Davno sam zabilježio jedno BGC-ovo razmišljanje;
Mislim da biste trebali shvatiti da se radi o činjenici - pogotovo mlađi čitatelji koji ne poznaju ništa drugačije i koji ne čitaju stare knjige.
Ljudima je postalo vrlo teško, naizgled nemoguće, osvjestiti krajnju neobičnost onoga što se sada uzima zdravo za gotovo. Prije četrdeset, pedeset godina ljudi su još bili svjesni toga – posebno vezano uz čovjekov odnos prema prirodi – ali, unatoč službenom i medijskom brbljanju o 'okolišu', sadašnja kultura nije uopće svjesna te očite činjenice.
Suvremeni čovjek niti ne zna što želi ili treba - do te mjere da se veliki napori ulažu u ismijavanje, podmetanje ili uništavanje onih preostalih nekoliko aktivnosti i stvari koje pružaju stvarnost, dobrotu i povezanost.
Već sredinom dvadesetog stoljeća došlo je do neobične stvari; ljudi provode toliko slobodnog vremena čitajući novine i magazine, slušajući radio ili gledajući televiziju; a danas pak takve aktivnosti ispunjavaju svaki trenutak... izgleda da smo prešli granicu kada više niti ne primjećujemo da je nešto s time neobično.
Zapravo, čini nam se da je nešto neobično u onim trenucima kada NISMO uključeni u medije, kada moramo odložiti mobitel na nekoliko minuta ili sati; čudno je normalno, a normalno se izbjegava.
No ljudi su društvena bića, spolna; naši društveni i (posebno) seksualni životi su danas gotovo potpuno umjetni, zasićeni umjetnim – ono što je normalno se smatra bizarnim, zapravo zlim.
Pretpostavka je -
omogućuje ju naše veliko neznanje i prezir prema prošlosti i
drugim društvima – da smo točno shvatili što je ispravno, da
napokon shvaćamo što znači biti čovjek (a to primjerice znači
niti muškarac niti žena); svi drugi kroz povijest su bili
slijepi.
Ovo pišem, sjedeći za računalom, spojen sa svijetom putem interneta, spojen s njime na neki način – očekujem neku vrstu odgovora ... kakva bizarna stvar. Kakav čudan, otupljen, otuđen život živimo – čak su i naši odgovori na takvo stanje moderni, tehnički i umjetni – masovne distrakcije i zabave, masovna glazba, farmakalogija, opojna sredstva, putovanja, sudjelovanje u masovnim online razgovorima, druženje s gomilom neznanaca i sve što ide uz to.
Nije pretjerano zvati ovaj svijet ludim, u prilično strogom značanju psihotičnog – odnosno živimo odvojeno od stvarnosti. Ali kada su svi psihotični – tko može dati dijagnozu?
Radi se o Najbizarnijem. Svijetu. Ikad.
Nemojmo to zaboraviti.
