Razmislite dakle dublje o onima koji žive ne misleći na ovaj posljedni cilj života, koji se puštaju bez premišljanja i bez tjeskobe da ih vode njihove sklonosti i njihovi užici, i vjerujući da će poništiti vječnost ako od nje odvrate misao, misle jedino kako da se usreće samo u tom trenutku[...]
Pred očima su im dokazi, ali odvraćaju od njih pogled, pa u tome neznanju poduzimaju sve što je potrebno da padnu u tu nesreću u slučaju da se ona dogodi, te da čekaju da je iskušaju na samrti, da budu dotle vrlo zadovoljni u tome stanju, štoviše, da to javno propovijedaju i najzad da se time razmeću. Može li se ozbiljno misliti na važnost ovog posla, a da se ne zgrozimo nad tako nastranim vladanjem?
Pascal, Pensées(195)
