U nastavku još jedan od postova kojeg objavljujem s godinu dana zakašnjenja. Reakcija je na naslovnicu u kojoj su dnevne novine objavile montažu svećenika i naslov "Glup i Gluplji". Pomislio sam da je trenutak možda prošao, ali izgleda da je tekst koji se bavi medijskim napadima na Crkvu uvijek aktualan. (Sada s vremenskim odmakom mogu nadodati i pokoji novi komentar, s oznakom 2020.)
U određenim aspektima živimo u
osiromašenom dobu tako da nije jednostavno pratiti ritam razvoja
godine, morate se dodatno potruditi za takvo što. Nekoć davno bi
nam ritam prirode – i popratne narodne mudrosti i običaji –
ukazivali na razdoblje godine u kojem se nalazimo, ali sada u tome
ovisimo o sekularnim medijima. Kada primijetite povećanu aktivnost
protuvjerskih tekstova i naslovnica možete biti sigurni da se
približavamo nekom velikom blagdanu, primjerice Uskrsu ili Božiću.
Razdoblja "pričesti i krizmi" također iziskuju posebnu
reakciju medija, ne može niti to proći bez ocrnjivanja i gađenja
Crkve.
Aktivnost kroz godinu je nešto
slabija; tu i tamo se nađe pokoja "skandalozna" izjava
svećenika koji je na pogrebu govorio o smrti i važnosti sakramenta,
ili svećenik koji očekuje od turista da se s minimalnom
pristojnošću ponašaju unutar svetišta, ili da se svatovi
pristojno obuku itd. ali sve u svemu dosada prekinuta ponekom
medijski atraktivnom vijesti poput one o biskupu koji upuca kolegu
lovca.
Teško je propustiti takvu vijest i ne
osmisliti pokoju humorističnu primjedbu. (Medijski "ugledni"
teolozi su uspjeli napisati poveći broj "kvalitetnih"
analiza o tome da je Isus vjerojatno bio vegetarijanac i zagovornik
prava životinja – ignorirati ćemo posve zanemarivi dio s
ribolovom i ribarenjem, ili drugi teolog koji nas podsjeća da u
njegovoj interpretaciji razmišljanja pojedinih svetaca proizlazi da
životinje imaju besmrtnu dušu i sl.)
U svakom slučaju, moje praćenje
kalendara ukazivalo je da nema nikakvog velikog blagdana, ali je bilo
medijskog napada (Jezerinac, Stojić) i naslovnice "Glup i
Gluplji". O čemu se radi podsjetili su me uskoro aktivisti za
pobačaj. Baš su bili održali konferenciju i dali izjave za mediji
o važnosti "zdravstvene zaštite" žena. Već se neko
vrijeme [2019.] govori o novom zakonu o pobačaju.
Opozicija nastojanjima naprednjačkih
aktivistima su i određeni ljudi iz Crkve – i Crkva sama.
Potrebno je medijski uništiti svaku opoziciju. Prikazati ih kao
zle i glupe ljude. Neobrazovane i neupućene. Ljude koji govore
potpune besmislice o tako važnim temama.
Na prigovore takvih ljudi ne treba
ništa niti odgovarati, pa tko bi raspravljao o pobačaju s nekime
tko je "glup i gluplji". Jedini kojima je dopušteno
govoriti o toj temi su naprednjački aktivisti.
[2020. Gornji uvod napisao sam prije više od godinu dana, a ovih dana se lako uvjeriti u spomenutu realnost. Zbog okolnosti koje nitko nije mogao predvidjeti, normalan život društva općenito, a posebno vjernika bio je osiromašen. Korizmena priprema i proslava Uskrsa su lišene mnogih stvari koje obično obogaćuju to razdoblje. Zapravo je glavni indikator ljudima da se približavamo najvećem kršćanskom blagdanu količina medijskih napada i ocrnjivanja Crkve. Da toga nema možda bi i zaboravili da smo u Uskrsnom razdoblju.]
,
***
Naslovnica "Glup i Gluplji"
djelovala je prilično proračunato. U čijoj je službi, koja joj je
poruka? Zašto baš sada, zašto baš te izjave? Očekujete li od
istih novina da slično interpretiraju izjave naprednjačkih
aktivista za pobačaj i postave ih na naslovnicu?
Podsjetilo me to na kratko razmišljanje
koje je tih dana američki filozof Vallicella objavio o
Krauthammerovom fundamentalnom zakonu koji glasi:
"Da bi shvatili američku politiku, morate shvatiti ovaj fundamentalni zakon: Konzervativci misle da su liberali glupi. Liberali misle da su konzervativci zli."
Već sam jednom na blogu objavio
verziju tog "zakona", ali kao Scrutonovu izjavu. Ne znam je
li to preuzeo od filozofa konzervatizma Scrutona, ili su neovisno
razvili tu primjedbu, ali poanta ostaje. Objavio sam je iako je nisam
smatrao potpuno točnom pa mi je bilo drago pročitati ono što je V.
pridodao. (Bez ulaženja u detalje, mislim da je izjava primjerice
točna u području ekonomije.) V objašnjava;
"Sažeto je i dovitljivo, novinarski zanimljivo, ali nije baš istina, iako je djelomice točno." Prvi problem; taj zakon podrazumijeva da konzervativci misle kako liberali i ljevičari nisu zli, ali mnogi konzervativci upravo to misle o njima. Ljevičari nas stalno kleveću kao seksiste, rasiste, ksenofobe, homofobe itd. radi se o moralno opakom ponašanju, a to znači i zlom. Konzervativce se odbacuje kao racionalna bića, i ne želi se odgovoriti na njihove argumente."
V. daje primjer legitimne zabrinutosti oko imigracije i vladavine prava zbog koje konzervativce optužuju da se iracionalno boje stranaca. Oni koji tako otpužuju konzervativce nisu dobre osobe.
Drugi problem, inteligentni konzervativci ne misle da su liberali glupi nego da zagovaraju pogrešne vrijednosti, ili u onom slučaju kada se drže dobrih vrijednosti, da ih pogrešno prioritiziraju."
Dakle, tko je tu zao, a tko glup? Možda
zbunjuje što naslovnica jasno implicira da su konzervativci "glupi".
Toliko glupi da s njima nemamo što raspravljati. Možemo ih odmah
odbaciti, a to znači da možemo odmah odbaciti i cijelo pitanje. Sve
to skupa čini se prilično "zlim" postupkom.
Nisam detaljno čitao članak, ali su
tim izjavama pridodane izjave drugih "konzervativnih"
uglednika, uključujuće one s kojima bi se malo koji liberalni
intelektualac mogao uspješno suočiti. Zato je puno lakše
jednostavno ih proglasiti glupim ili x-istima, i na taj način
odbaciti. Postoje ljudi koji imaju puno toga za reći o društvenim
temama, ali jedino što javnost o njima zna je da su različiti
x-isti, a to znači da ih niti ne treba poslušati.
Jedna od šokantnih izjava Jezerinca
koju su mediji izdvojili jest jedna starija izjava da žena nema
pravo odlučivati o životu svog djeteta. Ta izjava navodno
isključuje Jezerinca kao ozbiljnog sugovornika. Ali radi se o
prilično raširenom stavu o moralnom statusu nerođenog ljudskog
bića; ako je to zabranjeno reći onda nam malo toga preostaje za
raspravljati.
[2020.Usporedite samo kako se tretiraju konzervativne izjave u usporedbi s naprednjačkim. Različiti naprednjački aktivisti svakodnevno daju izjave suprotne osnovnim biološkim činjenicama, evoluciji, ekonomiji, pravu, medicini itd. pa opet nitko ne smatra da su to izjave koje je potrebno ispraviti. Neće ih se predstavljati kao "kontroverzne" osobe koje se sramote svojim izjava. Naprednjačka ideologija uvijek pobjeđuje razum.]
***
Što spomenuta naslovnica promovira?
Nešto apstraktnije, napada svaku opoziciju; Ali konkretno koje
izjave se napadaju, odnosno što se brani napadanjem tih izjava?
Ukratko, pobačaj i pornografija. Netko
je ustao tog dana i zaključio, mogao bih promovirati pobačaj i
pornografiju. Zapravo je stvar još gora, ali analizirati ćemo
izjave odvojeno.
Dakle, ako je vjerovati onome što
novine prenose kroz naslov (tko se još trudi čitati članak i
provjeriti primarne izvore), Jezerinac je ustvrdio da se parfemi rade
od abortiranih fetusa.
Sjećam se da sam jednom naišao na
listu kompanija koje u svom radu navodno koriste tkivo i stanice
ljudskih bića u ranim fazama razvoja. Pokazalo se da neke od tih
poznatih kompanija navodno koriste takve stanice za testiranje i
razvoj novih proizvoda. Ne znam ima li istine u svim takvim
optužbama, ali ono što provjereno znamo jest da postoji tržište
organima, tkivom i stanicama abortirane djece u SAD-u. Tko ih točno
kupuje i što rade s time, ne znam. Postoje vladine organizacije koje
bi se time trebale baviti, ali neovisno o tome gdje završe "ostaci",
i kakve se tu prevare događaju, pobačaj je i dalje pobačaj. (A
neki tretmani ljepote kojima se podvrgavaju bogate žene su stvarno
bizarni.)
Drugu izjava koju su mediji proglasili
"glupom" me još više iznenadila jer sam mislio da je
stvar općeg znanja kako psihičke traume mogu imati fizičke
posljedice. Posebno kada govorimo o području života i sustava koje
je uvelike određeno psihofizičkim stanjem.
Koliko vidim iz izjave, Stojić je
prenio iskustvo jedne djevojke koja je zatekla vlastitog oca u
gledanju pornografije što je na nju ostavilo psihofizičke
posljedice. (Zapravo bi tu bio jedino "kriv" što je
povjerovao iskustvu i izjavi jedne žene.) No, u takvom događaju
nije ništa nevjerojatno i nemoguće kao što su tvrdili mediji.
Mediji time ne promoviraju samo pornografiju nego nešto zlobnije i
podmuklije.
Dakle, što se dogodilo? Pokušajmo
analizirati. Mlada djevojka (možda maloljetna možda punoljetna, ali
u svakom slučaju mlada) zatekla je oca kako gleda pornografiju. Ono
što je izgleda potrebno istaknuti je da kćeri često "idealiziraju"
svog oca i shvaćaju ga kao poseban autoritet – baš kao što
općenito djeca čine sa svojim roditeljima. Možda taj autoritet
neće uvijek poštovati, iz opravdanih ili neopravdanih razloga, ali
radi se o posebnoj vrsti odnosa koji vas prati kroz život. (Ne
uvijek pozitivno.) Otkrivanje određenih stvari o vlastitim
roditeljima može uvelike utjecati na djecu, posebno kada su u
osjetljivoj fazi razvoja i kada govorimo o sigurnosti obiteljskih
odnosa i života.
U međuvremenu sam naišao na potvrdu
moje pretpostavke kako se nije radilo samo o gledanju pornografije
nego i onome što danas često podrazumijevaju pod "gledanjem
pornografije", dakle pornografija je popraćenom drugim
činom.
Zamislite da u novinama pročitate
slijedeće; (I) otac se samozadovoljavao gledajući pornografiju
pred maloljetnom kćeri, ili (II) otac u društvu punoljetne kćeri
gledao pornografiju i samozadovoljavao se. U oba slučaju pomislili
bi da se radi o perverziji. Ipak, netko tko odlučuje što ide na
naslovnicu novina odlučio je da problem nije pornografija i ono što
je doživjela kćer nego je problem što Stojić to smatra
negativnim.
(U ovom slučaju po svemu sudeći nije
postojala takva namjera – intencia – oca, ali svejedno
možemo prepoznati da bi situacija mogla biti uznemirujuća.)
Što mediji zapravo promoviraju? Hoće
li ljevičari kao u slučaju afere "psi u krevetu"
objavljivati, ne slike svojih ljubimaca u krevetu, nego fotografije obiteljskog gledanja pornografije. Zašto je odjednom pornografija nešto što
mediji brane? Zašto ju brane u ovom slučaju kada uključuje odnos
oca i kćeri? Jesu li ti ljudi ponosni na sebe?
(Možda sam krivo shvatio pa mediji
zapravo osuđuju kćer i njenu reakciju. Možda njenu
nepripremljenost. Nije primila pravovremeni spolni odgoj pa ne zna da
ispravna reakcija nije šok i nevjerica nego čestitanje ocu što je
toliko slobodan da istažuje i živi svoju seksualnost. Treba
odbaciti svoje gađenje i stid, kako će se inače emancipirati.
Dosta je licemjerja.)
Spominjem aferu "psi u krevetu"
ne samo zato što su oboje primjer nevjerojatne medijske reakcije,
nego jer se oboje dotiču međuljudskih odnosa. Pornografija nudi
ispervertiran prikaz odnosa, fantaziju kakva ne postoji u stvarnosti.
Isto tako, kod onih ljudi koji žive okruženi životinjama nije
problem što se brinu i vole svoje životinje – i puštaju ih na
mjesto gdje spavaju, nego što takve osobe odbijaju ili nisu u
stanju postići intimnost s drugom osobom. Biraju "lakši"
izlaz. Pornografija im, poput psa ili mačke, pruža odnos kojem ne
moraju ništa dati. (Jedna poznata i od medija hvaljena
psihologinja je najavljivala da piše knjigu o ljubimcima i o tome
koliko su bolje od ljudi. Ali životinje, baš poput pornografije, ne
zahtijevaju žrtvu i rizik, radi se o jeftinom načinu zadovoljavanja
i lošoj zamjeni za pravu stvar.)
Kada već pišem o pornografiji i
medijima, teško je ne sjetiti se slučaja župana Korena koji
se požalio jer je na njegovom tv prijemniku kanal s pornografijom
koju njegova malena djeca mogu lako naći. (Djeca iz nekog razloga
vole stiskati gumbiće.) Tada su ga mediji također ismijavali,
djelomice zbog navodne "tehničke nepismenosti", ali
posebno zbog protivljenja pornografiji.. Zamislite čovjek ne želi
da njegova djeca gledaju različite perverzije, koji čistunac i
katoliban. (Slučaj je bio tako davno da se još nije ni koristio
izraz "katoliban", ali taj duh je bio prisutan.)
Unatoč medijskom ismijavanju Stojića,
vjerujem da su mnogi koji su pročitali takve članke svejedno
svjesni stvarima o kojima pišem. Očevi vjerojatno ne žele da
njihova malena djevojčica igrajući se na njegovom mobitelu naiđe
na takav sadržaj. Ne samo zato što ne žele da djeca budu izloženi
tome nego su svjesni da bi to iskvarilo njihov odnos.
[2020. S vremenskim odmakom možemo vidjeti da su napadi na Stojića prilično redovni. Pokušavajući se prisjetiti točnih napisa, pronašao sam i druge članke kojima se pokušava "ismijati" don Stojić. Ako zanemarimo pogrešne interpretacije i lažno predstavljanje onoga što je rekao, izgleda da ga to toliko ne smeta, jednom im je čak zahvalio što ga toliko prate i promoviraju njegov rad. Pomislio sam da nije potpuno iskren u tome, ali s vremenom sam prepoznao da je u pravu, svako malo mogu pročitati o novom projektu don Stojića što ne bih inače imao priliku jer ne pratim njegov rad.
Mediji ga prate redovito jer privlači dosta ljudi i jer mladi reagiraju na njegovu poruku kojoj se protive. Jedan članak upozorio je na opasnost Stojićevih poruka jer oni koji ga poslušaju kasnije loše reagiraju na terapiju pornografijom i samozadovoljavanjem. Ima li bolje reklame od toga.?
Ipak, istaknuo bih jedan portal koji je također "ismijao" Stojića. Radi se o portalu srednja.hr. Ne znam tko su njegovi čitatelji, ali pretpostavio bih srednjoškolci i osnovnoškolci koji traže osnovne informacije o školama i upisima. (Gugl potvrđuje da ljudi pretražuju uz pojam "bodovi", "matura", "upisi", "lektira" itd.) Taj portal je objavio članak pod naslovom "Izvukli smo deset najzabavnijih odgovora don Stojića: ‘Analni seks ne bih preporučio nikome’ ". Ostavimo po strani Stojićeve odgovore, čak ne bih rekao niti da su točni (iako mi je jasno na što upućuje), i zanemarimo njegov humor koji nije nužno namjeran; Ali zašto bi netko objavio takav članak i naslov na portalu u kojem dvanestogodišnjaci pretražuju koliko moraju imati bodova za upis u pojedinu školu.]
***
Očekujete li da iste novine jednom
objave sličnu naslovnicu, ali s ljevičarskim izjavama. Nijedan
ljevičar nije dao "glup i gluplji" izjavu?
Znao sam čuti svakakve izjave
aktivistica za pobačaj (primjerice iste ona koja je par dana nakon
objave naslovnice govorila o važnosti ženskog "reproduktivnog
zdravlja") pa ih nitko nije stavljao na naslovnicu. "Pristup
reproduktivnom zdravlju" je sasvim nevin eufemizam za prekid
života nove ljudske jedinke. Slično kao i "genetski
materijal".
Nedavno [isto 2019.] je na naslovnici
jednih drugih novina poznata voditeljica izrazila zabrinutost što će
biti s njenim "genetskim materijalom". Ne, nije pričala o
noktima ili vlasima kose koju ostavlja na podu kod frizera. Mislila
je na "svoje" zametke.
Zamislite da je netko konzervativan
izrazio zabrinutost tko pazi na zametke? Zapravo ne morate
zamišljati, upravo se to dogodilo. I nakon više od deset godina
još uvijek "ismijavaju" zastupnicu Petir jer je postavila
slično pitanje o sudbini zametaka.
Drugi poznati aktivist i ginekolog
ustvrdio je kako je prigovor savjesti nedopustiv. ( Mislim da
uopće nije svjestan onoga što zahtijeva.) Više puta je ponovio
da ljudima ne bi trebali niti dopustiti studirati ginekologiju ako bi
izrazili zabrinutost oko prekida trudnoće. (Čini mi se da sam
negdje naišao na izjavu da ne bi smjeli dopustiti uopće studiranje
medicine onima koji imaju takav prigovor savjesti, ali to je malo
previše čak i za naše ljevičare – barem javno.)
U situaciji koja
nalikuje "glup i gluplji", naš poznati ginekolog je
ustvrdio da je priziv savjesti kod ginekologa kao priziv savjesti kod
vojnika. Nedopustiv. Očito, ne zna puno o prizivu savjesti, ali sam
je ponudio primjer. Vojniku ne možete narediti da puca u utrobu
trudnice, baš kao ni liječniku.
Možda
će reći da je ginekolog koji ne koristi pobačaj poput vojnika koji
uopće ne koristi oružje? Ali vojnik kao vojnik
koristi oružje. Ginekolog može biti ginekolog bez pobačaja. Za
nekog vojnika na kraju karijere ćete teško reći da je imao sjajnu
vojničku karijeru ako nikada nije imao oružje u rukama; ali isto ne
vrijedi za liječnika i pobačaj. Liječnik
koji je olakšao i spasio stotine trudnoća, porodio tisuću djece,
podučio mlađe kolege na kraju karijere može ponosno prošetati
manjem gradom i ustvrditi da je djelomice zaslužan za to.
Činjenica da tijekom karijere nije
počinio nijedan pobačaj ne umanjuje njegova postignuća –
upravo suprotno, rekao bih. Što onaj ginekolog koji jedino i
radi pobačaje ostavlja na kraju svoje karijeru?
Što ostavlja onaj novinar i onaj
urednik koji objavljuje ovakve naslovnice? Pobačaj i pornografiju.
Tko je tu glup, tko zao, a tko i glup i zao?
 |
| Screwtape bi možda dao nešto drugačije savjete |