Današnje Evanđelje daje nam kratak pogled na kozmički rat, rat koji je prethodio ljudskoj povijesti i rat koji će se nastaviti to kraja svijeta. Bitke srca i uma, osobne bitke su ljudskom oku nevidljive. Ipak, današnje evanđelje daje nam sliku toga rata. Isus se okreće svome prijatelju Petru kojeg je upravo proglasio stijenom na kojoj će sagraditi Crkvu i kaže mu: "Nosi se od mene, sotono!" Čini se da Isus gleda Petra, ali i da gleda kroz Petra direktno u svog neprijatelja, neprijatelja čije je riječi Petar izgovorio."Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!"Sa tim šokantnim riječima, Krist otkriva svog suparnika i podsjeća nas na neugodnu duhovnu realnost. U Francuskoj 19. stoljeća, opijen industrijskim i društvenim napretkom, pjesnik Baudelaire podsjeća svoje zemljake na bezvremensku istinu, "Moja draga braćo, nikada nemojte zaboraviti, kada čujete hvalu o napretku prosvjetiteljstva, da je najveći vražji trik uvjeriti vas da ne postoji". Sa tim riječima Baudelaire nas podsjeća da materijalni i društveni napredak ne znači ništa sam po sebi, ne može zamijeniti duhovni rat koji upravlja životom svakog ljudskog bića. Često glavni izazivač sukoba, Sotona ili vrag, ostaje prikriven. Zapravo, jedini slučajevi u Bibliji kada Sotona sasvim otvoreno djeluje je kada se suoči sa savršenim osobama: Evom prije Pada, pravednikom Jobom i samim Kristom. Te nas situacije ohrabruju, ali i upozoravaju. Upozoravaju nas da ukoliko postignemo rast u duhovnosti, ako postanemo poput Krista, vidjet ćemo niz manifestacija Božje dobrote, ali ćemo se suočiti i sa zlom bez ikakve maske, bit ćemo pod napadima koje inače ne bi nikada doživjeli. S druge pak strane, možemo se ohrabriti jer nam te epizode pokazuju da je vrag jadan. Kada je vrag iza tebe ne može ti nauditi jer njegova se moć temelji na riječima i iluzijama, napastima i prijetnjama. Zlo nema nikakav sadržaj, nikakvu suštinu; djeluje tako što nas pokušava prevariti da se samo uništimo.
No, kakva je priroda napada na Krista u današnjem Evanđelju? Na prvi pogled, Petrove riječi Kristu su sasvim razumne. Isus upozorava svoje učenika da će otići u Jeruzalem, da će mnogo propatiti, da će ga ubiti i da će uskrsnuti treći dan. Petar ima sasvim prirodnu reakciju na takvu vijest o svome prijatelju, Petar kaže Isusu; "Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!". Što je pogrešno sa tim riječima da je Isus tako oštro reagirao? Jedna mogućnost je da Petar nesvjesno obavlja vražji prljavi posao, pokušava spriječiti Krista da ponudi svoj život za spasenje ljudske rase. Možda je Petrova krivnja što nije shvatio da ljubav zahtjeva žrtvu, čak i polaganje svog života."Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mena, naći će ga." Ipak smatram da Petrova krivnja nije u tome što ne shvaća križ, kako bi ga itko mogao shvatiti prije smrti i Uskrnuća Kristova? Mislim da je Petrova krivnja što ne vjeruje svome prijatelju i Gospodaru, baš kao što ni Adam nije vjerovao u Božju riječ. U tom trenutku, Petar pokušava nadmudriti Krista sa ljudskom mudrošću. Tek poslije, nakon što je osjetio gorčinu svog pada, Petar uspijeva shvatiti istinu do koje ne može doći sam. Zaista, posljednja poruka u Svetom Pismu koju Isus poručuje svome prijatelju je jednostavna; "Slijedi me!".
Te posljednje riječi koje Isus upućuje Petru, odnose se i na se nas. Ne možemo bez ikakve pomoći nadmudriti neprijatelja i odrediti svoj vlastiti put u Kraljevstvo Božje. Moramo vjerovati Kristu koji nas vodi, moramo ga slijediti na putu kojeg je on već prošao. Ponekad će taj put biti očit i lagan, a ponekad ćemo biti u nedokučivoj tami, patit ćemo bez ikakve ovozemaljske utjehe. Kada doživimo mračnu noć naše duše moramo se ugledati u Krista i poslušati kako njegove riječi odzvanjaju u nama; "Slijedi me!"
22. nedjelja kroz godinu
Jer 20:7-9; Ps 63:2-6,8-9; Rom 12:1-2; Mt 16:21-27
autor: Andrew Pinsent