Ernest Lucas magistrirao je (Oxford) i doktorirao kemiju (University of Kent). Znanstveno se bavio biokemijom na nekoliko sveučilišta prije nego što je odlučio studirati teologiju (Oxford). Doktorirao je Istočne studije (Liverpool University), baptistički je svećenik. Autor je knjige Can we believe Genesis today? (Možemo li danas vjerovati u Knjigu Postanka?).
Slučajno sam saznao za njega
(pregledavajući multimediju Faraday Instituta), ali mi je bilo
zanimljivo njegovo izlaganje. Dostupna su njegova predavanja;
- The Creation Narratives in Genesis 1-3
- Genesis and Evolution
- God and Origins: Interpreting the Early Chapters of Genesis
- Science and the Bible: Are they incompatible? The creation story as a test case.
- Science and the Bible: Are they incompatible? The creation story as a test case - Discussion (web, pdf)
Jedan kraći razgovor koji sumira stvari; Ernest Lucas on Genesis and Evolution (5min)
Lucas tvrdi kako je tek nakon što je
godinu dana (u okviru svog studija teologije) proučavao
mezopotamijske priče shvatio Knjigu Postanka. Naime, za
interpretaciju svakog teksta potrebno si je postaviti nekoliko
pitanja. (Inače, ukoliko ga interpretirate kao znanstveni članak,
onda ste očito izabrali interpretirati ga kao znanstveni članak, ne
možete se pretvarati da ste odabrali "neutralni" ili
jedini način interpretacije bilo kojeg teksta.) Neka od prikladnih pitanja bi bila;
- Koja vrsta jezika se koristi?
- Kojoj vrsti literature pripada?
- Tko je očekivana publika?
- Koji je cilj teksta?
- Koje relevantno vantekstualno
znanje imamo?
Lucas navodi nekoliko primjera da
pokaže kako mu je poznavanje mezopotamijskih priča o stvaranju
pomoglo da shvati biblijski tekst Postanka. Jedna od poznatijih
razlika je sam nastanak bogova, prema ostalim pričama tog područja
prvo nastaju bogovi od kojih netko stvara svemir – što je naravno
različito od hebrejskog vjerovanja u kojem vječni Bog stvara sve.
Za ostale razlike potrebno je poznavati tadašnja vjerovanja okolnih
plemena. Primjerice, u Knjizi Postanak se upotrebljava riječ
"svijetla" (umjesto sunce i mjesec) jer su okolna plemena
štovala nebeska tijela kao bogove i božice. Također se time
naglašava kako je Bog stvorio ta svijetla, dakle ono što drugi
štuju kao božanstvo je tek dio svijeta kojeg stvara Bog.
Zatim se spominju morske grdosije
(čudovišta) jer se u drugim pričama bog morao boriti sa nemanima
kako bi nakon toga mogao stvoriti nebo i zemlju. Knjiga Postanka
odbacuje takvo razmišljanje naglašavajući kako je Bog stvorio
grdosije kao dio svijeta – nije se morao boriti sa njima, stvorio
ih je! U drugim plemenima je bio prisutan strah da će svemir opet
upasti u takav kaos, dok je takvo razmišljanje suprotno Bogu
hebreja.
U mezopotamijskim pričama o stvaranju,
ljudi su robovi bogova – stvoreni su kako bogovi ne bi trebali
ništa raditi. U Knjizi Postanka se naglašava važnost ljudi na više
mjesta – samo ljudi su stvoreni na sliku i priliku Boga, i Bog im
daje vlast nad svim drugim stvorenjima. Sve stvoreno služi na korist
ljudima, a ne bogu. (Tu dolazimo do ekoloških aktivista, ali to nije
tema – naravno da postoje ograničenja.)
Gornje primjere sam samo spomenuo kako
bi shvatili na što točno Lucas misli (bez da otvarate linkove).
Prošlo je već dosta vremena od kada sam ga slušao pa se ne sjećam
detalja, ali sam skicirao jedan od njegovih argumenata o utjecaju
Knjige Postanka na znanost;
- Postoji Stvoritelj svijeta
- Stvoritelj je racionalan i mudar
- Stvoritelj je isplanirao i uredio svijet
- Z: Postoje prirodni zakoni – strukture, uzorci...
- Ljudi su stvoreni na sliku Božju
- Z: U stanju smo shvatiti te prirodne zakone
- Stvoreno je produkt Božje slobodne volje
- Z: Potrebne su opservacije i
eksperimenti
Dakle Knjiga postanka je napisana kao
teološki tekst koji govori o Božjoj snazi, razlikuje se od ostalih
priča tog područja. Takvo razmišljanje se ukorijenilo u našu kulturu i
postalo osnova znanosti. Već sam objavio više tekstove koji se bave
time, možda samo da napomenem kako takva razmišljanja stvarno i
pronalazimo kod filozofa i učenjaka (danas bi ih zvali znanstvenici)
kroz povijest.
Povjesničar znanosti i religije Harrison
(eksplicitnije) naglašava i vezu eksperimentalne znanosti i Pada
koju nalazimo u razmišljanju nekih znanstvenika. Primjerice grci su
vjerovali da promatranjem odnosno logičkim zaključivanjem mogu sve
shvatiti što ih je dovelo u neke probleme, ali ako Bog ima slobodnu
volju pri stvaranju svijeta onda takvo što nije moguće, potrebno je
provesti eksperimente. Nakon Pada oštećene su ljudske sposobnosti
odnosno potrebno je sve eksperimentalno provjeriti, eksperimentalna
znanost je zapravo pokušaj vraćanja izgubljenog znanja. (Promicanje i bavljenje eksperimentalnom znanošću ima za cilj nadvladati te epistemološke učinke Istočnog grijeha tako da su upravo na temelju teoloških doktrina razvijene znanstvene tehnike.)
Više o tome u postu Adamov Pad i nastanak eksperimentalne znanosti, gdje se
predstavlja Harrisonova teza sa citatima znanstvenika kroz povijest; a u postu Biblijska osnova zapadne znanosti Stanley Jaki pokušava dati
odgovor zašto je znanost preživjela samo na kršćanskom Zapadu.
Znanost se pojavila (rodila) i u drugim kulturama, ali nigdje se nije
raširila i zadržala, Jaki je za to upotrijebio izraz znanost kao
"mrtvorođenče". (Post ima par pogreški koje još nisam ispravio.)
PS
Ovaj post se bavi interpretacijom
Knjige Postanka u kontekstu (povijesti) znanosti (i samo u tom
kontekstu).