U razgovoru s "novom ikonom
desnice", filozofkinjom Selak, novinarka VL-a je postavila
pitanje zašto su desničari – njihovi argumenti - tako
glupi. Točnije pitanje je glasilo;
"Naravno, to ne znači da će dijete u vrtiću naučiti da mu je bolje biti djevojčica ako je dječak i obrnuto. Zašto se rasprava svela na tako banalne i glupe argumente?".
O čemu zapravo govore oni koji daju
takve argumente?
***
Za početak, sjetimo se što
"neprimitivni" ljudi tvrde o rodu i ljudskoj osobi.
Prema njima; Ja sam u svojoj
biti – esenciji - osoba, i to osoba koja po svojoj biti –
esenciji - nema roda. Vi niste žena/muškarac nego ste osoba
u tijelu žene/muškarca. Vi se nalazite u tijelu muškarca/žene,
ali možete biti što god želite.
Kada govorimo o djeci i njihovom odgoju
to znači da ih moramo podučiti kako se oni možda nalaze u tijelu
dječaka/djevojčice, ali su ono kako se osjećaju u određenom
trenutku. Slobodni su izabrati što god žele. Konkretno, malog
Pericu moramo podučiti da se on nalazi u tijelu dječaka, možda ga
čak i zanimaju "dječačke" stvari, ali to nužno ne znači
da je on dječak, ili da će uvijek biti dječak.
(Isto tako moramo ga podučiti da ne
postoji "žensko" i "muško" ponašanje, "ženski"
i "muški" mozak; iako mora obvezno prihvatiti da su neki
rođeni s "muškim" ili "ženskim" mozgom ali u
pogrešnom tijelu.)
Naravno, takvo poimanje ljudske osobe
nije nešto što su svi skloni prihvatiti, čak ni u današnje
vrijeme. Većina ljudi se neće složit, a i oni koji će se složiti
neće se ponašati u skladu s time. Ipak, ako se javno usprotivite
optužit će vas za mržnju i nasilje, različite izme i fobije, za
banalnost i glupost. Sve to jer smatrate da smo utjelovljeni u svom
tijelu; da naše žensko/muško tijelo nije odvojeno od nas na taj
način.
Dakle, argumenti o rodu i odgoju nisu
nužno da ćemo dječaku reći da je djevojčica – i obratno
- nego da ćemo reći dječaku da on nije dječak nego je samo u
tijelu dječaka, da drugi ljudi nisu žene i muškarci nego se nalaze
u tijelu žena i muškaraca.
Ne radi se o nečemu što su
"desničari" osmislili kako bi obmanjivali i zastrašivali.
Radi se o prihvaćenom stavu kojeg će naprednjaci zadovoljno
promovirati i braniti. Utjecajne skupine ispolitizirati će sve sfere
života takvim poimanjem. Inzistiraju da je rod odvojen od biološkog
spola. Osobe trebamo promatrati "bezrodno". One koji to
negiraju često optužuju za zločin iz mržnje.
No, čak i ako će priznati određene
poteškoće svoje pozicije – što čine izuzetno rijetko,
naprednjaci će se zapitati zašto ne bismo svako dijete podučili
takvom "rodnom" shvaćanju osobe? Zašto ne bi svako dijete
odgajali u skladu s time? Svi koji su protiv zasigurno žele samo
napakostiti onima koji su "zbunjeni" svojim tijelom.
Kao prvo, samo sam želio razjasniti na
što aludiraju – svjesno ili nesvjesno - oni koji daju takve
"banalne i glupe argumente" odnosno da ti argumenti nisu
zapravo takvi; Kao drugo, ne čini se nimalo bezopasnim podučavati
djecu da nisu dječaci i djevojčice. (Čak i u slučajevima
konfuzije, takvo poimanje često samo donosi veću štetu i takvoj
djeci.)
Takvo poimanje ljudske osobe ima svoje
posljedice na sve razine društva. Kada neki kritičar ukaže na
primjere odgoja (u "naprednim" društvima i okolinama) koji
su inspirirani takvim shvaćanjem ljudske osobe optužuju ga da
izvlači apsurdne situacije i razmišljanja. Optužba protiv
kritičara je ovaj put opravdana. Te situacije stvarno jesu apsurdne
i smiješne, zato ih kritičar i ističe. Apsurdne su, i posljedica
su takve filozofije - ne radi se o glupom primjeru nego o primjeru
gluposti.
Ipak, što se tiče banalnosti; teško
je ne zvučati banalno dok objašnjavate zašto je poimanje čovjeka
suprotno tzv. "rodnoj ideologiji" ispravno i bitno. Prva
stvar koju uopće primijetimo o nekome jest njegov spol; svaki dio
tijela, ponašanje, govor, lice upućuje na tu stvarnost. Govoriti o
činjenici da su žene te koje rađaju djecu, da žene doje –
banalost. (Nedavno "istraživanje" je primjerice pokazalo "neprirodnost" dojenja -kako nebanalno
odgovoriti na to?)
Dok pišem i uređujem ovaj tekst,
saznao sam da se jednom paru kojeg poznajem rodilo dijete. Osim
zdravlja, prva stvar koju u takvim situacijama saznate i koja vas
zanima je spol djeteta. Znao sam prethodno za trudnoću, ali nisam
znao spol. Ako vas obavijestim da se radilo o dječaku, u vašim
mislima stvorit će se određena percepcija i očekivanja o toj tek
rođenoj osobi i njenoj budućnosti. Ipak, rodila se djevojčica.
Informacija je to koja mijenja vašu percepciju. Ne poznajete par i
njihovu okolinu, ali da poznajete mogli bi zamisliti njihovu
budućnost. Iako možda neće svima biti jasno o čemu pišem -
najteže je objasniti najbanalnije stvari onima koji ih negiraju,
dovoljno je reći da je obitelj dočekala djevojčicu, ne nekog
bezrodnog u tijelu djevojčice.
***
Naravno, možete se složiti s
opasnošću "rodne ideologije" - nešto što sam u ovom
postu izjednačio sa shvaćanjem da smo mi bezrodne osobe u tijelu
muškarca/žene, ali tvrditi da je to posve nepovezano s IK.
Postoji više načina na koje ih možete
povezati, spomenut ću samo dva koja nije teško prepoznati.
Prvo, pristati na pojam "roda"
kao nešto što je odvojeno od spola znači prihvatiti čitavu stvar.
"Rod" je politički nabijen pojam kojim se u znanost i
pravni sustav uvodi takva ideologija. ("Rod" nije samo
drugi izraz za istu stvar kao "spol".)
Drugo; govoriti o "rodnim ulogama"
kao društveno uvjetovanim povezano je s negiranjem povezanosti
"spola" i "roda".
Pokazati povezanost možete na niz
drugih načina jer se i bezrodno shvaćanje osobe i IK
oslanjaju na slične implicitne pretpostavke o ljudskoj osobi. Radi
se o pretpostavkama koje nam nude pogrešno i štetno poimanje osobe
i društva.
PS
O samoj IK sam već nešto malo ranije
pisao u Hrvatska - žena koju zlostavlja NGO nasilnik. (Ovaj post se ne bavi IK.)
"Banalan i glup" argument oko
odgoja djece nije nešto što bih osobno naglašavao vezano uz IK –
u njoj postoji niz drugih problema, ali ne mislim da argumentu
nema spasa.
Neki su taj argument jednostavno
pripisali retorici. U javnom prostoru morate djelovati brzo i morate
što upečatljivije poslati svoju poruku. Ne znam koliko svjesno to
rade oni koji ih koriste, ali ako i ostavimo pitanje retorike po
strani, argument u svojoj konačnici upućuje na stvarnu i opravdanu
kritiku. (Kada se sjetite nekih argumenata zagovaratelja, primjerice
jednog gradonačelnika, zapitate se zašto njega ili druge ljevičare
novinare ne pitaju zašto su tako glupi odnosno lažljivi i
besramni?)