Mi kršćani štujemo jednog Boga u
Trojstvu i Trojstvo u Jedinstvu, ne miješajući Osobe niti dijeljeći
supstancu. Ali kako je to moguće? Nije li ova doktrina ili
kontradiktorna ili nerazumljiva?
Niti jedno. Uzmimo, prema važnom radu
Richarda Cartwrighta "On the Logical Problem of the Trinity",
sažetak Trojstvenog pravovjerja preko propozicija:
- Otac je Bog
- Sin je Bog
- Duh Sveti je Bog
- Otac nije Sin.
- Otac nije Duh Sveti.
- Sin nije Duh Sveti.
- Postoji točno jedan Bog.
Nije li ovo nekonzistentan skup? Ne,
nije. Ono što moramo znati (među puno drugih stvari) je što
predstavlja "je" u svakoj od ovih propozicija. Ako (1)
shvatimo kao "Otac=Bog" te u skladu sa time protumačimo
(2)-(6), onda naravno da ćemo dobiti nekonzistentan skup. Ali to
nije ono što trinitarijanski teolozi misle pod "je" u ovom
kontekstu; drugim riječima, ne koriste ovaj izraz onako kako moderni
logičari shvaćaju relaciju identiteta. Ako umjesto toga protumačimo
(1)-(3) kao "Otac je jedan Bog", "Sin je jedan Bog",
itd. te (4)-(6) u svjetlu relacije identiteta – tako da (1)-(6)
shvaćamo kao tvrdnju da su Otac, Sin i Duh Sveti različiti članovi
klase "Bogova" – onda opet dolazimo do (s obzirom na 7)
nekozistentnog skupa. Ali, još jednom, to nije ono što
trinitarijanski teolozi misle pod "Otac je Bog" itd.
Jesmo li time iscrpili sve mogućnosti?
Nipošto. Kao što Cartwright napominje na kraju svog nedvojbeno
skeptičnog eseja, postoji još barem deset drugih mogućih značenja
"je" koje treba ispitati prije nego što možete reći da
doktrina sadrži implicitne kontradikcije. Ali pretpostavimo da
istražimo tih deset, i sve druge koje se mogu javiti, i nijedan od
njih nam neda interno konzistentan skup. Bi li to pokazalo da je
doktrina kontradiktorna? Ne, zato što može postojati značenje
(construal) prema kojem su konzistentni, ali još ga nismo
pronašli, možda čak i neko značenje koje nikada nećemo niti
pronaći.
No znači li to izbjegavanje
kontradikcije na štetu razumljivosti (intelligibility)? Ovisi
o tome na što mislite. Nešto može biti samo po sebi nerazumljivo,
ili može biti nerazumljivo samo za nas. Ono što je nerazumljivo u prvom smislu
nema koherentan sadržaj, ono što je nerazumljivo u drugom smislu
ima koherentan sadržaj, ali njega, s obzirom na naše kognitivna
ograničenja, nismo u stanju shvatiti. Trinitarianizam možete
falsificirati jedino ako se pokaže da je nerazumljiv u prvom smislu,
ali ne i ako je nerazumljiv u drugom smislu. Upravo da je
"nerazumljiv" u drugom smislu je točno ono što
trinitarianski teolozi misle kada kažu da je doktrina Trojstva
"misterij". Oni pritom NE misle da doktrina sadrži
kontradikcije, ili da je sama po sebi nerazumljiva, ili da ne možemo
imati ikakvo razumijevanja o njoj. Pritom misle da su ograničenja
našeg uma takva da, iako je doktrina savršeno konzistentna i
razumljiva po sebi, nismo je u stanju adekvatno shvatiti.
Stoga čak i da pokažete kako nijedno
od danih tumačenja (1)-(7) ne daje konzistentan skup rečenica ne bi
značilo da doktrina Trojstva sadrži kontradikciju, ili da je
nerazumljiva u smislu u kojem skeptici kažu da je.
Možemo li ikada imati racionalni
temelj za vjerovanje da je stvarno konzistentna i razumljiva (iako ne
možemo vidjeti kako)? Naravno da možemo. Imali bi takve osnove
ukoliko bi imali osnove vjerovanja da je doktrina Trojstva točna.
Jer ako je točna, onda mora biti logički konzistentna i razumljiva
po sebi, iako nije potpuno razumljiva za nas; a naša osnova za
vjerovanje da je istinita i (stoga) konzistentna i razumljiva bi bila
čak snažnija ukoliko bi imali nezavisni temelj da vjerujemo kako je
to upravo vrsta stvari kakva bi bila misteriozna ako bi bila
istinita.
Imamo sve te druge osnove jer možemo
znati kroz sam razum da Bog postoji, i možemo znati kroz sam razum
da Bog ima različite atribute koji mu se tradicionalno pripisuju.
Konkretno, znamo da je On Actus purus, Sam Bitak, Vrhovna
Inteligencija, i apsolutno jednostavan. No, s obzirom na način
kako ljudski intelekt radi (npr. shvaćanjem stvari u terminima roda
i vrsta), i s obzirom da Božje posjedovanje ovih atributa znači i
njegovo smještanje van svakog roda (genus), također možemo
znati je nemoguća za ljudski intelekt da potpuno shvati božansku
prirodu. Stoga možemo znati da je doktrina Trojstva upravo ona vrsta
stvari za koju bi očekivali da bude misteriozna čak i ako je
istinita, zapravo pogotovo ako je istinita.
Ali je li istinita? Pa, uzmite u obzir
i činjenicu da su nematerijalnost i besmrtnost duše također
spoznatljive kroz sam razum; a egzistencijom Boga i besmrtnosti duše,
možete krenuti u obranu Kristova Uskrsnuća kao povijesne činjenice
jer iako postoje dokazi za Kristovo Uskrsnuće van tog znanja, u
svjetlu toga postaju prevladavajući. Ako već znamo kroz sam razum
da postoji Bog koji može podići čovjeka od mrtvih i besmrtna duša
čije ponovno utjelovljenje garantira da je uskrsli čovjek isti
čovjek kao onaj koji je umro, onda standardni prigovori skeptika
prihvaćanju uskrsnuća (npr. Flewov humeanski poziv na a prirori
nevjerojatnost uskrsnuća) ne vrijede.
Također možemo znati da je Krist
tvrdio da je božanski, a pozivao se na Boga i Duha Svetog kao Osobe
različite od samog sebe. S obzirom da je On uskrnuo – nešto
što (na temelju ispravne metafizičke analize duše i njenog odnosa
sa tijelom) samo Bog može ostvariti – slijedi da On i Njegov
nauk imaju božanski pečat odobrenja. Stoga možemo zaključiti da
ono što je On podučavao – što uključuje (implicitno)
doktrinu Trojstva – mora biti istinito.
Očito, sve ovo podiže puno bitnih
pitanja. Shvaćam to, ali samo dajem sažetak. (Za neke detalje vidi
radove Lanea Craiga i Swinburnea, te nedavni članak Tima i LydieMcGrew o uskrsnuću.) Pretpostavivši da se sve to može pokazati,
kao što ja tvrdim da se može, doktrina Trojstva bi bila racionalno
opravdana. Naravno, u to bi bili uvjereni vjerom, ali tu "vjera"
znači, ne neutemeljenu "želju za vjerovanjem," nego
prihvaćanje učenja autoriteta za kojeg nam je sam razum rekao da je
nepogrešiv.
Osim toga, kada kažemo da je Trojstvo
misterij to ne znači da razum ne može nimalo napredovati u njegovu
shvaćanju. Trinitarijanski teolozi imaju uvide koje mogu podijeliti
s nama. ( npr. Vidi 10. poglavlje knjige The Thought of Thomas Aquinas, Briana Daviesa za sažetak trinitarijanske teologije
Akvinskoga.) Tu je također bitno shvatiti da – kao što je
naglasio
Gyula
Klima u seriji članaka – radove srednjovjekovnih
filozofa ne možemo ispravno shvatiti odvojeno od logičkih i
semantičkih doktrina kojima su bili predani, doktrina koje su često
različite, ali podjednako rigorozne i obranjive kao logičke i
semantičke pretpostavke koje suvremeni filozofi uzimaju zdravo za
gotovo. Te doktrine nas moraju voditi kroz razumijevanje njihova rada
o Trojstvu, baš kao i kroz njihove radove o čistoj filozofiji.
Trebamo se prisjetiti i kako je
nekoliko istaknutih i cijenjenih suvremenih filozofa uma –
primjerice Chomsky, McGinn, i Fodor – barem provizorno u
svoj rad ugradilo vrstu vlastitog "misterijanizma" kao
načina objašnjavanja određenog fenomena za kojeg se čini da nema
naturalističko objašnjenje. Primjerice, možda naši umovi nisu u
stanju shvatiti svijest. Možda postoji ispravno naturalističko
objašnjenje, ali ga naši umovi ne mogu shvatiti s obzirom na
ograničenja koja je postavila priroda. Trinitarijance često optužuju
da pribjegavaju skrivanju iza misterijanizma kao očajnog i
nepoštenog načina izbjegavanja falsifikacije njihova vjerovanja.
Ali iz nekog razloga ovi naturalistički "novi misterijanci"
nikada nisu optuženi (barem ne od stane svojih kolega naturalista)
zbog intelektualnog nepoštenja ili očaja. Čudno je to. U svakom
slučaju, ako postoji Bog, i s obzirom na ono što bi On trebao biti,
manje je vjerojatno, zapravo izrazito manje vjerojatno, da bi ga naši
umovi bili u stanju adekvatno shvatiti, nego što bi bili u stanju
shvatiti svijest (ili što god drugo). Drugim riječima, ako je
pozivanje na "misterijanizam" uvjerljivi način branjenja
naturalizma – ne kažem da je, ali pretpostavimo da je –
onda je još uvjerljivije kao obrana Trinitarianizma.
Ipak, postoji razlika. Naturalizam je
demonstrabilno pogrešan (još jednom, vidi The Last Superstition).
U svakom slučaju: tvrdnje skeptika da
je doktrina Trojstva racionalno neopravdana – tvrdnja koje ja je
bila ključna komponenta mog ateizma mladosti – je sama po sebi
neutemljena. Bog je stvaran, i On je Otac, Sin i Duh Sveti.
***
Gornji tekst napisan je prema postu Trinity Sunday, autor je filozof Feser. Spominje puno stvari za koje je potrebna duža filozofska analiza tako da se, kao i uvijek, referencira na svoje druge radove, većinom knjigu TLS. No, da nastavimo o Trojstvu;
Kao što sam već napomenuo, kada
trinitarijanski teolozi kažu da je doktrina Trojstva "misterij",
ne misle da je ona kontradiktorna ili nerazumljiva. Niti ne misle
kako ne postoji racionalni temelji za vjerovanje u nju. Misle da je doktrina savršeno konzistentna i razumljiva u sebi,
ali naši umovi su ograničeni da je potpuno shvate. Iako zbog toga
doktrinu ne možete prepoznati "od nule", samo filozofskim
argumentima, racionalno ste opravdani vjerovati u nju na temelju
svjedočanstva, viz. Svjedočanstva Isusa Krista, čija je pouzdanost
pokazana Njegovim uskrsnućem, a za Njegovo uskrsnuće možemo znati
da se dogodilo kroz čisto racionalno argumente. Osim toga, iako
ljudski razum ne može potpuno shvatiti Trojstvo čak niti nakon što
je obavljeno, može pokazati da nijedan pokušaj dokazivanja
kontradiktornosti doktrine nije uspješan; a može postići
nesavršeno razumijevanje doktrine putem analogija.
Sažeto, pravovjerna Trinitarijanska
teologija tvrdi:
A. Doktrina Trojstva je koherentna i razumljiva po sebi.
B. Unatoč tome, ljudski um je preograničen da bi je adekvatno shvatio
C. U skladu s tim, do doktrine nikada ne bi došli samo čistim filozofskim argumentima.
D. Ipak, racionalno smo opravdani držati je se na temelju svjedočanstva.
E. Možemo pokazati da nijedan pokušaj dokazivanja kontradiktornosti doktrine nije uspješan.
F. Možemo postići ograničeno shvaćanje doktrine putem različitih analogija.
[...] Kada se tvrdnja [misterijanizam] pravilno
shvati, jasno je kako skeptik nema temelja da odbaci doktrinu
Trojstva zato jer je misterij. Možda je odbija na nekim drugim
temeljima, ali nema osnove smatrati da je "misterij" (u
specifičnom smislu o kojem govorimo) per se protivan razumu.
Gornji odlomak teksta preuzet iz Trinity and mystery, također Feser. Nakon određenih prigovora oko misterijanizma, napisao je još Trinity and mystery, Part II odnosno Tuggy contra mysterianism. Vallicella je izdvojio nekoliko članaka Trinitarian Reading Material; kao što je i sam napomenuo, time se samo zagrebe površina, ali dovoljno da se zabavite neko vrijeme. Inače, puno toga je napisano o Trojstvu, čak i ako se ne slažete sa Feserovim pristupom, mislim da donosi koristan pregled.