Prateći medijski tretman povijesti kršćanstva zamjećujemo neke zanimljive tvrdnje, posebice u nekim nedavnim emisijama koje su nam ponudile "Dan Brownovu" interpretaciju povijesti, interpretacija se naravno temelji na Brownovoj knjizi Da Vincijev kod. Dakle što nam nudi takva interpretacija? Iz Crkvene perspektive možemo prepoznati dvije bitne stvari koje se pojavljuju. Prva, katoličanstvo je nastalo tek kasnije, nekih tristotinjak godina poslije Krista, Drugo, katoličanstvo je osmišljeno kako bi bogati i moćni vladali narodom, posebice oni politički ambiciozni poput cara Konstantina, prvog rimskog cara koji je postao kršćaninom. Danas je Svetkovina Krista Kralja, raspetog Kralja i bilo bi dobro da odgovorimo na popularne zablude koje su danas prisutne.
Prvo o porijeklu, Katolička Crkva nije se odjednom pojavila u četvrtom stoljeću. Prvi poznati zapis fraze "Katolička Crkva" pojavio se u pismu napisanome 107. godine, samo nekoliko godina poslije završetka zapisivanja knjiga Novog Zavjeta. Tu frazu upotrijebio je jedan episkop, rani kršćanski biskup Antiohije, grada u kojemu su Sv. Petar i Pavao propovijedali i grada u kojemu su se prvi put Kristovi učenici prozvali kršćanima. Vjerojatno je taj biskup poznavao neke od apostola, a možda ga je zaredio i sam Sv. Petar.
Taj biskup, Ignacije, nije bio bogat i moćan čovjek. Upravo suprotno, bio je osuđeni zatvorenik u iščekivanju smrtne kazne. Ignacije koji je poslje kanoniziran kao Sv. Ignacije napisao je to pismo dok su ga brodom prevozili u Rim gdje su ga trebali i pogubiti, vjerojatno u koloseumu gdje bi ga rastrgale divlje zvijeri na opće oduševljenje gomile. Što nam primjer Sv. Ignacija i njegovog zatvoreništva govori o Katoličkoj Crkvi? Njegovim riječima; "Gdje je Krist, tu je i Katolička Crkva", time nam Sv. Ignacije poručuje da je Crkva "katolička" i da su Krist i njegova Katolička Crkva nedjeljivo vezani. Tvrdnja je potpuno u duhu Novog Zavjeta koji opisuje Crkvu kao "Tijelo Kristovo" i kao "Kristovu Zaručnicu". "Katolička Crkva" kakvu je opisuje Sv. Ignacije imala je i tada prepoznatljivu nam strukturu. Sv. Ignacije potiče čitatelje da budu podložni biskupu(svoga grada) kojemu pomažu u službi svećenici i đakoni, identična struktura kakvu imamo i danas u Crkvi. Sv. Ignacije nam također potvrđuje da su i rani kršćani smatrali Euharistiju "tijelom našeg spasitelja Isusa Krista" te napominje da Crkva u Rimu ima posebnu ulogu, "predstojnica zajednice ljubavi". Poslije u istome stoljeću jedan drugi Crkveni pisac, Sv. Irenej, piše o još nekim bitnim detaljima. Zapisuje da su Crkvu u Rimu utemeljili Sv. Petar i Pavao i da je "nužno da se svaka druga Crkva slaže sa Crkvom u Rimu zbog danog joj autoriteta". Sv. Irenej daje nam i popis prvih Biskupa Rima poslije Sv. Petra; "Lino, Anaklet, Klement", ista imena koja spominjemo u Prvoj Euharistijskoj molitvi Mise. Kao i veliki broj ranih kršćana, navedeni biskupi nisu bili bogati i moćni u svjetovnom smislu. Vjeruje se da je Sv. Klement bio pogubljen(kao i Sv. Ignacije i Sv. Petar) tako što su ga bacili u more sa privezanim sidrom. Rani kršćani koji su zapisivali svoja pisma usred strašnih progona potvrđuju nam postojanje Katoličke Crkve, njenih crkvenih struktura, doktrina(uključujući Euharistiju) i prirodnu povezanost Katoličke Crkve sa apostolima. Mi smo danas dio te iste zajednice, utemeljene od raspetog Krista na blagdan Duhova.
Dakle postoji li ikakva istina u tezama koje nam nudi Dan Brown? Je li Katolička Crkva bila crkva bogatih i moćnih? Potrgani sat iako neispravan pokazuje dnevno dvaput točno vrijeme tako da možemo pronaći i slučajeve kada je Crkva imala pomoć bogatih i moćnih. Primjerice, u 4. stoljeću car Konstantin dao je brodove i smještaj za organizaciju Prvog Nicejskog sabora. Papa Stjepan III uživao je u 8. stoljeću zaštitu od strane Pepina, franačkog kralja koji je spasio Rim od napada Lombarda. Crkva u 12. stoljeću bila je zahvalna za političku podršku Sv. Henrika II, Svetog Rimskog Cara. U 16. stoljeću Papa Pio V je imao pomoć španjolske i mletačke mornarice koje su mu pomogle spasiti Italiju od otomanske invazije u bitci kod Lepanta. U Engleskoj su katolici imali potporu pojedinih plemića poput Vojvode od Norfolka koji im je pomogao za vrijeme državnog progona katolika. Unatoč tim primjerima, možemo zaključiti da je Crkva najčešće bila u sukobu sa bogatašima i moćnicima, tome svjedoče tragične sudbine svetaca, povijest Irskog naroda, Armenaca, Vijetnamaca i milijuni katolika koje progone na Dalekom i Bliskom Istoku, u Africi, Latinskoj Americi...
Ranokršćanski mučenik Ignacije zapisao je "Gdje je Krist, tu je i Katolička Crkva". U nekim povijesnim situacijama Crkva je bila slavljena, kao i Krist kojeg su oduševljeno dočekali u Jeruzalemu, ali češće pratimo Krista kroz kalvariju, na križ. Upravo kroz kalvariji Krist slavodobitno vlada i upravo se kroz kalvariju otkriva slava Crkve.
Blagdan Krista Kralja
Dan 7:13-14; Ps 92; Rev 1:5-8; Jn 18:33-37
autor: Andrew Pinsent