Većina ljudi koji komentiraju kozmološki argument očigledno ne zna o čemu priča. To uključuje i sve istaknute pisce Novoga Ateizma, također uključuje i većinu znanstvenika, pa čak i mnoge teologe i filozofe, ili barem one koji nisu posvetili puno pažnje tom problemu. Možda ovo zvuči arogantno, ali nije. Možda mislite kako želim reći da imam posebno znanje o ovoj temi koje nitko drugi nema, ali to nije ono što želim reći, ovo sve nema veze sa mnom. Sve je to poznato među profesionalnim filozofima religije(uključujući i ateiste) koji, s obzirom na prirodu filozofske discipline kojom se bave, znaju o kozmološkom argumentu više od ostalih.Ovdje neću predstaviti i braniti niti jednu verziju kozmološkog argumenta(to sam učinio u svojim knjigama Aquinas i The Last Superstition) jer je potrebno malo više objašnjavanja no što dopušta kontekst bloga. Iako je osnovna struktura argumenta relativno jednostavna, potrebna metafizika za razumijevanje ključnih termina i zaključaka nije toliko jednostavna.
Lista najčešćih ateističkih pogrešaka pri razumijevanju kozmološkog argumenta;
- Argument NE počiva na pretpostavci da "Sve ima uzrok".
- "Što je uzrokovalo Boga?" nije ozbiljan prigovor argumentu
- "Zašto pretpostaviti da je svemir imao početak?" nije ozbiljan prigovor argumentu.
- "Nitko nije dao nikakav razlog da mislimo kako je Prvi uzrok svemoćan, sveznajući i sl." nije ozbiljan prigovor argumentu.
- "Argument ne dokazuje kako je kršćanstvo istinito" nije ozbilljan prigovor argumentu.
- "Znanost je pokazala to i to" nije ozbiljan prigovor (većini verzija) argumentu.
- Argument nije "Bog praznina" argument.
- Hume i Kant nisu presudili argumentu, niti je to učinio itko drugi.
- Ono što "većina filozofa" misli o argumentu je nebitno.
Svaka od pogrešaka je opisana u ovome postu Edwarda Fesera, tekst je nešto duži pa donosim samo objašnjenje prve pogreške, ali cijeli tekst je vrijedan čitanja.
1. Argument NE počiva na pretpostavci da "Sve ima uzrok"
Puno ljudi – vjerojatno većina koja ima svoje mišljenje o ovome pitanju – misli kako kozmološki argument kaže; Sve ima uzrok; dakle i svemir ima uzrok; dakle Bog postoji. Nemaju problema sa pronalaženjem rupa u tome. Ako sve ima svoj uzrok, onda što je uzrokovalo Boga? Zašto uopće pretpostaviti da sve ima uzrok? Zašto pretpostaviti da je Bog uzrok? Itd.
No ipak, evo jedne smiješne stvari. Ljudi koji napadaju ovaj argument nikada vam ne kažu od kuda im to uopće, ne citiraju nikoga tko ga brani, a postoji razlog za to. Razlog je što nitko od najpoznatijih zagovornika kozmološkog argumenta u povijesti filozfije i teologije nije nikada dao takav glupi argument. Niti Platon, niti Aristotel, niti al-Ghazali, niti Maimonides, niti Toma Akvinski, niti Duns Škot, niti Leibniz, niti Samuel Clarke, niti Reginald Garrigou-Lagrange, niti Mortimer Adler, niti William Lane Craig, niti Richard Swinburne. Niti itko drugi, barem koliko ja znam(pritom mislim na istaknute filozofe), ali unatoč tome stalno nam predstavljaju takav argument, ne samo popularni pisci nego čak i neki profesionalni filozofi, kao da se radi o "osnovnoj" verziji kozmološkog argumenta, a sve ostale verzije su samo varijacije toga.
Nemojte mi vjerovati na riječ, ateist Robin Le Poidevin u svojoj knjizi Arguing for Atheism počinje sa svojom kritikom kozmološkog argumenta napadajući gore opisanu varijaciju – iako priznaje da "nitko ne brani kozmološki argument ovog oblika"! Pa koji je onda smisao napada na njega? Zašto ne započeti sa nečim što neki poznati branitelj argumenta stvarno kaže?
Prepostavite da neki kreacionist započinje svoj napad na darwinizam uvjeravajući svoje čitatelje kako je "osnovna" tvrdnja darwinovskog postanka čovjeka kako je u jednom trenutku majmun rodio ljudsko dijete. Prepostavite da ne navede nijedan izvor za svoju tvrdnju – kojeg naravno ne može niti imati jer to teorija ne tvrdi – i još pretpostavite da priznaje kako nitko nikada to nije ni rekao. No, pretpostavite nadalje kako je ustvrdio kako su "sofisticiranije verzije" Darwinizma zapravo samo "modifikacija" njegove prve tvrdnje. Intelektualno gledajući, prezreli bi tu tvrdnju kao nepostojanu. Čitatelj bi stekao lažan dojam kako je sve što zagovornici Darwinizma govore o ljudskim počecima, koliko god da je sofisticirano, zapravo očajan pokušaj da obrane očito besmisleno razmišljanje. Upravo iz tog razloga, takav bi postupak sa retoričkog gledišta bio izuzetno efikasan.
Usporedite to sa Le Poidevineovim postupkom. Iako prema njegovom priznanju nitko nikada nije zapravo branio takav slabašan argument, Le Poidevin ga i dalje naziva "osnovnom" verzijom kozmološkog argumenta i opisuje kako su "sofisticiranije verzije" samo "modifikacije" početnoga. Daniel Dennett je učinio slično u svojoj knjizi Breaking the Spell. Uvjerava nas kako je ovakav loš argument "najjednostavniji oblik" kozmološkog argumenta i lažno insinuira kako su druge verzije – dakle one koje su filozofi stvarno branili, i u koje Dennett ne želi ulaziti – tek očajni pokušaju da se popravi problem sa "Sve ima svoj uzrok" verzijom. Kao i u primjeru našeg izmišljenog kreacionista, postupak je nepošten i pogrešan, ali retorički jako učinkovit. Neoprezan čitatelj će steći lažan dojam kako je "osnovna" tvrdnja Aristotela, Akvinskog, Leibniza i drugih tako očito apsurdna te da drugi samo pokušavaju nekako skrpati to apsurdno mišljenje. Dakle, nije se uopće potrebno time zamarati.
Zato se glupi "Sve ima uzrok" argument – potpuna izmišljotina, urbana legenda, nešto što nijedan filozof nije branio – stalno javlja u raspravama vezanim uz kozmološki argument. Ateistima daje laganu metu, način kako da retorički ismiju čak i najsofisticiranije protivnike i zaključe kako se njima uopće nije potrebno ni baviti. Radi se o ljigavom trku, ništa više – besramnom bavljenju onoga što nazivam "meta-sofisterija."(Ne želim suditi jesu li Le Poidevin i Dennett namjerno to učinili, ali neupitno je da bi trebali znati bolje.)
Ono što branitelji kozmološkog argumenta stvarno tvrde je; kako sve što je dovedeno u postojanje ima svoj uzrok, odnosno ono što je uvjetovano ima uzrok. Te tvrdnje se razlikuju od "Sve ima svoj uzrok" kao što se razlikuje tvrdnja "Što god ima boju je rašireno"(? eng.extended) od tvrdnje "Sve je rašireno". Branitelji kozmološkog argumenta također pružaju argumenta za ove tvrdnje o uzročnosti. Možete se ne slagati sa tim tvrdnjama – iako ako mislite da ih pobija moderna fizika, u krajnjoj ste zabludi – ali ne možete jednostavno optužiti branitelje kozmološkog argumenta bilo za nešto očito blesavo bilo za kontradikciju samome sebi kada kažu da je Bog neuzorkovan.
To nam daje ono što smatram "osnovnim" testom za utvrđivanje je li ateist informiran i intelektualno pošten. Ako misli da kozmološki argument počiva na tvrdnji kako "sve ima svoj uzrok" onda jednostavno nije upoznat sa osnovnim činjenicama, a ako i dalje inzistira u takvim tvrdnjama nakon što je upozoren, onda je intelektualno nepošten. Ako se radi o akademskom filozofu poput Le Poidevina ili Dennetta koji su profesionalno dužni poznavati ove stvari i izbjegavati jeftine trikove u debatama onda... pa, sami zaključite.
ostatak u postu; So you think you understand the cosmological argument?