Matematičar koji je postao Papa

Poznato pitanje među povjesničarima umjetnosti i povjesničarima znanosti glasi; Renesansa ili renesanse? Radi li se o samo jednom velikom događaju u povijesti europe, Renesansi, tijekom kojeg je nanovo otkriveno izgubljeno znanje antike ili se radi o nizu takvih perioda kroz Srednji Vijek tijekom kojih je to znanje postepeno vraćeno u europsku kulturu? Prva verzija je mit, druga verzija je puno bliža onome što se stvarno povijesno dogodilo.

Jedna od tih renesansi je takozvana prva znanstvena ili matematička renesansa koja je započela u dvanaestom stoljeću u kojem su takozvani translatori putovali u Španjolsku i Siciliju kako bi preveli klasična i arapska znanstvena djela na latinski; klasike poput Euklidovih Elemenata ili Ptolemejeve Syntaxis Mathematiké. Međutim, i prije toga je postojao stalni prijenos znanstvenih znanja u Europu kroz Španjolsku, još od 9. stoljeća, potaknuto pojedinim učenjacima koji su studirali u Španjolskoj te zatim podučavali druge u Sjevernoj Europi. Jedan od najpoznatijih je francuski redovnik Gerbert d’Aurillac koji je umro 12. svibnja 1003.

Gerbert (iz seljačke obitelji, rođen oko 945. godine) kao mladić je ušao u samostan (Aurillac) da bude posluga, ali ubrzo je prepoznata njegova inteligencija te mu je umjesto rada u kuhinji ponuđeno obrazovanje. Od 967. do 970. podučavao ga je biskup Atto (iz Vicha) u Katoloniji, u dijelu španjolske koji nije bio pod vlašću islama. U te tri godine Gerbert je upio koliko god je mogao informacija o arapskoj znanosti i matematici. Iz španjolske je otputovao u Rim gdje su ga predstavili Papi i Njemačkom caru, Otonu I. , koji je bio toliko impresioniran mladim akademikom da ga je poslao u Reims kako bi završio svoje obrazovanje. Također je podučavao Otonova sina, budućeg Otona II. Pod pokroviteljstvom Otona II. imenovan je opatom Bobbioa. Kasnije je otišao u nadbiskupiju Reims. Nakon smrti Otona II. postaje učitelj tinejđera Otona III. i njegova bratića Pape Grgura V. koji ga je postavio za nadbiskupa Ravene 998. godine. Nakon Grgurove smrti 999. godine, Gerbet je uz potporu Otona III. postao Papa, preuzevši ime Silvestar II. (Umire nakon četiri godine.)

Tijekom svoje karijere bio je strastveni učitelj matematičke znanosti koju je naučio u Španjolskoj. Napisao je knjige o aritmetici, geometriji i astronomiji, te je posebno bio zainteresiran za astronomske metode mjerenja vremena. Dopisivao se sa mnogima o matematičkim temama i pohlepno prikupljao rukopise kako bi proširio svoje znanje. Uveo je obručastu sferu iz španjolske u europu i gotovo je sigurno imao ulogu u uvođenju astrolaba. Moguće je da imao i ulogu u uvođenju hindu-arapskih brojeva.

Njegovi doprinosi se ne mogu uspoređivati sa uspjesima translatora iz dvanaestog stoljeća poput Gerarda (iz Cremona) ili Adelarda (iz Batha), ali je sigurno bio vodeći europski učenjak matematičke znanosti van islamske španjolske u desetom stoljeću. On i njegovi studenti su uvelike doprinijeli širenju arapskog znanja matematike i astronomije prema široj publici.

Sljedeći put kada vam (novi) ateist kaže kako je Katolička Crkva bila protiv znanosti u Srednjem vijeku, ispričajte mu o Gerbertu matematičaru koji je postao Papa.

Izvorni članak A mathematician who became Pope.