Na široj društvenoj razini ovo je
suprotno bilo kojoj čvrstoj povezanosti sa zajednicom. Osobita ona
sve više marginalizira političko građanstvo s njegovim osjećajem
dužnosti i odanosti prema političkome društvu. Na osobnijoj razini
potiče gledište po kojemu veze među partnerima moraju pomagati
osobnome ispunjenju. Veza među partnerima manje je važna od
samoostvarenja partnera. Po ovakvom gledištu, bezuvjetne veze, koji
bi trebale trajati cijeloga života, nemaju puno smisla. Ako služi
svojoj svrsi, veza može trajati do smrti, ali nema smisla, a
priori tvrditi da tako mora biti.
[...] Čini se da je autentičnost
ovdje još jednom definirana na način koji se usredotočuje na nas
same, što nas udaljava od naših odnosa s drugima.
Charles Taylor, Etika
autentičnosti