Među klasičnim
mislocima, pojam "sloboda"
odnosi se ne na nedostatak vlasti, nego na određenu vrstu vlasti –
bilo da je ona nad više
ljudi, pojedincem ili određenim aspektom čovjeka.
Prema tome, u političkom
smislu, narod se smatrao "slobodnim" ako je kolektivno
vladao samim sobom (umjesto da je bio pod palicom tiranina). U
unutarpolitičkom smislu, slobodnjak je smatran "slobodnim"
zato jer je vladao sobom (umjesto da je njima vladao gospodar).
U moralnom smislu, čestit
čovjek je smatran "slobodnim" jer njime vlada princip koji
izražava njegovu narav, njegov razum – suprotno toga da je
izložen milosti i nemilosti vlastitih žudnji. U
vjerskom pak smislu, kršćanin je smatran "slobodnim" zato
što je služio Autoru vlastita bića, na čiju sliku je stvoren, od
kojeg odvojen ne bi stvarno bio on, jer biti odvojen od onoga na čiju
sam sliku stvoren znači biti odvojen od vlastita bića.
Značenje pojma se
promjenilo.
Dokle god ne razmišlja
previše o tome, moderni čovjek će smatrati da je sloboda ne
sloboda od pogrešne vrste vladavine, nego sloboda od vladavine. U
političkom smislu, narod republike je slobodniji od naroda tiranije
samo ako sebi odredi manje zakona no što bi to učinio tiranin.
Štoviše, jedina istinska sloboda bila bi anarhija, koja uopće nema
pravila, iako takva sloboda zna ispasti nezgodna. U unutarpolitičkom
smislu, slobodnjak je slobodniji od roba ne zato što vlada samim
sobom, nego zato što je u mogućnosti činiti ono što želi.
U moralnom smislu, čestit
čovjek je slobodniji od izopačenog samo ako njegov razum postavlja
manje ograničenja njegovoj volji od onoga što zahtijevaju njegove
želje. Jedina istinska sloboda je slijediti ono što osjećate u tom
trenutku. Međutim, to možete zamaskirati i nazvati "autonomija",
kao da smo bogovi, iako je stanje prije podljudsko nego nadljudsko.
U vjerskom smislu, osoba
je slobodna samo ako ne služi nikome i ničemu. Prema takvom
razmišljanju Bog je poput tiranina, a to znači da je ateist jedini
slobodni duh. No, nastavljajući s modernim rezoniranjem, neki
smatraju da niti ateisti nisu istinski slobodni ukoliko služe
ciljevima ateizma.
Kulminacija moderne ideje
je da nitko nije istinski slobodan osim ako ne čini ono što čini
samo zato što to čini; osim ako nema nijedan razlog za činjenje
bilo čega; osim ako njegovi izbori nemaju smisla. U tom smislu,
slobodna nije toliko nezgodna koliko je uzaludna, a ljudska
egzistencija je apsurdna. A upravo to i zaključuju takvi ljudi.
Prilagođeno prema How the Meaning of Liberty Did and Didn’t Change, autor je J. Budziszewski.
PS
Je li moderno shvaćanje
slobode zapravo nihilizam? D.B. Hart održao je predavanje koje
razrađuje tu temu (i proširuje ono što je prethodno navedeno);
(1:41:26)
Sloboda,
klasično shvaćena, znači da ste slobodni činiti dobro; a Dobro je
određeno našom prirodom. Drugim riječima, volja je ta koja slijedi
razum. Današnje pak shvaćanje slobode znači da podilazite svojoj
volji bez ikakvog ograničenja, razum je rob volje. "Oslobođenje"
je dovelo do toga da volja nije podređena nikakvom poretku, volja je
podređena samoj sebi, nadređena je prirodi (i ostalim okolnostima).
Promjena shvaćanja
slobode je rezultat promjene metafizičkih uvjerenja, ali vrijedi i
obratno. Uživajući u svojim novim "slobodama", moderan
čovjek nema problema izabrati metafizička uvjerenja kako to njegova
volja nalaže.
Ne mislim da je
moderno shvaćanje slobode ispravno, ali bitno je naglasiti promjenu. (Povezano vidi starije postove; O redu i slobodi – R. Kirk, Libertarijanci i prirodno pravo, Sloboda i slobode - N.G.Davila, Feser o liberalizmu u Crkvi i svijetu, kategorija prirodno pravo.)
Ipak, primijetio
sam zanimljivu izjavu sutkinje za mladež koja podupire izlaganje
djece nemoralnim praksama jer tvrdi da će im to omogućiti kasnije
da slobodno izabiru što žele. No, takvo što iznenadilo bi mnoge
antičke filozofe koji su smatrali da je stjecanje dobrih navika u
mladosti najvažnije. Prema njima, dobar karakter je nešto što
stječete odgojem i navikom, ponašate se ispravno ne zato što imate
određene vrline, nego imate te vrline jer se ponašate ispravno.
Naravno, sutkinja mora biti toga svjesna, ono što je zapravo htjela
reći da su te nemoralne prakse poželjne, odnosno da nisu nemoralne;
samo je odlučila to predstaviti kroz pitanje slobode.
Injekcija moderne slobode |