Stranice

četvrtak, 12. lipnja 2014.

Naturalizam i ljepljiva traka

Prispodoba;

Fred kupi auto u užasnom stanju. Odmah vidi desetak problema: prozor je napukao, motor ne radi, curi tekućina za pranje prozora, upravljač je pukao, itd. Ne zna puno o autima, ali neke stvari su očite. Uzima ljepljivu traku i odmah popravlja tri problema: s puno trake je učvrstio prozor, zakrpao je cijev za tekućinu itd. Nakon još malo razmišljanja, pronašao je još tri problema koja može, uz malo vještine, popraviti s ljepljivom trakom. Dok tako popravlja auto, otkrio je još dva nova problema s autom. Zatim nakon više razmišljanja i muke, i s puno domišljatosti, uspijeva popraviti kvačilo koje je napuklo koristeći samo ljepljivu traku. Ponosan je na svoje rješenje – morao je rastegnuti traku na tanke dijelove, zatim je papučicu namotao u puno slojeva, te je na kraju sve to zajedno rastopio, a rezultat je bio čvrst poput čelika.

Sada Fred zna za 14 problema s autom, a uspio je popraviti sedam koristeći ljepljivu traku. Pitanje: ima li Fred razloga vjerovati da može popraviti preostale probleme – sedam za koje zna i ostale koje će otkriti kasnije – samo koristeći ljepljivu traku? Odgovor: baš i nema (posebno ako primijeti da motor ne radi jer nema svjećicu). Možete pokušati s induktivnim argumentom: svih sedam problema je bilo riješivo pomoću ljepljive trake, prema tome i drugi su rješivi; Ali taj argument nije dobar zbog pogreške u uzorcima: sedam takvih problema su oni problemi koje je Fred uspio riješiti koristeći ljepljivu traku. Izabrao ih je jer ih može riješiti. Ostali problemi su oni koje Fred nije uspio riješiti s ljepljivom trakom.

Slično tome, ako pitamo Freda ima li razloga misliti da će preostali rješivi problemi s autom imati rješenje koje koristi samo ljepljivu traku, odgovor je negativan, upravo iz istog problema. Međutim, možemo induktivno pretpostaviti da će se rješenje preostalih problema koji su Fredu rješivi temeljiti na ljepljivoj traci jer se čini da Fred ne zna drugi način rješavanja problema.


Primjena

Razmotrimo ovakav argument za naturalizam: Uspjeli smo riješiti mnoge problema objašnjenja naturalistički. Stoga, mnogi preostali problemi na koje nemamo za sada odgovor su također rješivi naturalistički, ukoliko su uopće rješivi, a naturalizam je točan.

Ovaj argument je loš iz istoga razloga zbog kojeg je to bila pretpostavka Fredove sposobnost rješavanja drugih problema s ljepljivom trakom. Skup problema koje smo riješili naturalistički nije skup nasumičnih problema nego je skup problema koje smo riješili naturalistički.

Možete pokušati ojačati argument za naturalizam i reći da nijedan objašnjavajući problem za kojeg znamo nema ne-naturalističko objašnjenje, i zaključiti induktivno, da svi problemi koji imaju rješenje imaju naturalističko rješenje, zbog čega bi naturalizam bio vjerojatan; Ali taj argument je samoreferencirajuć s obzirom da će tipični ne-naturalist tvrditi da ima ne-naturalisitčko rješenje za brojne probleme (intencionalnost, slobodna volja, normativnost, podrijetlo života, izvor svijesti, podrijetlo prostor-vremena, podrijetlo mase-energije, podrijetlo zavisnih stvari, itd.) Osim toga, čak i ako se može tvrditi da takva rješenja ne funkcioniraju, moguće je da su problemi koji imaju ne-naturalistička rješenja puno teži za rješavanje, možda čak nisu rješivi za ljude; [...] Dakle čak i ako je točno da svi naši problemi koje smo riješili imaju naturalističko objašnjenje, to nam ne bi dalo puno razloga vjerovati da svi objašnjavajući problemi imaju naturalističke odgovore – uključujući ona pitanja koja nadilaze naše mogućnosti.

Izvorni post Duct tape and naturalism, Alexander Pruss.