Filozof Mortimer Adler u knjizi How to read a Book zapisuje;
Prije nego što
nastavimo, možda je potrebno naglasiti, još jednom, da ova pravila
analitičkog čitanja opisuju idealnu izvedbu. Malo je ljudi ikada
pročitalo bilo koju knjigu na taj način, a i oni koju su pročitali,
vjerojatno su pročitali tek nekoliko knjiga na taj način. Međutim,
ideal ostaje mjera uspjeha. Dobar ste čitatelj u mjeri u kojoj mu se
približavate. Kada kažemo da je netko (dobro) načitan, trebamo
imati taj ideal na umu. Prečesto koristimo tu frazu kao da
označuje količinu, a ne kvalitetu čitanja. Osobu koja čita puno
(naširoko), ali ne čita dobro treba žaliti, a ne hvaliti. Kao što
je Thomas Hobbes rekao "Da sam pročitao toliko knjiga kao što
većina ljudi čita, bio bih glup poput njih."
Veliki autori su uvijek
bili veliki čitatelji, ali to ne znači da su pročitali sve knjige
koje su, u njihovo vrijeme, bile navedene kao neophodne. U mnogim
slučajevima, čitali su manje knjiga no što se sada zahtijeva na
većini fakulteta, ali ono što su čitali, čitali su dobro. Zato
što su savladali te knjige postali su kolege (vršnjaci) njihovih
autora. Oni sami su postali autoritet. U prirodnom tijeku
događaja, dobar učenik često postaje učitelj, a upravo tako i
dobar čitatelj postaje autor.
Naša namjera ovdje nije
nam odvratiti vas od čitanja prema pisanju. Želimo vas podsjetiti
da se približavate idealu čitanja knjige primjenjujući pravila
koja smo opisali pri čitanju jedne knjige, a ne da ostanete površno
upoznati s velikim brojem knjiga. Naravno, postoji puno knjiga
vrijednih čitanja, Postoji još veći broj knjiga koje treba samo
pregledati. Kako bi postali načitani, u svakom smislu te riječi,
morate koristiti svoje vještine diskriminirajući – čitajući
svaku knjige prema njenim zaslugama.
PS
Svakodnevno
možemo čuti da je potrebno čitati knjige, da ljudi ne čitaju
dovoljno, da mladima treba približiti knjige itd. Ali veliki broj
knjiga – posebno suvremene književnosti - samo troši vrijeme
čitatelja, otupljuju njegove kritičke osjećaje i narušavaju
senzibilitet.
BGC u postu "Books are (mostly)bad, but necessary" ističe;
Znak kulturnog propadanja je fetišistička valorizacija "knjiga" - primjerice kada ljudi hvale knjige kao takve, ili kada kažu da je dobro da djeca čitaju knjige.
Većina knjiga, posebno većina novih knjige, nisu samo ne-toliko-dobre nego su zapravo vrlo loše, ne samo da su loše napisane, nego imaju loše teme, promoviraju opasna ponašanja, ohrabruju nemoral i napadaju vrline.
Pogledajte izlog lokalne knjižare, ili internet dobavljača – pogledajte listu najprodavanijih – knjige su zlokobne, a mnoge su zapravo zle. Knjige čine veliku štetu.
Naravno, BGC nakon toga ističe da su
knjige i dobre, da su nezamjenjive za naše spasenje u javnoj sferi
koja je tako neprijateljski nastrojena prema Dobroti; ali radi se o
maloj manjini knjiga, većinom starijih – a te knjige ćete morati
pronaći sami jer ih se ne nameće agresivno kao one knjige koje su
loše.
Dobre knjige je danas lakše no ikad
pronaći, ali čak i najbolje knjige mogu učiniti samo pola stvari,
drugu polovicu posla mora učiniti čitatelj. Jedna od ideja koju i
Adler razrađuje u već spomenutoj knjizi koja se bavi načinima na
koje je potrebno pristupiti različitim tekstovima i što možete
naučiti iz njih. (Knjigu možete lagano pronaći za preuzimanje
što ne bi bio gubitak vremena.)
---
Da ne bi bilo zabune;
Adler ne piše o čitanju loših knjiga nego o lošem čitanju knjiga
– posebno onih dobrih. Objašnjava umijeće čitanja, fleksibilnu
primjenu osnovih pravila na različite vrste tekstova.
Piše zbog onih koji su
pročitali puno knjiga, ali pogrešno. Onih koji su neuko načitani.
Pismene neznalice koje čitaju puno, ali ne dobro.
Možda bi sljedeći
primjer mogao ilustrirati poantu; Zamislite nekoga tko je prošao
samo jedan stručni udžbenik, ali prošao ga je detaljno, upoznao se
s područjem, promislio o svemu, u stanju je rekonstruirati
predstavljeno, usporediti s dosada poznatim itd. i nekoga tko površno
čita mnoštvo knjiga povezane tematike bez ikakvog dubljeg
razumijevanja i koristi. Tko je od njih učeniji i načitaniji?
Nedavno su bili popularni tečajevi brzog čitanja, Adlerova knjiga i
savjeti su suprotnost takvim tečajevima (barem kako ih ja zamišljam,
nisam baš upoznat). Zamislite da "brzo pročitate" knjigu
matematičkih teorema, koja bi korist bila od toga?
