Pitanje: Naglašavali ste [Budziszewski] da, iako su Deset Zapovijedi dobar sažetak prirodnog zakona, one su vrsta sažetka u kojima dio predstavlja cjelinu – svaka zapovijed predstavlja čitavu kategoriju. Primjerice, primjećujete da iako se spominje samo najgora vrsta laži, lažno svjedočanstvo, ono zapravo predstavlja laganje općenito; iako se spominje samo najgora vrsta seksualne nečistoće, preljub, ono predstavlja seksualnu nečistoću općenito.
Ima li išta u prirodnom zakonu što ne spada u jednu od tih deset kategorija? Ili bi rekli da prirodni zakon uključuje upravo deset vrsta stvari koje Dekalog spominje, iako na obuhvatniji način?
Odgovor:
Rekao bih ovo drugo.
Drugim riječima; Deset Zapovijedi su kompletni sažetak prirodnih
dužnosti.
Postoji mala komplikacija
jer se Zapovijedi pobrojava na dva različita načina. Ako ih
pobrojimo na način kako to radi Akvinski, onda prve tri zapovijedi
postavljaju čovjeka u ispravni poredak s obzirom na njegov odnos s
Bogom. Vjernost, koju dugujemo Bogu djelima, predstavljena je prvom
zapovijedi, "Nemaju drugih bogova osim mene."
Štovanje, koje Mu dugujemo riječima, predstavljeno je drugom, "Ne
spominji Božje ime uzalud". I služba, koju Mu dugujemo
mislima, predstavljena je trećom"Spomeni se da svetkuješ
dan Gospodnji."
Ostale zapovijedi
postavljaju čovjeka u ispravni poredak s obzirom na njegov odnos s
bližnjima, koji žive s njime pod Bogom. Prvo dolaze određene
dužnosti, vraćanje dugova: Predstavljeno četvrtom zapovijedi:
"Poštuj oca i majku", zatim dolaze opće dužnosti,
odnosno dužnosti da se suzdržite od štete drugima riječju, djelom
ili mišlju. Ali potrebno ih je podijeliti.
Šira kategorija je
zabrana činjenja štete djelima. Šteta djelom koja se bavi
egzistencijom drugih predstavljena je petom zapovijedi, "Ne
ubij"; u vezi propagacije potomstva ,šestom zapovijedi,
"Ne sagriješi bludno"; u vezi tuđih stvari, sedmom
zapovijedi "Ne ukradi." Sljedeća kategorija je
zabrana štete riječju, predstavljena osmom zapovijedi, "Ne
reci lažna svjedočanstva."
Konačno dolazimo do
zabrane mišlju, bilo kroz požudu tijela, predstavljeno devetom
zapovijedi; "Ne poželi tuđeg ženidbenog druga",
bilo kroz požudu očiju, koju predstavlja deseta zapovijed "Ne
poželi kuće bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje
njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je
bližnjega tvoga!"
Čini se da prirodni
zakon pokriva tih istih deset kategorija – vjernost, poštovanje
i služba Bogu; a našim bližnjima; plaćanje dugova,
izbjegavanje činjenja štete djelima koja se tiču života,
prokreacije, i vlasništva, izbjegavanje štete riječju, te
izbjegavanje štete mišlju kroz požudu bilo tijela ili očiju. (O
tome više raspravljam u svojem Companion to the Commentary,
što je besplatni dodatak mojem Commentary on Thomas Aquinas’sTreatise on Law.)
Ne mogu se sjetiti ničega
što bi tih deset kategorija propustilo. Međutim, moramo paziti da
ih ne tumačimo preusko.
Is That Everything?, J. budziszewski