Anthony Rizzi fizičar je sa uglednog California Institute of Technology-a, predavao je fiziku na Louisiana State Universityu te je bio istraživač na Princetonu. Istaknuo se rješivši 80 godina stari problem iz Einstenove teorije. Osim akademije radio je i u industriji na projektima vezanim uz misije na Mars te je dobitnik NASA-ine nagrade, kao i nagrade za nove tehnologije Matrin Marietta. Diplomirao je fiziku na MIT-u, magistrirao na sveučilištu u Coloradu te doktorirao fiziku na Princetonu. Kroz dvadesetak godina svog rada upoznao se antičkom, ali i modernom filozofijom. U filozofiji proučava metafiziku, moralnu filozofiju te filozofiju znanosti i prirode. U području teologije istražuje rane Crkvene Oce, te srednjevjekovnu teologiju. Osnivač je IAP-a koji ima za cilj razviti suvremenu znanost, ali zajedno sa njenim ispravnim filozofskim temeljima te moralnim i duhovnim komponentama. Na njihovim stranicama možete pronaći neke materijali i saznati više o samom institutu.Na internetu možete pronaći neka njegova gostovanja;
Izdvajam njegovu misao koju citiraju u članku koji se bavi liturgijskim "eksperimentima". Fizičar dr.Rizzi, u intervjuu za Catholic World Report, opisao je rezultate kateheze koju je on prošao;
Mi koji smo odrasli u Crkvi poslije Vatikana II znamo koliko se malo pažnje obraća umu... U CCD-u[katoličkoj bratovštini] smo većinom radili kolaže i pričali o tome kako se osjećamo. Tako da sam imao dokaz da se u Katolicizmu radi samo o osjećajima.Nadalje piše;
Novi obred je pretvorio misu u nepoznanicu za mene; Mislio sam da je to slavlje, obrok. Pa, ako je to sve, više sam se zabavljao igrajući nogomet ili bejzbol te na ručkovima poslije!Tek je poslije, nakon čitanja starijih knjiga naučio da je Misa žrtva.
No, da se vratim filozofiji i znanosti. Objavio je knjigu Znanost prije znanosti u kojoj se bavi pitanjima odnosa znanosti i filozofije(teologije). Mislim da tekst u nastavku pruža sliku o čemu se radi u knjizi odnosno kakva su njegova razmišljanja o toj tematici.
Zašto ova knjiga?
Znanost je sve važnija, a u isto vrijeme, sve manje i manje sposobna obraniti svoje temelje, zbog toga je čak i iznjedrila svoje neprijatelje. Utemeljena filozofija, jedini lijek za to, gotovo je u potpunosti nepoznata. S obzirom da je znanost tako privlačna modernom umu te je sastavni dio modernog razmišljanja, potrebno je krenuti od znanosti i njenih otkrića kako bi objasnili razloge za filozofiju kao i samu filozofiju. Ukratko, potrebno je iskoristiti privlačnost znanosti kako bi uveli filozofiju. U našoj kulturi, poprilično ironično, samo znanstvenici imaju vjerodostojnost uputiti nas gdje možemo tražiti te odgovore. Znanstvenik koji je upoznat sa filozofijom svjestan je problema koje moderni um ima svom odnosu prema filozofiji.
Jednom prilikom mi je student rekao da nije siguran da je stvarnost stvarna. Rekao je da je sve tek privid. Kroz različite interpretacije kvantne mehanike, ugledni znanstvenici su također ustvrdili istu stvar. Ukoliko je to točno, pitanje je što znanost proučava? To je kao da netko nakon mnogo računanja dobije da je 1 jednako 4 te ustvrdi; "Gle što sam otkrio!" umjesto da se zapita;"hm, gdje sam pogriješio?". Naravno, znanstvenici dok se bave svojom znanošću, bez razmišljanja zaključuju da ono što proučavaju stvarno i postoji. No, kako je moguće da netko može negirati tako očitu činjenicu, da je stvarnost stvarna? Utemeljena filozofija je danas krajnje potrebna. Nisu toliko potrebne grane lingvistike, matematike ili opisnih znanosti, nego znanost koja se dotiče temeljnih razina ljudskih pitanja.
Stephen Hawkin u svojoj knjizi "Kratka povijest vremena" slaže se da samo izgubili tradiciju filozofije koja se nastavlja od "Aristotela do Kanta". Iako je njegova izjava pronicljiva, također je i sramotna na barem tri načina. Prvo, fizičar nam mora reći da nam je potreban filozofija; nadali bi se da će nam to filozofi reći. Umjesto toga, mnogi filozofi su se okrenuli ciljevima koji oblikuju suvremenu znanost. Ne izgrađuju temelje nego dodaju strukturu sa strane i na vrh. S druge pak strane, uspjeh znanosti stvorio je atmosferu u kojoj je samo predstavnicima znanosti dozvoljeno reći da nam je potrebno nešto osim znanosti. Drugo, Hawking ne pokazuje da razumije potpuno različita razmišljanja koja ta dva mislioca predstavljaju. Filozofski idealizam Kanta izravno se protivi realističkoj poziciji Aristotela. Treće, osnovni elementi Kantove misli su pobijeni upravo argumentima iz Hawkingova polja istraživanja; opće teorije relativnosti. Kant je mislio da je euklidska geometrija jedina vrsta geometrije koju ljudski um može zamisliti. Kantova je ideja bila toliko uspješna da je jedan od najvećih matematičara u povijesti Karl Frederick Gauss nakon što je otkrio neeuklidsku geometriju strahovao objaviti svoje pronalaske zbog prezira kojeg bi doživio jer je otkrio nemoguće. Naravno, matematička osnova na kojoj počiva opća relativnost je utemeljena na (prema Kantu nemogućoj) neeuklidskoj geometriji. Dakle, Hawkingove riječi govore nam o potrebi za filozofijom(barem je to mislio reći) i potrebi za utemeljenom(eng. sound) filozofijom što izgleda nije bio ni svjestan da govori.
Drugi znanstvenici otkrivaju potrebu za znanstvenu zajednicu i ljude koje obrazuju da budu izloženi pravoj filozofiji. Uvaženi fizičar, pokojni Richard Feynman, prisjetio se svog posjeta filozofskoj konferenciji koja ga je naživcirala jer su se svi samo igrali riječima. Takvo iskustvo sa neupućenim filozofima razlog je njegova(i drugih znanstvenika) odbijanja filozofije. Steven Weinberg, još jedan poznati fizičar, u svojoj knjizi "Dreams of a Final Theory" nazvao je cijelo poglavlje "Protiv Filozofije". Naravno, koristi se filozofijom, kao što se i svi mi koristimo, u svojim razmišljanjima i diskusijama. U fizičkim i znanstvenim odjelima, nije neuobičajeno da se prva filozofija, metafizika, predaje kao potpuno beskorisna paradigma. Te poglede uglavnom dijeli i naša kultura orijentirana prema znanosti iako bi ih tek rijetki izrekli tako izravno kao navedeni predstavnici znanosti. Takvi pogledi otkrivaju duboki nedostatak poznavanja temelja moderne znanosti. Temelji se sastoje od znanja i razumijevanja koji su izvan moderne znanosti. Većina znanstvenika implicitno poznaje te temelje, ne eksplicitno, zato što bavljenje modernom znanosti ne zahtjeva ništa više. Ipak, ako se te temeljne stvarnosti ne razumiju i ne brane, znanost bi mogla postati uzrok svoga kraja. Lako je zamisliti oštećenje objekta ukoliko nismo ni svjesni da on postoji. Ukoliko neznanje o tim temeljnim filozofskim stvarnostima ne ugrozi izravno znanost, moglo bi potkopati kulturu koja podržava znanstvenike i znanstvene ustanove. Kao što Aristotel kaže, malena pogreška na početku dovodi do velike na kraju.
Potrebna nam je prava filozofija, prava znanost o prvim principima stvari; potrebna nam je njena mudrost. Razne tehnike, matematički alati i opisi koji se maskiraju kao filozofija, ali su u najboljem slučaju samo alati filozofije, neće biti dovoljni. Ipak, pomračenje filozofske osjetljivosti je toliko da mnogi znanstvenici misle da je za odgovaranje na filozofska pitanja dovoljno tek njihovo znanje kao znanstvenika i da nije potrebno uložiti dodatan napor ili proučavanje materije. Kako bi se uvjerili u to, pogledajte na TV-u Stevena Goulda, poznatog biologa, koji govori o filozofskim posljedicama evolucije kao da su tek područje biologije. Prije nekoliko godina, razgovarao sam sa istraživačem odjela biologije na Princetonu, rekao mi je da je primarna stvar koja mu je potrebna za istraživanje upravo ideja evolucije. Koristi se tom idejom u svakom aspektu svoga rada; ideja, rekao je, predstavlja stvar bez koje njegovo istraživanje ne bi bilo moguće. Kada sam mu istaknuo da postoje neke stvari koje su važnije, žestoko se usprotivio. Istaknuo sam mu, na primjeru, da je logika puno važnija jer o ideji evolucije možemo raspravljati, formulirati je i verificirati samo korištenjem logike. Potrebno je vjerovati logici kako bi se bavili bilo kojom znanošću. Iako je pametan čovjek i znanstvenik, tek je nakon trećeg ili četvrtog objašnjenja shvatio o čemu pričam. Pogrešni zaključci na temelju znanstvenih činjenica i pretpostavki koje su ga učili tijekom školovanja pratili su ga kroz godine istraživanja bez da je imao ikakvu svijest o filozofskoj pozadini koja je potrebna znanosti. Za njega je znanost bila ispred svega. Vjerojatno nikada ne bi primijetio filozofsku istinu o logici da nije bila prikrivena u raspravi o znanosti.
Znanstveno razmišljanje ima određenih prednosti, ali i problema kada se bavi filozofijom. Znanstvenik može iskoristiti primjere iz znanosti kako bi iz njih izveo pouzdanu filozofiju. Isto tako, znanstvenici mogu iskoristiti pogrešne interpretacije znanstvenih koncepata, teorija i činjenica kako bi razjasnili pojmove koji su doveli moderni um na put kulturnog i znanstvenog samoubojstva.
Već 20 godina se bavim znanošću, a isto toliko istraživao sam i filozofiju. Ipak, kao dijete i kao tinejđer učio sam samo o znanosti i srodnim područjima. Od djetinjstva sam imao potpunu znanstvenu edukaciju, ali filozofiju nisam učio. Zapravo, nisam ni znao da postoji takva disciplina. Ukoliko sam uopće i razmišljao o njoj, bilo je to na način kojeg je dobro opisao moj kolega u razgovoru o filozofiji. Rekao je; pričaš kao da je filozofija zaseban predmet. Možete li zamisliti da to netko kaže za fiziku ili kemiju? Tada sam razmišljao kao prosječni znanstvenik i laik u našoj znanstveno orijentiranoj kulturi. Kada sam krenuo proučavati filozofiju, odupirao sam se tome, većinom zbog razmišljanja koja su bila ukorijenjena kroz moje obrazovanje. Kroz svoje bavljenje znanošću u posljednjih 20 godina stalno sam se pitao ne samo znanstvena nego i neka filozofska pitanja. Primjenjivao sam, ne samo znanost nego i filozofiju na rješenja. Zbog svojih prijašnjih istraživanja, kvalificiran sam predstaviti utemeljenu(eng. sound) filozofiju našoj kulturi. Napisao sam knjigu kakvu sam želio pročitati prije 20 godina. Vrijeme je da filozofija opet procvjeta u području u kojem pronalazi svoje korijene. To je uistinu potrebno jer je polje znanosti često jedino polje sa kojeg naša kultura bere plodove. Drevne istine koje se drže stvarnosti moderne znanosti pomoći će modernoj znanosti, ali ono što je važnije, pomoći će modernom čovjeku koji se bavi znanošću.