Postoji niz razloga zašto ne podržavam Obaminu politiku, ali treba priznati da je bio uspješan u svojem cilju da postane predsjednik. To se nije dogodilo slučajno, Obama naravno ne predstavlja nikakvu promjenu, on je samo vrhunac nekih trendova u SAD-u koji traju desetljećima(u ekonomiji još od 1930ih), ali uspio je prodati ljudima ono što su htjeli kupiti. Obama nije prodao ništa novo, nije se nametnuo i uvjerio ljude nego ih je samo poslušao i ponovio njihove zahtjeve. Ukratko, Obama se predstavio kao spasitelj srednje klase - pun empatije za njihove probleme, predstavio se kao mirni i stabilni vođa, ponudio zdravstvenu zaštitu svima i obećao povlačenje vojnika iz Iraka. Namjere mogu zvučati pozitivno, imao je u tome podršku dobrog dijela katolika(posebice vezano uz zdravstvo), ali ništa od toga nije ostvario, upravo suprotno.Obama je uvjeren da svojom retorikom može promijeniti svijet, kada kaže da zna što treba napraviti i kako, govori to sa entuzijazmom brucoša koji misli da može voditi cijeli svijet upravo zato što nikada nije ništa ni vodio. Obama je čovjek koji u svome životu nije postigao ništa osim što je napredovao kroz svoju retoriku pa se postavlja pitanje zašto Obama ima takav mesijanski status, kako je Obama uspio pogoditi što ljudi žele? Odgovor se vjerojatno krije u donjem grafu koji nam pokazuje podatke koliko novaca su pojedine stranke uložile na ankete i istraživanja. Iz grafa vidimo da demokrati ulažu više novaca u takva istraživanja, ali sa Obaminom kampanjom dolazi do izrazitog rasta, čak 7 puta više od konkurenta, a samo za izbore 2012.(koji za njega nisu ni počeli) je već potrošio 3,5 milijuna, a svi republikanski kandidati su do sada u predkampanji uložili manje od 200 tisuća(većinu Romney). Očito je da Obama nije nikakav naivac kada se radi o manipulaciji javnošću, upoznat je sa vrijednošću istraživanja i što glas naroda znači tako da si moramo postaviti pitanje zašto si je Obama dopustio ovaj sukob sa Crkvom u izbornoj godini?
 |
| preuzeto sa 1964 |
Sama činjenica da je imao veliku podršku katolika na izborima 2008. godine pokazuje nam da situacija sa katolicima u SAD-u nije idealna, vjerojatno je Obamina administracija proučila(za katolike poražavajuće) podatke o ponašanju katolika vezano uz kontracepciju i zaključili da si mogu bez problema priuštiti taj sukob. Ipak, situacija se zakompliciralo, stvari nedu kako je Obama zamislio. Kao što su zaključili na blogu 1964, Obamina administracija je pretpostavila da će moći pokazati biskupima rezultate nekih anketa i reći im da ušute(prilagode se društvu i trendovima). To se nije dogodilo, mislim da su Obamini birokrati zaključili da se svi ponašaju poput njih, ako birači nešto žele onda se prilagodi i daj im to - očekivali su da će biskupi pokazati tipično političarske karakteristike i ušutiti, ali rasplet je drugačiji.
Kao što neki analitičari zaključuju, razmišljanje Obamine administracije ima dvije pogreške; Prvo, postoje katolici koji se protive tome da vlada naređuje Crkvi kako bi se trebala ponašati, administracija sve to pokušava svesti na "zdravstveni problem", ali očito dolazi do pitanja odnosa između vlade i crkve. Drugo, ne postoji američka katolička crkva, postoji Katolička Crkva u SAD-u(6% svjetskog broja katolika), ponašanje određenog postotka katolika u SAD-u nema utjecaja na globalnu Crkvu, biskupi u Americi su i dalje Katolički biskupi koji propovjedaju katoličke doktrine.
Obama je ponudio kompromis, zamaskiranu verziju svog prvog plana, dosta katolika i dalje podržava Obamu, ali biskupi su bili dovoljno jasni.