Tijekom svog bavljenja poviješću znanosti uvijek sam izbjegavao Galilea; što se mene tiče postoji puno više zanimljivijih događaja koje mogu proučavati. Naravno, s obzirom da sam povjesničar ranog modernog razdoblja svjestan sam detalja o njegovom životu i znanstvenim aktivnostima. Prošle godine(2009.) obilježili smo Međunarodnu godinu astronomije u kojoj sam bio izrazito aktivan. Proglasili smo je godinom astronomije kako bi proslavili 400. obljetnicu Galileove uporabe teleskopa tako da nisam mogao izbjeći veliki broj popularnih i polupopularnih radova o Galileiu i njegovom radu. Osim toga, jedan pisac me zamolio da mu preporučim literaturu za jedan od takvih članaka tako da sam odlučio pročitati najnovija istraživanja o tome Toskanskom polihistru. Tko god sa imalo kritičkim umom čita popularnu literaturu o Galileu brzo će shvatiti da su članci ispunjeni sa nevjerojatnom količinom hiperbola. Ispada da je gospodin Galileo superčovjek. Ako pogledamo neke od izjava u inače solidnom wikipedijinom članku možemo primjetiti niz pretjeranih tvrdnji; Galilea nazivaju "ocem moderne astronomije", "ocem moderne fizike", "ocem znanosti" i "ocem moderne znanosti". Stephen Hawking izjavljuje "Galileo, možda više od bilo koje druge osobe, je zaslužan za rođenje moderne znanosti." Na kraju članka nailazimo na sljedeći naslov: Osoba milenija: Jedinstveni utjecaj Galilea na Svjetsku Povijest.
Čitajući članke naišao i na sljedeće tvrdnje: "G je izumio znanstvenu metodu", "G je prvi koji je primijenio matematiku u znanosti", "G je otkrio prvi matematički zakon u znanosti" i tako dalje...
Slika o Galileo Galileu napuhana je poput cepelina koji baca sjenu nad ranim modernim razdobljem i umanjuje uspjehe i pokušaje svih ostalih znanstvenika, jedini tko se uz njega uspio istaknuti je ni manje ni više nego bog znanosti Isaac Newton. Nažalost, takva slika je totalna glupost i promoviranje takve slike dovodi do velikih iskrivljenja u našem razumjevanju povijesnog razvoja znanosti. U nastavku ću probušiti taj balon i pustiti sav zrak kako bi mogli razumno prosuditi Galileove uspjehe.
U centru takvog prikazivanje Galilea je njegova navodna jedinstvenost; "genij kakvog čovječanstvo nije još nikad upoznalo", sam je uspio stvoriti modernu znanost, znanstvenu metodu, opservacijsku astronomiju i fiziku. Takvo razmišljanje je čisto smeće i moguće je samo ako potpuno ignoriramo njegove suvremenike. Primjerice Johannes Kepler, Thomas Harriot, Christoph Scheiner, William Gilbert, Christoph Clavius, Francoise Vieta, Isaac Beeckman i Simon Stevin su svi znanstvenici koji su u istoj razini kao Galileo, i po svojim sposobnostima i po svojim znanstvenim uspjesima i doprinosima. Mislim da je svaki pokušaj da sortiramo znanstvenike po nekakvoj tablici čisti gubitak vremena i nije ga moguće ostvariti, ali ako bi me netko natjerao na to, barem trojicu navedenih bih stavio prije Galilea po sposobnostima, i dvojicu po doprinosu razvoju znanosti. Ne postoji apsolutno ništa jedinstveno vezano uz Galilea.
Što se tiče pojedinih tvrdnji; primjerice moderna fizika se razvila iz radova Galilea, Gilberta, Keplera, Stevina i još puno drugih koji ne dobivaju priznanje koje su zaslužili. Isto vrijedi i za opervacijsku astronomiju koja se razvija zbog doprinosa Galiea, Davida Fabriciusa, Simona Mariusa, Christopha Scheinera i mnogih drugih. Kada ljudi govore o modernoj znanosti najčešće misle na kombinaciju moderne fizike, astronomije i "znanstvene metode". S obzirom da smo obradili fiziku i astronomiju pozabavit ćemo se u nastavku sa znanstvenom metodom.
Tvrdnja da ja Galileo izumio znanstvenu metodu ne samo da je pogrešna nego je i groteskna. Znanstvena metodologija koju je iskoristio Galileo u svom radu o mehanici bila je poznata već i grčkim znanstvenicima poput Ptolemeja i Arhimeda. Također su je koristili i islamski znanstvenici poput Al Haythama, a o njoj su raspravljali i u kasnom srednjem vijeku ljudi poput Roberta Grossetestea i Rogera Bacona. Galileovi suvremenici Gilbert i Stevin oboje su objavili bitne znanstvene radove koristeći znanstvenu metodu, i to dok je Galileo bio još nepoznat profesor matematike u Sjevernoj Italiji, bez objavljenih radova. Gilbertovu De magnete, koja se temelji ne samo na njegovom empirijskom znanstvenom istraživanju nego i na radovima drugih manje poznatih znanstvenika u drugoj polovici 16. stoljeća, smatrali su najvažnijim vodičem za znanstvenu metodologiju u Europi prve polovice 17. stoljeća. I Kepler i Galileo bili su obožavatelji Gilbertovog rada, ali Galileo ga je kritizirao da koristi premalo matematike, to nas dovodi do sljedeće točke; Galileo, znanosti i matematika.
Danas se većina slaže da je takozvana matematizacija prirode bila ključna za nastanak moderne znanosti, ali pripisivanje tog procesa Galileu je pogrešno. Poput znanstvene metodologije, i uporaba matematike ima svoje korijene u radovima Ptolomeja, Arhimeda i drugih grčkih znanstvenika. Islamski astronomi su se uvelike koristili matematikom, a Grosseteste i Bacon su hvalili matematiku kao temelj dobre znanosti. U modernom poimanju, matematizacija fizike počinje u kasnom srednjem vijeku radovima Oxfordskih Calculatoresa i Pariških fizičara, sa čijim je radovima Galileo bio upoznat i koje je nadograđivao. U 16. stoljeću talijanski matematičari poput Tartaglie i Benedetta postavili su temelje većine Galileovog rada o mehanici, temelje sa kojima je Galileo bio dobro upoznat. I Kepler i Stevin su se bavili modernom matematičkom znanošću puno ranije od Galilea. Obično se Kepleru pridodaju zasluge za prvi matematički zakon prirode, zakon obrnutih kvadrata širenje svjetlosti koji je inspirirao Ismaela Boulliaua da formulira prvi zakon obrnutih kvadrata za gravitaciju.
Dat ću par primjera doprinosa fizici koji se pogrešno pripisuju Galileu; navodno je prvi primjetio da tijela različitih težina padaju istom brzinom u vakumu, ali zapravo je prvi tu činjenicu zapazio Simon Stevin. Galileu također pripisuju i temelje hidrostatike u modernoj fizici iako su znanstvenici u 17. i 18. stoljeću nastavili razvoj na temelju Stevinovog drugačijeg pristupa. Često se tvrdi i da je Galileo dao prvi Newtonov zakon, zakon inercije. Istina je da je Galileo unaprijedio srednjovjekovni koncept impulsa prema inerciji, ali je i dalje bio hendikepiran vjerovanjem u Aristotelov koncept kružnog kretanja. Tu manu objašnjavaju tako što tvrde da je Descartes modificirao Galileov koncept te ga je onda od njega preuzeo Newton. Iako je Newton preuzeo zakon inercije od Descartesa, Descartes ga nije preuzeo od Galilea nego od Isaaca Beeckmana koji ga je potpuno točno formulirao u obliku kakvog ga je Newton i iskoristio.
Sada kad sam dao realniju sliku Galilea, moram istaknuti da je bio jedan od vodećih znanstvenika na početku 17. stoljeća koji je dao svoj doprinos u više disciplina, ali on je bio samo jedan od više znanstvenika. Naravno, javlja se pitanje kako je uopće nastala takva iskrivljena slika Galilea. U 17. stoljeću je zbog svojih astronomskih otrkića imao status koji bi nalikovao današnjim pop zvijezdama, ali do kraja stoljeća ta je slika izbljedila jer je senzncionalistički pristup astronomiji zamjenjen sa znanstvenijim pristupom astronoma poput Heveliusa i Cassinia. U ostalim znanstvenim pokušajima nije bio tako uspješan. Unatoč uvriježenom mišljenju, Keplerovi radovi su doveli do prihvaćanja heliocentrizma, a ne Galileov Dialogo, koji je inače ignorirao Keplerov rad. Galileovi radovi o mehanici su bili poznati, ali nisu imali neki utjecaj i zasjenjeni su Newtonovim radovima krajem stoljeća. U 18. stoljeću Galileo je postao još manje poznat pa se postavlja pitanje kako je onda nastala ova napuhana slika koja ga prikazuje kao boga znanosti?
Prava je istina da je takvoj slici pridonijela Katolička Crkva! Takva slike je rezultat proglašavanja Galilea mučenikom za znanost u najvećem mitu povijesti znanosti, totalno izmišljenom "Ratu protiv znanosti." Napuhana slika je produkt 19. stoljeća i percepcije da su ga žrtvovali na oltaru religije. Drugi bitan faktor javlja se jer većinu popularne povijesti znanosti ne pišu znanstvenici tako da se ne spominje činjenica da je Galileo bio sjajan pisac. Keplerove radove teško je čitati i njegovim najvećim fanovima. Scheinerov Ursa Rosina je što se tiče opservacijske astronomije daleko bolji rad od bilo čega što je Galileo napisao, ali čak i astronomi smatraju da ga je prezamorno čitati. Mogao bih dati slične komentari za svakog na mojoj listi Galileovih suvremenika, nekoliko njih je pisalo radove koje su mogli čitati samo matematičari. Galileo je pisao sjajne polemičke tekstove koje je i danas zanimljivo čitati ljudima koji nemaju specijalizirano znanje. Isti faktor zanimljivog pisanja doveo je i do davanja prevelikog značaja Baconu i Descartesu u povijest znanosti 17. stoljeća, ali to je već druga priča. Galilea kakvog ljudi slave je upravo slika znanstvenog mučenika a ne pravog znanstvenika iz 17. stoljeća.
S obzirom na to koliko je slika o Galileu pogrešna možemo se zapitati je li sto slučaj i sa Newtonom, Darwinom i Einsteinom? Postoje članci u kojima se Darwina ne postavlja na postolje nego ga se smješta u vodeće biologe 19. stoljeća. Patricia Fara napisala je sjajnu knjigu, Newton: The Making of Genius koja prikazuje kako se napuhavala slika Newtona kroz 18. i 19. stoljeće. Nisam naišao na slične radove o Einsteinu, ali samo je pitanje vremena kada će se i takvi radovi objaviti
Znanost je kolektivni pothvat, čak i ljudi poput Galilea su samo članovi kolektiva i sve što su uspjeli postići izuzetno rijetko zaslužuje natpise kakve se pojavljuju kod pisaca koje više zanimaju senzacije nego spora i nepravilna evolucija znanosti.
Moj prijatelj Pierre koji je za razliku od mene pravi stručnjak za Galilea te je uz to znanstveni publicist i organizator, misli da bi Galileu trebali dati zasluge za jedan originalni doprinos, bio je prvi znanstveni publicist i to jako dobar!
Tekst je preuzet sa bloga The Renaissance Mathematicus kojeg uređuje povjesničar znanosti amater. Detalji nisu apsolutno točni odnosno nisu dovoljno precizirani jer autor dosta slobodno koristi neke termine. S obzirom da istražuje rano moderno doba, ne treba čuditi da je propustio spomenuti neka ranija imena. Unatoč tome, sama ideja i duh članka su mi se svidjeli i prikazuju realnu, odnosno realniju sliku stvarnosti. Korisno za razbijanje pogrešne slike o povijesti znanosti.