Ispunjavajući posao

"Obrazovanje" je riječ koja pokriva puno različitih stvari; od životno važnih medicinskih vještina do neozbiljnih kolegija, pa do apsolutno kontraproduktivnih kolegija kojima pune ljudima glavu sa raznim pravima i osjećajima uzvišenosti, bez da im pritom prenesu ili vještine sa kojima mogu zaraditi za život ili realistično razumijevanje svijeta koje je potrebno za građane u slobodnom društvu.

Nedostatak realizma među mnogim visokoobrazovanim ljudima se pokazuje na mnoge načine.

Kada sam vidio u Nacionalnom Parku Yellowstone upozorenje posjetiocima da se ne približavaju bizonima shvatio sam da se radi o upozorenju koje ne bi bilo potrebno nijednom nepismenom farmeru prošlog stoljeća. Nitko mu ne bi trebao reći da ne gnjavi veliku životinju koja doslovno teži jednu tonu i može vas napasti sa brzinom od preko 50 kilometara na sat.

Nitko ne bi trebao reći kćeri nepismenog farmera da ne stoji nasred autoceste i stopira kako bi ušla u auto sa nekim strancem, kao što su učinile mnoge studentice, ponekad čak i sa smrtonosnim ishodom.

Opasnosti koje nedostatak realizma donosi mnogim obrazovanim ljudima su u potpunosti zasjenjene opasnošću za cijelo društvo koju stvaraju nerealni pogledi na svijet kakvi se promoviraju na obrazovnim institucijama.

Primjerice, bolno je slušati međunarodno poznate stručnjake koji govore da mladim ljudima sa nižim prihodima treba "ispunjavajući posao". No, ta ideja je česta među obrazovanom elitom, neovisno o tome koliko su kontraproduktivne posljedice na društvo kao cjelinu, a posebno na mlade ljude sa nižim prihodima.  

Što je "ispunjavajući posao"?

Čini se kako je ideja da se radi o poslu koji sam po sebi donosi zadovoljstvo ili užitak. Ali ako je to jedina vrsta posla kojom bi se ljudi trebali baviti, tko će odvoziti otpad, mijenjati noćne posude u bolnicama ili obavljati neke opasne poslove?

Misli li netko da vatrogasci uživaju ulaziti u zapaljene kuće i zgrade kako bi spasili zarobljene ljude? Da vojnici odlaze u borbe misleći o zabavi?

U stvarnom svijetu, mnoge stvari se naprave jednostavno zato što ih je potrebno učiniti, a ne zato što njihovo obavljanje donosi užitak ljudima koji ih rade.

Neki ljudi osjećaju opravdani ponos zbog toga što svojim poslom mogu zbrinuti svoju obitelj, neovisno o tome je li taj posao sjajan ili nije.

Neki od "Utopijskih" intelektualaca nariču kako puno ljudi radi "samo zbog novca". Ne sviđa im se društvo u kojem A proizvodi ono što B želi, samo kako bi B proizveo ono što želi A, gdje je novac posrednik u toj razmjeni.

Neki bi izgleda željeli društvo u kojem će sveznajuće elite odlučiti što svatko od nas "treba" ili "zaslužuje". Povijest društva utemeljena na tom principu – povijesti često obojene, čak i natopljene, krvlju - ne zanima ljude koji su zamijenili svoje želje za stvarnost.

Mnogi intelektualci ne žele da siromašni ili mladi moraju raditi "ropske" poslove, ali ljudi koji daju svoj vlastiti novac, koji se razlikuje od novca poreznih obveznika, nekome da obavi posao ne bi taj novac davali kada ne bi bilo potrebe da netko to obavi, neovisno o tome hoće li ljudi taj posao nazivati "sluganskim".

Ljudi koji nemaju vještine da dobiju prestižno radno mjesto mogu mirovati doma i parazitirati na račun drugih ili mogu pronaći posao za kojeg trenutno imaju kvalifikacije te zatim pronaći bolji posao kada steknu više iskustva. Ljudi koji okreću hamburgere u lancima restorana brze prehrane za novu godinu, rijetko ih okreću i za sljedeći Božić.

Ono malo statistika koje prate stvarne ljude od krvi i mesa pokazuju kako ljudi s vremenom prelaze iz niže plaćenih poslova do više plaćenih poslova.

Govoriti mladim ljudima da su neki poslovi "sluganski" rezultira velikom štetom i za njih i za cijelo društvo. Subvencionirati ih u dokolici, dok čekaju "ispunjavajući posao" samo izaziva nevolje, i za njih i za okolinu.

Autor Thomas Sowell, izvorna verzija.