Bernard Carr, profesor astronomije i matematike na Londonskom sveučilištu napisao je kratak članak u kojem kaže;
"Je li multiverzum znanstvena ideja ili samo filozofija? Unatoč sve većoj popularnosti ideje, radi se o spekalaciji koja je trenutno neprovjerljiva – i možda takva ostane zauvijek. Astronomi možda nikada neće promatrati druge svemira sa svojim teleskopima, a fizičari čestica neće nikada pronaći više dimenzije u svojim akceleratorima. Dakle iako neki fizičari prihvaćaju multiverzum jer za njega nije potrebna ideja stvoritelja, drugi smatraju da je ideja podjednako metafizička. Ono što je stvarno u pitanju je priroda same znanosti."
Podrška ideje multiverzuma brzo raste u mnogim krugovima, posebno među teoretičarima struna čija Teorija Svega predviđa veliki broj svemira, ali i među konzervativnijim kozmolozima poput Sir Martina Reesa koji tvrdi da jezivo fino podešavanje fizikalnih konstanti znači da svemir ne možemo promatrati kao objašnjenje samoga sebe. To će sigurno dovesti do toga da će se mnoga znanstvena promatranja tumačiti kao dokaz multiverzuma iako su takvi zaključci spekulativni. Gledajući trenutna razmišljanja o multiverzumu, ne mogu se ne složiti sa Peterom Woitom koji zaključuje;
"Izgleda da prodavanje pseudoznanosti sa argumentom 'ili ovo ili religija' funkcionira."
Postoji li način da testiramo ideju da živimo u multiverzumu. Roger Penrose sa Oxforda u svojoj knjizi Road to Reality tvrdi da kada bi naš svemir bio tek jedan u nizu beskočno različitih svemira, tada je vjerojatnije da bi primjećivali drugačiji svemir od onog kojeg stvarno promatramo.
Penrose je izračunao kako je šansa našeg svemir da ima uvjete niske entropije iznosi 1 prema 10 na 10-tu na 123-ću(10^10^123). S druge strane šanse da se naš solarni sustav formira na temelju slučajnog sudara čestica je 1 prema 10 na 10 na 60(10^10^60), veliki broj, ali puno manji od prethodnog. Kada bi naš svemir bio jedan od mnogih nasumično uređenih svjetova onda je puno vjerojatnije da bi živjeli u puno manjem svemiru. Takvi svemiri su puno češći u skupu svemira nego svjetovi poput našeg i prema tome i mi bi ga promatrali ako su svi svemiri samo nasumični članovi većeg skupa.
Ako je naš svemir nasumičan član multiverzuma, onda bi trebali promatrati i malovjerojatne događaje, poput konja ili jednoroga koji iskaču u postojanje kroz slučajne sudare jer su to vjerojatniji događaji od toga da se sve prirodne konstante i veličine poklope u infinitezimalnom rasponu koji dopušta život. Penrosa zaključuje da je objašnjenje putem više svemira toliko "nemoćno" da je zapravo "neopravdano" pozivati se na njih kako bi objasnili posebna svojstva svemira. Ne bih zauzeo takvu ciničnu poziciju, mislim da je moguće da je kozmos veći od ovog svemira. Ali takvo razmišljanje je metafizičko; nije znanost i potrebno je poznavati razliku.
Preuzeto sa bloga Quodlibeta.
PS
Ako niste upoznati sa idejom multiverzuma; ona ukratko pretpostavlja da postoji mnogo(možda i beskonačno) svemira sa različitim svojstvima, a naš svemir je tek jedan od njih. Mislim da su očite filozofske(metafizičke) posljedice zbog kojih su mnogi skloni prigrliti tu ideju, ako promatrate postanak našeg svemira shvatiti ćete da su se stvari odvile upravo tako da mi možemo nastati, odgovor na to je naravno; da nema ljudi svemir bi i dalje postojao, bio bi drugačiji samo što ne bi bilo nas da se pitamo zašto ovaj i ovakav svemir. Ipak, određene vjerojatnosti i konstante i dalje predstavljaju probleme nekim ljudima, ali kada bi imali beskonačno svemira onda bi naš svemir bio pogodan za život, kao i neki drugi, ali većina svemira ne bi imala mogućnost života, takvim multiverzumom smo se "riješili" problema fine ugođenosti svemira za život jer postoji beskonačno puno svemira sa beskonačno puno mogućnosti pa je naš svemir samo jedna od njih(samim time nema potrebe za inteligencijom koja bi stvorila baš takav svemir – iako su prisutna i razmišljanja kako je Bog mogao djelovati i preko multiverzuma tako da potvrđivanje multiverzuma nema posljedice po tom pitanju). Ideja multiverzuma danas nije posljedica samo filozofije nego matematike(hipotetske fizike), postoje više razloga zašto se sumnja da bi tako nešto moglo postojati, ali za sada se radi o neprovjerljivoj činjenici koja nije znanstvena tvrdnja.
Shvatiti matematiku oko multiverzuma nije trivijalno pa nisam nikad proučavao detaljnije tu teoriju, jedno dosta jednostavno predavanje o tome pitanju održao je matematičar Satyan Devadoss na veritas forumu pod nazivom "Bog, Matematika i Multiverzum".
Sofisticiranija predavanja i kritike multiverzuma možete čuti od Georgea Ellisa koji je jedan od vodećih svjetskih kozmologa(objavio je preko 500 radova od čega 17 u natureu).
Ako sam dobro shvatio neke od Ellisovih tvrdnji; Problem je što poznata nam fizika nema dokaza za multiverzum, ali hipotetska fizika(koja je zapravo ekstrapolacija fizike) pretpostavlja da bi mogao postojati multiverzum no za to nemamo nikakvih dokaza. Postoji više motiva zašto želimo uvesti teoriju multiverzuma; jer se radi o neizbježnom rezultatu procesa koji su stvorili i naš svemir, rezultat filozofskog stajališta-"sve što se može dogoditi će se dogoditi" ili kao objašnjenje zašto se čini da je naš svemir ugođen za život i svijest. Prema Ellisu, problem je što se u raspravi o multiverzumu dovodi u pitanje sama priroda znanstvenog istraživanja, zagovornici multiverzuma predlažu da olabavimo znanstvene dokaze kako bi dokazali da multiverzum predstavlja znanstveno objašnjenje što je opasna taktika. U znanosti postoje dvije centralne vrline; mogućnost da nešto testiramo i mogućnost da neka teorija nešto objašnjava, a u kozmološkom kontekstu često dolazi do konflikat između te dvije vrline.
Više možete saznati na stranicama multimedije Faraday Instituta;
- George Ellis: Multiverzum, konačni uzroci i Bog , .pdf
- George Ellis: Kritika teorija Multiverzuma
- Don Page: Višestruki razlozi za Multiverzum
- Rodney Holder: Bog i Multiverzum