me. Duše Sveti, predajem se Tebi."
