Otkuda dobro? - JB

 U Answering a question with a question, Budziszewski komentira;

"Ako Bog doista postoji, što je izvor zla? Ali ako ne postoji, što je izvor dobra?" - Boetije, Utjeha filozofije.

Neki ljudi smatraju da je prvo pitanje značajnije, a neki smatraju da je drugo pitanje značajnije. Ipak, drugo pitanje bi trebalo imati prioritet jer dobro ima prioritet pred zlom.

Spomenuta tvrdnja se naziva teorijom uskraćivanja [eng. privation theory of evil]. Da bi netko izgubio (raz)um prvo mora imati um što je dobro; da bi netko obolio, prvo mora imati tijelo što je dobro. Općenito, jedini način da postignete neko zlo jest da uzmete neko dobro i uništite ga.

Dakle, Boetije ne odgovara na pitanje protupitanjem, nešto što bi mogli odbaciti kao običan debatni trik. On je odgovorio na dobro pitanje još boljim pitanjem.

PS

Budziszewski je nedavno gostovao kod Fradda - Nietzsche, Nihilism, and the Return of God (Dr. J. Budziszewski )

---

Neovisno o Budziszewskom i Boetiju (koji ovo pitanje postavlja u određenom kontekstu), pitanje je puno bolje no što se mnogima čini na prvu. Ne radi se o debatnom "triku" iz antičkog ili modernog vremena, nego stvarnom pitanju s kojim se potrebno suočiti. 

Ne radi se o tome tko će prvi izložiti argument, nego o tome kakav je svijet kojeg opisujete, što u njemu postoji i što ga opravdava. Mnogi, posebno danas, inzistiraju da je svijet takav da ne postoji nikakvo dobro ili zlo u njemu; da ne postoji razlika između ispravnog i pogrešnog, dobra i zla.

Mnogi danas prihvaćaju teorije prema kojem u svijetu ne postoji nikakva narav ili cilj, odnosno ne može postojati išta što bi samo po sebi bilo dobro ili zlo. Pa ipak, unatoč svemu tome, stalno će prozivati neke stvari kao zle, iako su prethodno rekli da je takvo što nemoguće.

---

Govoriti o zlu u takvom shvaćanju znači podrazumijevati stvarnost dobra, zlo je suprostavljeno dobru, podrazumijeva se da je neko stvarno dobro prekršeno, da nije ostvaren neki standard Dobrote. (Ali od kuda dolazi taj standard, što je on?)

Nešto se "trebalo dogoditi" - ali zašto se to "trebalo" dogoditi? Nije trebalo doći do kršenja nekog dobra, ali zašto nije trebalo doći, zašto bi smatrali da se radi o kršenju. Ne postoji nikakvo "kršenje" ako ne postoji nikakvo dobro.

---

Raniji postovi Prirodna Zla – izazov (ne)vjeri?, Teizam, Ateizam i opravdanje pridržavanja morala itd. (Religija i metafika modernog čovjeka, itd.)

Piti vino tijekom pričesti i slična neobična pitanja o Euharistiji – GM

U nastavku prenosim nekoliko Gormallyinih quora odgovora. (Prethodno sam prenio o drugim temama.)

Ideje koja smatra upečatljivim ponavlja kroz nekoliko odgovara (koji su dani s vremenskim odmakom), ali kao što kažu, ukoliko nešto niste više puna izrekli, kao da niste nijednom.

---

• Pitanje: Kakav je stav katoličke crkve o pijenju vina tijekom pričesti?

Odgovor: To nije nešto što bi trebali činiti. Zašto bi netko ponio vino u crkvu? Ako mislite na pijenje iz kaleža, ne radi se o vinu, to je Kristova krv.

• P:Prema katolicima, koji je biblijski temelj "transupstancijacije"?

O: "Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu." To je i mislio, kada su ga ljudi zbog toga napuštali, nije rekao da to ne misli.

• Piju li katolici vino samo tijekom pričesti?

Upravo tada ne pijemo vino. Ono što tada pijemo nije vino, ono je promjenjeno stvarno, esencijalno, aktualno i supstancijalno u Predragocjenu Krvi našeg Gospodina Isusa Krista. Izuzev toga, katolici piju vino, ovisno o prilici.

• Što je transupstancijacija? Zašto katolici vjeruju da se to događa tijekom pričesti? Kakve dokaze imaju za to?

Transupstancijacija je promjena kojom pri pretvorbi kruh postaje Kristovo tijelo, a vino njegova krv. Dokazi su da je Isus rekao: "Ovo je moje tijelo", a isto tako i za čašu... i rekao nam da činimo isto. Također je rekao "Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko". Nije umanjivao svoju izjavu kada su Ga ljudi napuštali zbog toga.

• Kakav je stav Katoličke crkve o pijenju vina tijekom mise?

Kao što je sova zaslijepljena suncem - O O tajstvima

 "Može se dogoditi da ono što je samo po sebi sigurnije [izvjesnije] nama izgleda manje sigurno zbog slabosti našega uma, koji je zaslijepljen najočitijim stvarima u prirodi, kao što je sova zaslijepljena svjetlošću sunca. Stoga činjenica da neki sumnjaju u članke vjere ne proizlazi iz nesigurne naravi tih istina, nego iz slabosti ljudskog razuma. Ipak, i najmanje znanje koje se može steći o najuzvišenijim stvarima poželjnije je od najsigurnijeg znanja o manje važnim stvarima."

Tako Toma Akvinski komentira istinu "članaka vjere" i naše shvaćanje istih.

Iako nemamo potpuno razumijevanje nekih stvari, ne znači da one same po sebi nisu sigurne. Teškoća nije u svjetlu istine, nego u ograničenosti onoga tko promatra. (Niti sova nije u stanju "vidjeti" Sunce.)

---

Planirao sam prenijeti citat drugog mislioca koji se krstio tek pod kraj svog (intelektualno ispunjenog) života, ali nisam uspio pronaći potvrdu izvora citata u tom obliku.

U njemu objašnjava da, kada je odabrao kršćanstvo, neshvatljivost otajstva mu nije predstavljala problem, upravo suprotno jer kada bi otajstva bila potpuno shvatljiva, radilo bi se o običnoj filozofiji. (Prepoznavanje granica shvaćanja ne umanjuje mudrost.)

Objava sadrži istine koje nadilaze naše (potpuno) shvaćanje.

---

U današnjem svijetu postoji puno konfuzije oko toga što možemo spoznati o Bogu. Mnoge istine koje su rezultat racionalne spoznaje i filozofijskog znanja proglašavaju se nečim drugim. (Bilo u njihovu obranu, ili češće, kao kritika.)

Danas se često zaboravlja da "jedan istiniti Bog i Gospodin mogu biti spoznati sa sigurnošću prirodnim svijetlom ljudskog razuma pomoću stvari koje su stvorene". Ipak, to očito ne isključuje postojanje otajstva. Ona nisu suprotna razumu, ali mi ih ne razumijemo potpuno i nikada ne bismo znali da su istiniti da ih Bog nije otkrio. Ne možemo ih izvesti čisto naravnim razmišljanjem, ali možemo ih obraniti od kritika, pokazati da su prigovori pogrešni ili neuvjerljivi. Možemo ih obraniti i pokazati da su "prikladni". (Postoje razne analogiji i razjašnjenja koja nam pomažu pri shvaćanju, usporedbe s onime što nam je poznato, ali radi se o jedinstvenim stvarima)

Netko bi mogao očekivati da će kršćani "skrivati" takva otajstva, stavljati po strani, da ih neće isticati, da će negirati njihovu otajstvenost ili umanjivati njihovu važnost, ali upravo je suprotno slučaj. Njih se postavlja u samo središte vjerovanja, u samo središte liturgije.

PS

Analogija iz znanosti (filozofije znanosti) bi mogla poslužiti; Postoji toliko toga što smo naučili o stvarnosti i što nam je teško razumijeti – čak nam djeluje kontradiktorno, ali unatoč tome znamo da je "istina". Temeljni aspekti našeg svijeta su na određeni način "otajstveni". (Razne kvantne pojave, brzina svjetlosti, različiti rezultati teorijske fizike i matematike – o vremenu, prostoru, beskonačnosti; itd.)

Naučilo smo, iz toga, da su naši umovi slabašni i da je stvarnost "čudna". Prema tome, s obzirom da nismo u stanju "shvatiti" svijet oko sebe, zašto smatramo da bi nam Objava trebala biti tako lako razumljiva. Točnije, sama činjenica da je nešto "otajstveno" odnosno da mi nismo u stanju potpuno shvatiti ne znači da samo po sebi nije istinito.

Stvorena stvarnost je "neobična", ne treba onda iznenađivati slična neobičnost i otajstvenost Stvoritelja i njegova odnosa s nama.

---

Raniji postovi; O Trojstvu, transupstancijacija, Obrazloženje nade koja je u vama - O branjenju Vjere, Bog je dokaziv, klasični teizam, Dei Filius – Prvi Vatikanski koncil, Koju bi dobro teološku knjigu preporučili? R. Smith, itd.