Stranice

subota, 19. listopada 2024.

Cinični sebični hedonizam nije reakcija protiv Ljevica, nego upravo ono što Ljevica želi

BGC primjećuje;

Na sekularnoj Desnici stalno čujete odgovor koji bi trebao pokazivati inat - "pokazati ću ja njima" – ali to je upravo ono što Ljevica žele.

Jer Ljevica ne želi postići neko određeno stanje stvari, neko određeno društveno uređenje (poput nekog društva u kojem bi dominirale žene ili feminizirane vrijednosti ili "druge" rase ili neka inverzija bračnog obiteljskog života...)

Ono što Ljevica želi je destrukcija Dobra – a gore navedene ciljeve koristi samo kao način napadanja snažnih izvora dobra poput kršćanstva, braka, obitelji, paritotizma, pristojnosti, marljivog rada, altruizma, istinosti, ljepote i tako dalje.

Prema tome, kada sekularni desničar iz "manosfere" odgovori na degradirano stranje trenutne seksualne arene prijetnjom da će žene koristiti samo za zadovoljstvo, da će bojkotirati brak, izbjegavati opasnost itd – onda se ne radi o prijetnji Ljevici, nego upravo onome što Ljevica želi.

Kada Ljevica iskvari crkve, vojsku, policiju i naciju – a konzervativci prvo izgube vjeru u njih, a kasnije se okrenu protiv njih – onda su u zabludi ako misle da su time u nekoj pobuni protiv Ljevice; ili da su na neki način protiv planova Ljevice; jer to je upravo ono što Ljevica želi.

Radi se o Ljevičarstvu (u ponašanju), ali u drugačijem obliku.

Desnica se ne može pobuniti tako što će biti sebičnija, zapravo se ne može uopće pobuniti – jer pobuna je negativna i intrinzično Ljevičarska; Desnica može samo stvarati hrabrim činovima vjere i ljubavi; protivno svim izgledima; na temeljima trancendentne Nade.

---

U postu o zapostavljanju kršćanstva, Putting Christianity Second: What is wrong with the Manosphere, Religious Reaction etc?, slično primjećuje;

Kršćanska manosfera se prvenstveno bavi "muškarcima"; a tek onda kršćanstvom – moj dojam je da njihova analiza kaže da moramo rješiti probleme muškaraca prije nego što možemo rješiti probleme kršćanstva; da su problemi seksualnih odnosa primarni, najhitniji; a ti problemi sprečavaju bilo kakvu realističnu mogućnost kršćanske obnove, zaključak je stoga da društvo prvo mora riješititi problem spolnosti.

Analogno tome imamo religiozne reakcionare (primarno su političkih zabrinutosti, kršćani sekundarno) koji smatraju da moramo rješiti probleme masovne imigracije kao primarni prioritet, to je najhitniji problem – a tek kada se to riješi, kada se osiguraju granice, možemo rješiti probleme kršćanstva.

Postoje druge skupine koje imaju sekularne prioritete.

Moj stav je suprotan - mislim da je upravo nedovoljno kršćanstva ono što nas sprečava u "rješavanju" onoga što su zapravo trivijalni-ne-problemi.

Naše antikršćansko, sekularno, hedonističko društvo je toliko duboko izgubljeno i demotivirano da je postalo nepsobnim za najosnovniji zdravi razum

Dakle, koji god da je društveno-politički problem, odgovor je kršćanstvo; i kršćanstvo mora biti na prvom mjestu.

Iako ne postoji tolika vjerojatnost kršćanskog preporoda na Zapadu, to ne mijenja tu činjenicu.

S obzirom da je temeljni problem slabost kršćanstva, prioritiziranje nekog sekularnog problema dovodi samo do još sekularizma, i još gorih problema.


PS

Što god mislili o napisanome, i kakva god da je situacija u našem društvu za razliku od Zapadnih, vrijedi da oni koji stavljaju različite sekularne probleme kao primarne često ne shvaćaju problem. (Ne možete čekati da netko "riješi" problem međuljudskih odnosa, da "popravi" žene – ili muškarce. Da netko nešto učini.)


Kada ljevica želi uništiti obitelj, a vi odgovorite tako da se pridružite uništavanju obitelji na drugi način onda se očito ne borite protiv takve ljevice nego činiti upravo ono što ljevica želi. Odgovor na feminizam nije sekularna "manosfera".

(Ponekad se totalitarna ljevica suprotstavljala nekim društvenim fenomenima lošim za obitelj, ali ne zato što je stvarno željela ojačati obitelj i jer je željela da se odluke donose u obitelji, nego jer je prepoznala da takvo što može ugrožavati njen sustav.)

Manosfera se ne bori (samo) protiv feminizma i drugih ljevičarskih iskrivljenja braka, nego protiv braka kao takvog. Odgovor na Ljevicu i uništavanje braka nije da im se pridružimo u uništavanju braka. ("Feminizam je toliko iskvario brak pa ću izbjegavati brak.") Ne postoji "kršćanska" manosfera. Inače, BGC ne želi reći da ne postoji primjerice problem imigracije nego da Zapad neće učiniti ništa po tome pitanju jer jednostavno nema motivacije, a motivacije nema jer nema vjere.

---

Nisam dugo niti bio svjestan da postoji čitav taj fenomen manosfere. U nekim popularnijim serijama prije desetak godina sam viđao likove za koje sam tek kasnije shvatio da prezentiraju lik određenih "zavodnika" koji su dio tog fenomena. Naišao sam i na kriminalističke serije koje su uvjeravale gledatelje da su takvi "zavodnici" na razini psihopata koji čine različita nezamisliva nedjela. Jedna serija se našla pod kritika jer je glavni lik suosjećao s nekim tko je progovorio o problemima muškaraca, itd. Dakle, postoji određeni utjecaj tih krugova na kulturu.

Nisam nikada istraživao, ali koliko sam shvatio čitav fenomen se sastojao od više skupina; (i) zagovaratelja prava muškaraca, (ii) skupina muškaraca koji "odustaju" od društva i kreću svojim putem – mgtow, (iii) onih koji podučavaju o zavođenju žena.

Zagovaratelji prava muškaraca valjda upozoravaju na različite statistike i zakone koji pokazuju probleme muškaraca, ponajviše vezano uz obiteljsko pravo. Zasigurno njihova upozorenja nisu neopravdana, ali nisam upoznat s tim društvenim fenomenom. (Ono što takve ljude svrstava u manosferu nije tema kojom se bave, nego način na koji pišu, vrsta analize fenomena.)

Viđao sam akronim mgtow, i dugo mi nije bilo jasno o čemu se radi – ni kako se to izgovara. Ne znam postoji li neki poznatiji predstavnik i postoji li ikakvo stvarno uvjerenje iza toga. Izgleda da se radi o onim muškarcima (mladićima) koji na temelju negativnih iskustava odluče da se više neće ni truditi (ponajviše u odnosu sa ženama), jednostavno se "isključe". Vidio sam da im je netko predložio život redovnika kao primjer muškarca koji ne ovisi o ženi, ali su odmah odbacili ikakvu mogućnost religije, takvi ljudi nisu religiozni i odbacuju svaki oblik zajedništva. (Ili drugim riječima, ne znam o čem se radi, odnosno postoji li išta o čemu bi se radilo.)

Ideja "zavodnika" i njegovih tehnika zavođenja je nešto što sam viđao davno u humorističnim serijama. Postoji i otprije arhetip zavodnika, u književnosti, itd. No, ovdje se radi o nečem sasvim drugom. Razvijen je čitav sustav komuniciranja i ponašanja koji se koristi nekim pseudoevolucijskim znanjem kako bi "zaveo" djevojku. Nisam to nikada čitao, a na temelju onoga što sam vidio nije mi nikada bilo jasno kakva bi to djevojka pala na takve pokušaje, koju bi to djevojku privukao muškarac takva ponašanja. Ipak, postoje ljudi su posvetili svoj čitav život takvoj potrazi. Putuju svijetom i drže radionice, pišu knjige o tom fenomenu. (Ili drugim riječima, još jednom, ne znam o čemu se tu radi.)

Prvi put sam čuo za takvog "profesionalnog zavodnika" jer su mu zabranili ulazak u Kanadu zbog antifeminističkih poruka. Bio sam svjestan da države imaju pravo nekome zabraniti ulazak (i da to čine primjerice s nekim zločincima), ali ideja da neki autor koji piše o zavođenju žena dobije takav tretman mi je djelovala neobično. (Možda je trebalo spriječiti njegov utjecaj na mlade, ali ne iz razloga koje su ponudili.) Iako je navodno širio opasne poruke zbog kojih mu nije dozvoljeno održati predavanje u liberalnom gradu, mediji su bez problema širili njegove poruke jer, iako nisu u skladu s nekim feminističkim zahtijevima, u konačnici je njegova poruka bila podjednako protiv braka. Promovirao je seksualnu raskalašenost, traženje ugode, površnost odnosa itd. (Kasnije je shvatio zablude takvog stava, pokajao se zbog životnih odluka koje su ga dovelo do toga, obratio se na kršćanstvo, počeo pisati o "tradicionalnim" vrijednostima i nekim političkim stvarima. To je dovelo do toga da ga izbace sa svih mreža, bankarskih sustava itd. Nešto što nisu učinili prije iako je navodno bio jako opasan.)

Jedan drugi "zavodnik" odlučio je u svrhu promocije svoje knjige donirati poveći iznos klinici za pobačaje kako bi se preimenovala u njegovu čast, ponudio je objašnjenje da je imao odnos s toliko djevojaka da su ga takve klinike već puno puta spasile odnosno da im je dao puno posla pa je red da jedna nosi njegovo ime. Klinika je isprva prihvatila donaciju, nakon medijskih reakcija shvatili su da se ne radi o najboljem potezu, i tako se razvila daljnja kontroverza čiji detalji nisu bitni, ali ilustrira o kakvim se pervezijama radi. Različiti tipovi iz "manosfere" će zastupati i poticati pobačaje. Njihova ideja muškarca je ona koja potiče i tjera žene da pobace njihovu djecu. (Koliko je muževan muškarac koji tjera vlastitu ženu da pobaci njegovo vlastito dijete? U slučajevima onih muškaraca koji maju veliki broj partnerica, to je nešto što se redovno događa.)

Mediji vole prezentirati muškarce koji su poznati su po svojim "divljim" zabavama, skupim autima, općenito hedonističkom životnom stilu. Iako će ih mediji opisivati kao opasne, bez problema će ih promovirati, stalno pisati o njima, o njihovim porukama. Nuditi će njihove vrijednosti kao uzor mladićima.

---

Još davno sam mislio nešto objaviti o ovoj čudnoj temi, ali nisam nikada. Jedan domaći reakcionarni bloger je primjetio da katolici, baš kao i oni koji pripadaju manosferi, prepoznaju razliku muškaraca i žena. Prema tome, zaključak je bio da postoji neka dodirna točka. No, kršćani i manosfera su nespojivi. Sama činjenica da imate toliko zdravog razuma da prepoznajte muško ženske razlike ne znači da pripadate istoj skupini. (Pritom očito kršćani mogu – i trebaju – biti zabrinuti oko statusa muškaraca u društvu, ali one poruke koje se javljaju u manosferi nemaju veze s kršćanstvom.)

Ukratko, htio sam objaviti nešto o nespojivosti mansofere i katolika, Sjećam se da je na blogu Catholic Darwin pisano o toj temi (možda post The Unmanly Bitterness of the Manosphere, ili How To Marry a Nice Girl). Ne sjećam se detalja, ali nekako je to bilo povezano s time da je jedan katolički muškarac (muž) otplatio studentske kredite svoje žene.

Ipak, vezano uz studentske kredite na koje se žale u americi, naišao sam na jednog mladića koji je odučio postati redovnik, ali nije mogao pristupiti zajednici jer je imao takve dugove pa je otvorio donacijski pretinac za one koji mu žele pomoći. Siroti mladić je tako morao nekoliko godina raditi po cijele dane i štedjeti samo kako bi mogao postati redovnik. Često čujem da se studentske kredite spominje kao prepreka formiranju obitelji, a ovdje me iznenadilo što su bili prepreka redovničkom pozivu.

Mnogi su primjetili fenomen manosfere i pisali o tome iz kršćanske perspektive pa neću ulaziti u to. (Veći je broj kritika iz feminističke perspektive, nisam ih čitao, ali čini mi se da ih pogrešno optužuju za različite pakosti, a propuštaju ih optužiti za stvarne pakosti koje promoviraju neki od njih. Često su i "kršćanske" ili "konzervativne" analize pod utjecajem feminističke slike svijeta.)

---

Postoji slika muškarca koja prevladava u krugovima manosfere, zapravo u modernoj medijskoj situaciji. Ironično, slika takvih muškarca koju nam nudi nije nimalo muževna, antipatrijarhalna je, antikršćanska. Potpuno izfeminizirana. (Muškarci su ti koji traže užitak i ugodu, ovise o odobravanju drugih – žena, posvećuju toliku pažnju izgledu izgleda radi, itd.) Infantilno odbacuju svaki autoritet, nemaju samokontrole, izbjegavaju odgovornost, žrtovanje radi drugih, posvećeni su strateškom hedonizmu, promiskuitetni su, narcisti itd.

Ukratko, nisu muževni. To nije ponašanje muževnih muškaraca, niti je ikada bilo. To nije ponašanje odrasla i zrela čovjeka koji prihvaća odgovornost.

Pogledajte samo kako se neki od tih muškaraca prezentiraju svijetu. Usporedite to s fotografijama starih rudara, radnika ili primjerice vojnika iz prvog svjetskog rata. Ti muškarci su bili žilavi, izdržljivi i čvrsti, ali nemaju veze s modernom idejom muškarca, karikaturom muškarca koju nam prezentiraju.



PPS

Možete reći da je ovaj posto zakasnio nekih desetak godina, tada sam ga mislio i objaviti, ali čini mi se da je i dalje aktualan u dobrom dijelu analize. U međuvremenu se malo promjenila poruka, pojavili su se neki predstavnici koji su pogodili dio karaktera muževnosti, ali još uvijek pogrešno shvaćaju smisao i konačan cilj. (Pogani stoici su napredak prema onome što prevladava.)

Stekao sam dojam da svaku osobu koja progovori o problemima dječaka i muškaraca, ili o odnosima spolova svrstavaju u manosferu. Ne radi se o opravdanom postupku, niti pomaže rješavanju problema, ali očito mnogima to ne smeta.

Problemi o kojima govore u takvim krugovima su stvarni (uloga očeva, majki, međusobni odnosi itd.), potrebno je na njih odgovoriti, ali jednostavno se radi o pogrešnoj analizi i pogrešnim rješenjima. (Način na koji govore i razmišljaju o ženama usporediv je s načinom na koji feministice pričaju o muškarcima.)