Zašto toliko govoriti o (isto)spolnosti?

J.C.Wright komentirao je [2015.] situaciju oko neke pravne promjenu vezano uz "istospolni brak", ustvrdio je da mu to pitanje nije toliko važno samo po sebi, primjerice veći problem za njega su legalizirana pornografija, ili raširenost ovisnosti o alkoholu. Seksualna revolucija i razvodi su već oskvrnuli brak, istospolni "brak" je samo posljedica promjena standarda, pretvaranja braka u ugovor, jer ugovori nemaju nikakvu višu svrhu. Prema njemu, kada smo već proglasili da brak nema svrhe, ne čudi da su usljedile takve apsurdne promjene. BGC se nadovezuje na Wrighta; (Komentar i post su iz 2015. godine, onemogućen im je pristup)

Wright nas podsjeća da problem seksualne revolucije nije težina grijeha, postoje drugi grijesi koji su puno gori, ne radi se o tome.

Wright ovdje to ne ističe, ali činjenica da se seksualne grijehe i bolesti aktivno promovira i utvrđuje kao viša dobra je razlog zbog kojeg je seksualna revolucija tako dubok i štetan problem – a ne jedinstvena izopačenost seksualnih aktivnosti izvan pravog braka.

Prema BGC-u, problem je započeo prije šezdeset godina; kada su ljudi počeli zagovarati, zapravo uzdizati, življenje serijske promiskuitetnosti kao nešto što je superiorno "ropstvu"/tiraniji braka.

Razvod bez krivice počeo se zagovarati kao moralno superioran monotoniji monogamije; kršenje najsvečanijeg obećanja (i raskidanja bez ikakvog oklijevanja najregularnijeg i najpromišljenijeg ugovora kojem svjedoči najveći broj svjedoka) je smatrano pohvalnim ako su zbog toga "ljudi sretni", ili ako to omogućuje njihov "rast" (ili u praksi, što god da je jedna od stranaka - obično žena – rekla da želi u tom trenutku).

Kroz samo nekoliko desetljeća, sekularni brak je postao toliko iskvaren da je gotovo neobranjiv. Za sve one koji nisu religiozni, što se ima braniti. Komad papira koji čak nema ni normalan svakodnevni ugovorni statuts – slabiji je od hipoteke, ugovora o otplati rata kredita ili zadužnice.

Pravi problem inkrementalne pravne destrukcije braka je taj što je pokretan otvorenom, eksplicitnom, agresivnom, prisilinom, moralnom inverzijom; nametnuvši lošije kao bolje, patološko kao zdravo, grijeh kao vrlinu.

A opravdavati zlo je gore zlo – gore od toga da ga činite. (Jer ljudi su slabi, i često ne mogu pomoći nego činiti zlo u određenim okolnostima.)

Svi ljudi čine zlo, ali samo oni najizopačeniji tvrde – strateški i kroz dugo vrijeme – da je zlo dobro; a dobro zlo.

PS

Na blogu sam objavio više postova koje govore o spolnosti i tradicionalnom moralu (npr. vidi kategoriju seks, obitelj, društveni konzervatizam, brak itd.). Nisam mislio da ću tome posvetiti ijedan post, ali zbog raširenosti nekih ideja i pokušaja nametanja objavio sam par razmišljanja.

Često možete čuti sekularnu kritiku da konzervativci ili kršćani govore samo o takvim temama, ali možete poslušati stotine propovijedi bez da se takvo što ikada spomene. Prije se radi o tome da je (naprednjački) sekularni svijet taj koji je u stanju zapaziti samo takve poruke, i to u pravilu pogrešno shvaćene. (Postoji niz drugih katoličkih učenja koji bi bili podjednako mrski sekularnom svijetu.) Zapravo ni u sekularnom konteksu svakodnevnog života nećete naići na takve teme, osim kao reakciju na različite programe koje promoviraju mediji/naprednjaci.

Postoje drugi poroci, opasni poroci koji čine veliku štetu ljudima i društvu, ali za razliku od onih u području spolnosti, njih se ne zagovara i ne slavi. I još očitije; ne kažnjavaju se oni koji upozoravaju na njih.

---

Ipak, treba istaknuti da pitanje spolnosti stvarno ima posebno moralno značenje. O tome više u postu Što je tako posebno kod seksa? Ponavljam dio;

Činjenica da seks ima posebno moralno značenje, zapravo ogromno moralno značenje, je zasljepljujuće očita. Zbog toga su sve religije, uključujući mislioce još od Platona do Augustina, pa sve do Akvinskog, i Kanta, i Freuda, smatrali da spolni odnos ima ogromni moralni značaj. Ne morate se slagati sa učenjima bilo koje od religija ili navedenih mislioca kako bi vidjeli da spolni odnos ima ogromni moralni značaj. Ne morate niti imati određeni stav o poznatim pitanjima – pobačaj, vanbračni seks, homoseksualnost, kontracepcija, itd. - kako bi vidjeli da spolni odnos ima ogromnu važnost. Zapravo, morate uložiti poseban trud kako ne bi vidjeli jedinstvenu važnost spolnog odnosa. Za to vam je potrebno ideološko razmišljanje, intelektualna nepoštenost i aljkavost, ili jednostavno obična moralna zatupljenost – ili sve navedeno, kao što je to u primjeru "etičara" poput Singera.

Postoje barem tri stvari u kojima seks ima posebnu moralnu važnost koja je očita: (I) Seks je način na koji nastaju novi ljudi. (II) Seks je sredstvo kojima smo komplementirani qua muškarci i žene, (III) Seks je područje ljudskog života u kojem se životinjska strana naše prirode najneumornije bori s racionalnom stranom naše prirode.