Nedavno sam naišao na razgovor s filozofom Pakalukom kojeg možete poslušati na yt pod naslovom "What Protestants Misunderstand about the Catholic Church with Michael Pakaluk (1:30:25, vjerojatno se može poslušati nekim drugim kanalom.) U njemu Pakaluk ukratko na lako dostupan način objašnjava nauk Crkve u pitanjima razmimoilaženja s protestantima. (Marija, Papa, čistilište, uloga Crkve, sveci, Transupstancijacija itd.)
Nije mi čitav razgovor toliko zanimljiv, ali par razmišljanja su mi se učinila korisnim. (Pakaluk nije teolog, možda bi neki odgovori trebali biti drugačiji. Ne mislim da je rekao išta krivovjerno, osim možda završnih misli u kojima smatra da su protestanti u krivu, ali da su izabrali teži put, ili što je već rekao, nisam pažljivo slušao.)
Ne znam je li itko ikada dao naziv takvom "problemu", ali čini mi se da bi Pakalukovo razmišljanje moglo biti korisno onima koji smatraju da je Kristov život i nauk (pre)udaljen od njihova iskustva. Prvi kršćani su svjedočili Kristovu djelovanju, izravno su slušali njegove pouke, ali moderan kršćanin je (stoljećima) udaljen od toga, Isus je samo neka osoba iz povijesti. No, kao što objašnjava Pakaluk, ako shvatite što su sakramenti, što je Euharistija, shvatiti ćete i Kristovu prisutnost. Radi se o Osobi koja Vas poziva kao što je pozvala i prve apostole.
---
Dakle razlog zašto spominjem ovaj razgovor je njegovo razmišljanje o Transupstancijaciji i Misi. O tome počinje pričati nakon nekih sat vremena;
1:02:00 Transupstancijacija (Misa, Euharistija)
1:04:30 Žrtvovanje Sina, "uništavanje" kruha i vina, pretvaranje u "tijelo i krv Kristovu", jedina prikladna žrtva Ocu.
1:05:30 Pakaluk ističe da je još kao protestant osjećao veliku privlačnost prema tome jer je želio biti što bliže Kristu. Taj nauk ga je i privukao Crkvi. Želio je biti blizak Kristu što je više moguće, što god da je potrebno, možda živjeti na ulici, možda biti misionar u drugoj zemlji, čitati svakodnevno Evanđelje, želio mu je biti što bliži.
1:06:20 No činilo mu se da postoji nepravda, postojali su neki ljudi koji su osobno poznavali Krista koji su mu bili blizu, a on kao kršćanin može samo čitati o njemu nakon dvije tisuće godina. Nije imao isto iskustvo poput njih. Pakaluk je želio biti poput ranih kršćana. Kada je shvatio što je misa... To je ista stvar.. Nije simbolizacija... nije sjećanje ... nije kopija... nego jest... ista stvar kao Posljednja Večera... kada je na misi to je kao da ga je Gospod pozvao u tu sobu da bude s njime... na pashalnu gozbu, na istome je mjestu... poput prvih učenika... imate isto iskustvo poput prvih učenika.
1:07:15 Doktrina transupstancijacije je da postoji stvarna žrtva (nešto se "uništava"), zamjenjeno je stvarnošću tijela i krvi Kristove, ima istu "moć" kao Posljednja Večera.
1:07:30 Pakaluk dalje obrazlaže važnost. U Evanđelju po Ivanu (6. poglavlje), Krist kaže "ako ne jedete tijela Sina Čovječjega, ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!" Ukoliko bi se radilo samo o simbolu li sjećanju zašto bi koristio riječi koje bi "tjerale" ljudi od Njega. Čini se kao da ih upozorava. (Kao kada supružnika upozoravate o predanosti vezi.)
1.08:30 Kao da želi da shvate kako se radi o radikalnoj stvari, da shvate predanost, da shvate stvarnost koju uvodi.
1:08:45 Poglavlje počinje prispodobom o hranjanju mnoštva s dvije ribe i pet kruhova, radi se o čudu. Dakle Gospodin želi reći o Posljednoj Večeri da se radi o čudu.
1:09:30 Pakaluk primjećuje da je između toga Isus hodao po moru. Zašto je čudo "hodanja po moru" smješteno baš tu. Prema Pakalukovo tumačenju koje je možda unikatno, Isus je htio pokazati da ima "čudesnu" moć nad supstancama. Apostoli su već svjedočili mnogim čudima i izlječenjima, ali ovdje se nije radilo o stvaranju nego pretvorbi, voda je pretvorena u drugačiju stvar (u čvrsto tlo po kojem hoda), pokazao je svoju moć nad elementima, nad supstancama. (U antičkom svijetu postojalo je razumijevanje da je voda jedan od elemenata, uz zemlju, zrak i vatru.)
Pronašao sam neke njegove eseje u kojima se bavi spomenutim idejama; The Lord of Substance i Do This in Remembrance of Me.
---
Gore istaknuti dijelovi razgovora mi djeluju potencijalno najzanimljiviji. Ipak, vratimo se na početak;
1:38 Pakaluk ukratko opisuje svoju "pozadinu". Obratio se tijekom studija na Harvardu nakon što se umalo utopio te je nekoliko godina živio vjerujući u "elementarno kršćanstvo"(onako kako to C.S. Lewis opisuje). Tijekom diplomskog studija je postao katolik. (Rođen je u nominalno katoličkoj obitelji, ali roditelji ga nisu ništa podučili o vjeri tako da je praktički tek kao odrasla osoba postao katolik.)
Inače je studirao analitičku fiozofiju kod Putnama, Quina, pa pod Rawlsom itd. Objavljivao je u području (klasične) filozofije, u zadnje vrijeme se posvetio nešto drugačijim temama.
6:39 Opisuje razliku katoličke tradicije od protestantske. Što znači "katolička".
11:00 Izvori Objave (Pismo, Tradicija) i autoritet (tumačenja te Objave, koju je Isus dodjelio). Crkva je živući autoritet.
12:54: Crkva vjeruje da je Isus imenova nasljednike, apostole, što se nastavlja kroz biskupe koji imaju autoritet tumačiti Pismo. Crkva vjeruje da postoji živući autoritet kojeg je dodijelo Krist. (Objašnjava problem sa sola scripturom, nije utemeljena na Pismu, različita praktična pitanja nisu u Pismu itd.)
16:00 O "štovanju" Marije. Spominje Newmana. Bitno.net ima kategoriju članaka u kojima su prenijeli Newmanova razmišljanja o toj temi; Članci podoznakom: Meditacije bl. John Henry Newmana o Lauretskim litanijama.
19:00 Isus bi kao dijete zvao Mariju, svoju majku. Ako želimo imitirati Isusa, onda ćemo i mi voljeti Mariju.
22:30 Bezgrešno začeče
26:30 Pasijom nam je pokazao opasnost naših grijeha.
28:00 Pakaluk je postao katolik ali nije bio toliko svjestan značaja Marije, kasnije je shvatio njenu važnost. Naravno da je "posuda poštovana" kada je u njoj sami utjelovljeni Bog.
30:20 Molitva svecima – Radi se o nastavku nakon smrti nečega što normalno činimo prije smrti. Pakaluk se moli za bolesne prijatelje. Ukoliko neki kršćani umru i otiđu u raj, u prisutnosti su Božjoj, a znamo da su neki u raju, mogu ih onda upitati (pomoliti se).
33:30 Postoji Biblijska osnova molitve svecima.
36:00 Djela, Vjera, spasenje.
40:00 Čistilište. Navodi primjer nekog nacističkog vođe koji se pokajao nakon osude za zločine. Unatoč pokajanju, potrebno je neko vrijeme "čišćenja" da bi mogao biti u prisutnosti svetaca. Ne može odmah biti u zajedništvu s Bogom. Postoje sveci, ali ljudima općenito je potrebno neko čišćenje kako bi mogli biti u Božjoj blizini.
45:00 Indulgencije. Grijeh ima dvije dimenzije; jedna je grijeh (uvreda protiv Boga, odvajanje od Boga), druga je nešto za što se treba pokajati, nešto što treba zalječiti. Primjerice Pakalukov sin nije izvršio neki kućni zadatak, ispričao se i sve je u redu, ali je svejedno dobio dodatni zadatak, kojeg mora izvršiti kao kaznu (počistiti i garažu).
48:45 Postoje tjelesna djela milosrđa, postoje duhovna djela milosrđa. Postoji katolička praksa indulgencija kroz djela milosrđa.
50:00 Autoritet Pape.
53:45 Papina nezabludivost
58:50 Svećenički celibat. Imititacija Krista.
Zatim dio koji sam već prenio. Na kraju spominje svoje kritike protestantizma (nema principa jedinstva, sjedinjeni su s duhom svijeta, nedostatak sakramenata, nedostatno shvaćanje boli i patnje.) Ponovno naglašava da je htio biti blizu Krista, a za to su važni sakramenti.
Iznosi što mu je problematično kod katolika, pritom ne misli da je išta problematično kod nauka Crkve, ali u praksi katolici zanemaruju Pismo, nisu upoznati s poviješću Crkve (svecima, ocima), općenito nedovoljno poznavanje vjere i nedovoljna osobna aktivnost u evangelizaciji.
PS
Već sam prenio nekoliko njegovih eseja, vidi kategorija Pakaluk. Zanimljiva su i neka njegova predavanja. (Knjige nisam čitao.)
Vezano uz temu posta, vidi i kategorija transupstancijacija.
---
Prenio sam i o predavanju njegove supruge Catherine Pakaluk u postu Druga demografska tranzicija. U međuvremenu je objavila knjigu "Hannah children" u kojoj se bavi pitanjem zašto žene danas imaju djecu. Inače, puno češće je pitanje zašto žene (i ljudi općenito) nemaju djece, ali to je možda pogrešno pitanje, možda se moramo usredotočiti na one koji imaju djecu, zašto ih imaju i kako im u tome pomoći. Catherine opisuje živote i vrijednosti takvih žena koje imaju veći broj djece. Možete pronaći razna predavanja i gostovanja o toj temi; primjerice kod A.B. Stuckey, kod također ekonomistice J.R.Morse za Ruth Institute, predavanje Not Planned By Us with Professor Catherine Pakaluk itd.
