Gregoriana i Merz

U prethodnom postu spomenuo sam dirigenta degl' Ivellia i njegov yt kanal. Vjerujem da mnogi znaju kako vodi i uređuje emisiju Gregoriana na HKR-u koja se bavi Gregorijanskim koralima.

Arhivu emisija možete pronaći ovdje - Gregoriana;  Ukoliko vas zanima takva tematika svakako preporučam da poslušate emisiju kada ste u prilici. (Uređuje i emisiju Musica sacra što je također vrijedno popratiti.)

U posljednje dvije emisije uključio je razmišljanja bl. Ivana Merza o gregorijanskom pjevanju što mi se učinilo posebno zanimljivim. Emisije od 13.02.2025 i 20.02.2025. (Nije odmoglo što je uključio i himan Jesu Dulcis Memoria.)

Tek sam nedavno pročitao nešto više od Ivana Merza i iznenadio sam se da je toliko pažnje posvetio estetici odnosno da je toliko utjecala na njega. (Već kao srednjoškolac piše o čežnji za Lijepim).

Emisija se dotakla i sažela više tema koje sam mislio istražiti tako da mi je drago što možemo o tome čuti iz puno kvalitetnijeg izvora.

***

Na stranici ivanmerz.hr sam pronašao spomenuta razmišljanja o gregorijanskoj glazbi, prenosim neka;

Mnogima se čini gregorijanska glazba odviše primitivnom. Ipak je nepobitna činjenica, da je umjetničko djelo to veće i vrijednije što znade polučiti s manje sredstava veći učinak. Huysmans zato tvrdi, da je gregorijanska glazba to ljepša, što je jednostavnija: »Čim je gregrijansko pjevanje jednostavnije i bezazlenije, to ovo više djeluje i bolje iznosi zaista jedinstvenim jezikom, radost i tugu, koje su u glavnom one dvije teme, kojima se bave službe Crkve…

---

I u našim je krajevima negda bilo drukčije. I u doba hrvatskog kraljevstva bilo je mnogo benediktinskih samostana iz kojih se je neprestano dizala hvala Božja prema nebeskim visinama. Skoro sve je nestalo i mi pitamo, nije li s tim samostanima nestalo i vremenito blagostanje hrvatskog naroda; nijesu li ti kontemplativni bedemi bili prvi bedemi, od kojih su se odbijale navale neprijatelja narodne duše i koji su oboružani teškim topništvom, svojih pjevanih molitava i trapnja prolomili brane nebeske milosti, koja je u doba Tomislava bujno tekla hrvatskim dušama? Skoro je sve iščezlo, ali je na nama da pripravimo narod na gregorijansku obnovu i na dolazak benediktinaca i inih kontemplativnih redova u naše opustjele krajeve.

---

I zaista je svet apostolat, liturgijski apostolat, gregorijanski apostolat. To je apostolat mirenja i ljubavi. Tek kada čovjek upozna ljepotu gregorijanske glazbe može da razumije riječi jednog svetog redovnika, koji je rekao, da se ljudi više ne mogu mrziti, kad su ujedinili svoje glasove u pjesmama Crkve«.

Kao što košuta žudi

Naišao sam na yt snimke skladbi kojima je autor Bonaventura Duda. (Dirigent i producent je Josip degl' Ivellio;)

Snimku jedne možete poslušati ovdje;

O. Bonaventura Duda OFM - Kao što košuta žudi (yt, 3:50)

Izvorni tekst;

Kao što košuta žudi za potokom vode;
jednako duša mi za Tobom čezne za Tobom, Bože.

Žedna je duša mi Boga, živoga Boga,
Kada ću doći da gledam lice svog Boga.

Suze su meni jedina hrana danju i noću,
Kada mi dan na dan govore: gdje ti je Bog tvoj.

Vazda se sjećam i srce mi krvari kako pred mnogima stupah ka Božjoj kući,
S radosnim pohvalnim klicanjem, stupah pjevajuć hvale s mnoštvom.

Svjetlost mi svoju i vjernost pošalji nek one me vode,
Presvetom brdu mene da vode, k šatoru tvome.

Tad ću pristupit k Božjem oltaru, radosti mojoj,
Harfom ću tebe ja slaviti, Bože, jer ti si Bog moj.

Ne bi ulazio u tekst, ili samu skladbu. Bilo mi je zanimljivo usporediti i primjetiti koliko je važna riječ "što". 

Ipak, ostaviti ću drugima da to isto učine za sebe. Kada pokušate pronaći skladbu preko yt tražilice ona će inzistirati da ste namjeravali izostaviti riječ "što".  Nemojte dopustiti da algoritmi određuju što ćete slušati. (Snimka uključuje zvuk orgulja.)

---

Ima još dojmljivih skladbi, primjerice Barjaci kreću kraljevi (yt, 3:05)

Barjaci kreću kraljevi, otajstvo križa sjaji se

Na kojem život umrije i smrću ljude oživi.

Kad koplje mu se okrutno zabolo šiljkom u srce,
Sa vodom krv potekla je od grijeha da nas očisti.

Tad ispuni se silna riječ, što narodima David kralj
U svetoj pjesmi doviknu: «Zavlada Bog sa drveta».

Oj, zdravo Križu, nado sva! U dane muke Gospodnje
Umnoži mlost dobrima i digni krivnju s grešnika. Amen.

Na istome kanalu možete pronaći i ostale skladbe. (Moram priznati da mi se verzija "Christus Vincit" neće naći među omiljenijima.)

---

Snimku sam pronašao na yt kanalu dirigenta degl' Ivellia. (Koji inače vodi i emisiju Gregoriana na HKR-u.)

Čini sada što bi onda htio činiti – PP V

Kad je netko tjeskoban kolebao između straha i nade, te jednog dana pritisnut žalošću kleknuo pred oltarom u crkvi na molitvu, ovako je razmišljao u sebi: »O, kad bih znao da ću ustrajati!« I odmah je čuo u nutrini božanski odgovor: »Kad bi to znao što bi onda htio činiti? Čini sada što bi onda htio činiti, i bit ćeš posve umiren.« I odmah se, utješen i ojačan, predao u volju Božju; i prestalo je mučno kolebanje. I nije više htio znatiželjno istraživati da dozna što ga čeka u budućnosti; nego je više nastojao istražiti što je sveta i savršena volja Božja pa da svako dobro djelo počne i dovrši.

---

Drugi se pridržavaju, dragi Isuse ja ću se tebi darovati ako... i onda stavljaš Isusu uvjete, Isus učini ovo ili ono... Znači to samodarivanje mora biti neprekinuto i potpuno, bez ikakvih uvjeta, bez ikakve nutarnje pridrške za sebe. Treće, to samodarivanje mora se često obnavljati. Bilo koje nutarnje raspoloženje će se ukorjenjivati u duši samo po ove dvije dinamike, često obnavljanje toga čina, a drugo molitva za to. Mnogo sam puta pitao časne ili druge, kada se kaže da nemaju povjerenje, da li se mole Isusu da poraste njihovo povjerenje u Njega, i odgovor je uvijek nikada. To su zamke koje je još sv. Ignacije Lojolski opisao, neprijatelj napada dušu u njenim slabim stranama i onda samoj duši zatvori da se za to ozbiljno ne moli, oko toga ozbiljno ne trudi, i onda nikakvoga puta daljnjega nema. To isto vrijedi za predanje, ja nemam predanja u ruke Isusove, prvo se moraš moliti da sve predaješ u ruke Isusove, a onda da poraste tvoje predanje. Prvo moraš ga svaki dan obnavljati, predajem se Isuse tebi, sve predaješ u ruke Isusove, onda moraš se moliti, Isuse daj da moje predanje poraste. To su te dvije temeljne dinamike za svaki nutarnji stav. To sam naučio u francuskoj školi duhovnosti, oni su uglavnom u tome nastojali, znači kada su oni odgajali duše, na tome su nastojali. Isto kod sv. Terezije Avilske imate sličnih citata. Znači to je bio prvi stav oko kojeg se duša mora truditi da bi ušla dublje u duhovni put, da bi ušla u IV. odaje.

Preuzeto iz priručnika Put Prosvjetljenja (.pdf ovdje).

PS

Naišao sam na savjet onima koji bi se možda molili, ali jednostavno ne znaju kako (ili im je teško internalizirati određene molitve), da se mole za dar molitve. (Čini se očitim, ali pretpostaviti ću da se mnogi toga ne bi dosjetili.)

Možda nekima odgovor ne pomaže, strana im je takva terminologija. Nešto jednostavniji odgovor sam čuo od benediktinca Wette, koji je uz dozu svog humora usput poručio onima koji vele kako ne osjećaju toliku želju, da bi za početak trebali reći odnosno moliti "želim Te željeti". (Pretpostavljam da postoje prikladnije strelovite molitve.)

Radilo se o neformalnom odgovoru u radio emisiji, ali slična molitva je svakodnevna i prožima duhovni život. Primjerice katolici koji mole krunicu mole "[Isus] koji neka nam" (I) umnoži vjeru, (II) učvrsti ufanje, (III) usavrši ljubav; ili u poznatoj marijanskoj pjesmi "umnoži našu vjeru, učvrsti ufanje". Naravno, slični zazivi prisutni su u gotovo svim oblicima pobožnosti.

(U spomenutom priručniku možete se informirati o bogoslovnim krepostima vjere, ufanja i ljubavi.)

No, kada je već spomenuta krepost vjere, istaknimo još jednom što ona jest; Vjera znači pristanak uz istinu, imamo povjerenje da se radi o istini zbog autoriteta u kojeg smo (razumom) uvjereni. Odnosno, prihvaćamo Evanđelje jer ga je propovijedao Krist, pristajamo uz objavljene istine porade Božjeg autoriteta u kojeg imamo puno povjerenje.

---

No, ovaj blog je daleko od dobrog mjesta za informiranje o molitvi, bilo teološkom bilo praktičnom promišljanja.

Prenio sam ranije jedno Wettino neformalno razmišljanje o molitvi (i pobožnosti). Ponavljam iz posta Zašto prati zube ako će se opet zaprljati hranom? - Wetta o Ispovijed);

[...] svi smo svjesni da ne možete biti dobar košarkaš bez vježbe, ali kada govorimo o molitvi, često možete čuti; "ne molim se jer nemam rezultate"; Ali isto tako ne biste imali nikakve koristi ni od košarke ako je ne trenirate. Ako ne trenirate molitvu, ako ne trenirate svoju vjeru, nije ni čudo da nemate koristi. Ljudi očekuju da će odmah biti vrhunski u njoj, za molitvu je potrebna vježba baš kao i za bilo koju drugu aktivnost. Možda ponekad doživite milost i poseban trenutak, ali poput svih drugih aktivnosti, potreban je znoj i trud.

Poznati su zapisi svetaca o duhovnom životu koji govore o tome. (Pretražujući neke citate, iznenadio sam se koliko je domaćih prijevoda dostupno za preuzimanje. S obzirom da se radi o starijim knjigama pretpostavljam da nema ništa problematično u preuzimanju istih.)

Jednu poetski bogatiju molitvu, inspiriranu Pismom, pronalazimo primjerice u Filoteai (Glava četrnaesta, o Duhovnoj suhoći i neplodnosti, sv. Franjo Saleški); "Odlazi, neplodni sjevernjače, osuši mi dušu. Zapiri prijatni vjetre utjehe, duni po mome vrtu pa će milo zamirisati njegova čuvstva."

---

Prenio sam ranije nekoliko povezanih razmišljanja; Zašto moliti?, O okladi – Pascal, Pensées, Na vama je dakle zadatak da počnete - Pascal, Potrudite se (vezano uz kršćanstvo), kategorija postova put provjetljenja,  tri puta duhovnog života itd. 

(Prethodni post Pobožnost i krepost štovanja Boga objašnjava da je štovanje Boga stvar pravde. Nešto što smo dužni činiti, ne nešto što činimo samo zbog sebe - jer se tako "osjećamo" u nekom trenutku.)

Neću te pustiti dok me ne blagosloviš