Ukoliko ne pratite medije
jer smatrate da su skloni – često namjerno - iskrivljenom
izvještavanju o stvarnosti nedavno ste se odjednom našli u
nepoznatom okruženju. Da bi shvatili o čemu svi govore, ili barem
zašto se svi tako ponašaju, bilo je ipak potrebno popratiti što
ljudi govore o novonastaloj situaciji.
Jedan od načina
informiranja je praćenje različitih društvenih mreža koje donose
kombinaciju službenih medija i reakcija čitatelja koje
ujedno postaju izvor informacija i reakcija, i tako ukrug. Uz mnoštvo
drugih stvari koje je teško pobrojati, mogli ste prepoznati i uvijek
prisutnu nesklonost prema vjernicima - od službeno promoviranih lica
do anonimaca koji iskazuju svoj prezir prema vjernicima, često se
oslanjajući na pogrešne informacije.
Ipak, anonimci nisu
vrijedni pažnje, barem ako je sudeći po komentarima poznate
tviterašice kojoj je zasmetalo što su virtualnog korona pomoćnika
prozvali muškim imenom. Mnogi su primijetili da bi pomoćnica
ženskog imena bila još veći problem jer ne možete program koji je
obična "pomoćnica" nazvati ženskim imenom. Tviterašica
ne raspravlja s anonimnima jer je ona s "imenom i prezimenom".
Mlađi čitatelji se mogu zapitati zar nije to ime i prezime jednako
onoj osobe koja je svojevremeno obavljala najmoćniju poziciju u
našem društvu? Nemojte postavljati daljnja pitanja poput; je li ona
jedna od odgovornih ljudi što nemamo zalihe maski i opreme,
razvijene institucije i protokole koji bi nam olakšali u ovakvoj
situaciji možebitno spašavanje života, ekonomije ili normalno
funkcioniranje društva.
No, ostavimo politiku –
"nezamjenjive" političare koji određuju što je
"nezamjenjivo" u društvu - i političke zombije na
miru.
***
Objava neanonimnog
komentatora, vlasnika/urednika čitanog portala, sažela je dio
razmišljanja ljudi nesklonih vjernicima.
Ne mogu reći da sam
posebno upoznat s njegovim radom, životom i objavama jer nisam jedan
od onih koji, iz kojeg god razloga, prate i čitaju njegov portal ili
profil, ali s obzirom na neka njegova razmišljanja s kojima sam
upoznat nema mjesta iznenađenju.
Vjerojatno ste upoznati s
teorijom o malim istetoviranim ispirsanim ljudima koji tako traže
pozornost koju nisu dobivali kao mali od majke. (Ili s obzirom na
sadržaj provokacija možda se radi o odnosu s ocem – ako je
vjerovati nekim istraživanjima i spekulacijama o važnosti očeva i
religioznosti djece.)
Neovisno o uvjerljivosti
takvih teorija, kada čujem za neku novu "provokaciju"
urednika prisjetim se dvije situacije; (I) kada je tužio portal koji
je objavio tekst u kojem se spominje njegov tekst o "pedofiliji"
na madagaskaru i (II) navodna privatna poruka jednoj čitateljici
putem fb-a "Liži krunice dok ti i njih ne zabranimo!
Katoličkoj crkvi bliži se kraj!!!".
(Tu
nam se odmah javljaju različita pitanja poput; koristim li
krunicu cijelo vrijeme na pogrešan način? Trebam li preći
isključivo na one krunice od medenjaka kakve kupujete na
proštenjima? Kako je znao da će se lizanje uskoro svesti na
minimalnu mjeru? Je li broj uskličnika znak njegove potpuno
predanosti tom cilju? Itd.)
Zanimljivo u prvoj
situaciji jest što je pred sudom izjavio da nikada nije"napisao
tekst takvog sadržaja te stoga smatram da su navodi tuženika
izmišljotina". Čak se sud prvotno i složio s njime, ali
kao što svatko zna, osim izgleda vlasnika velikog internetskog
portala, stvarima na internetu možete pristupiti i nakon što ih se
"obriše". Dakle, čovjek stvarno jest napisao taj bizaran
tekst, a sada mu je priložio i sudsku potvrdu da nema nikakvih
problema s iskrivljenim prikazom istine.
Naravno, ne želite
glupim mišljenjima pružati zadovoljstvo da vas "skandaliziraju",
ali ponekad druge okolnosti zahtijevaju da reagirate.
Reagirala je primjerice
zastupnica Petir koja je prokomentirala medijsku situaciju i pritiske
posljednjih dana. (Možete se zapitati što – ili tko? –
motivira toliku mržnju prema misi i procesiji.)
Sjećam se svojevremeno
kada je spomenuta zastupnica nakon terorističkog napada u blizini
svog ureda (na mjestu kojim svakodnevno prolazi) izjavila da
teroristi neće pobijediti i da nas neće "zaplašiti jer je
naš Bog pobjedio smrt." Mediji su bili "zgroženi"
izjavom, a poznati ljevičarski komentatori su zaključili da je zbog
toga gora i od najgorih terorista. (Naravno da možete biti
vjernik, ali čak ni suočeni sa smrću, uoči Uskrsa, ne smijete
spominjati svoju vjeru.)
***
No,
da se napokon osvrnemo na samu izjavu. U njoj nema ništa posebno
originalno, radi se o prijevodu raširenog načina raspravljanja
kakvo je bilo aktualno u novoateističkim krugovima prije
desetak godina. Jedna od onih izjava koje su bile popularne kod
svakog trinaestogodišnjaka koji pokušava šokirati svoju babu -
koja je u životu doživjela strašnije stvari. (Iako imanje
takvih potomaka zasigurno mora biti strašno – doduše iz drugih
razloga no što isti smatraju.)
U svojoj izjavi i
pojašnjenju, međuostalom, proglasio je Isusa fiktivnim likom. Još
jedna svojstvena stvar za novoateiste bila je negiranja
povijesnosti Isusa. Srećom, u međuvremenu su shvatili da se ne radi
o održivoj poziciji.
U svojoj izjavi se dotiče
i Isusove naravi, odnosno, općenito naravi Trojstva. S obzirom na
neopravdano negiranje Božanske egzistencije, a time i same
mogućnosti Božanske Objave, ne čudi da ima problema s time.
(Pogotovo kada uzmemo u obzir prijašnje izjave o Crkvi i
vjernicima.)
Povodom Velikog Petka i
Uskrsa, proglasio je Isusa židovskim zombijem u što se, prema
njemu, može uvjeriti svatko tko pogleda seriju Walking Dead i
pročita Bibliju.
Nisam nikada pogledao
seriju, i nisam baš upoznat sa zombijima, ali to mi se ne čini kao
ispravan opis stvarnosti. Ne postoji niti jedna interpretacija koja
bi išla tome u korist. (Postoji ideja zombija u filozofiji uma
koju – nesvjesno – zagovaraju mnogi novoateisti.)
Ne vidim što zajedno
imaju Biblija i The Walking Dead. Ne samo da nisu usklađeni nego se
radi o čistoj suprotnosti. Ako je ideja zombija u seriji slična
ideji zombija u popularnoj kulturi onda se radi o "živim"
mrtvacima koji se hrane tijelima drugih. Radi se o pokretnim
mrtvacima koji donose smrt ljudima. "Židovski" zombi kako
ga on naziva je čista suprotnost. Ne hrani se njihovim tijelima. On
ne donosi smrt nego život ljudima. On nije "mrtav" i ne
vodi ljude u smrt, upravo suprotno. Ukoliko baš inzistirate na tome,
"židovski" je anti-zombi.
Vraća ljude u život.
Izgleda da su, prema
uredniku, umjetnici i vjernici kroz dva milenija potpuno krivo
shvatili značenje događaja Isusova Uskrnuća; prikazujući ga kao
onog koji donosi nadu, doslovno novi život. (Simbolički, kao
svjetlo nasuprot tame.)
Ono što može buniti
ponekog novoateista je što su njihova božanstva takva da vas
pretvaraju u zombije. Postajete bezumno pokretno tijelo koje želi
samo jednu stvar – zadovoljiti vlastite nagone, neovisno o
žrtvama. (Postoje različiti zakoni koji Vas u tome sprečavaju, ali
oni su relativni, jedni u Hrvatskoj drugi na Madagaskaru.)
Takva božanstva
uništavaju Vaše tijelo i um, uništavaju Vaš život; Ali kršćanski
Bog je suprotnost.
U svojim izjavama odlučio
je ismijati ideju ljudske pale naravi koju ne možemo sami ispraviti,
ali čini se kako je ponudio samo još jedan dokaz u prilog iste.
PS
Nisam nikada pogledao
seriju The Walking Dead, ali pretpostaviti ću da postoji scena u
kojoj su ljudi okupljeni na sigurnome (ili možda bježe na sigurno),
i u jednom trenutku ruka strašnog androgenog zombija "proviruje"
kroz vrata i pokušava ući u njihov svijet kako bi ih proždrla i
zadovoljila svoje najprimitivnije nagone.
Pretražujući kako bih
potvrdio svoju pretpostavku pronašao sam scenu Zombies At theDoorstep iz filma Night of the Living Dead. U njoj čovjek osjeti
kretanje pred vratima. Nakon što ih otvori mora se boriti sa
zombijem sve do smrti. U 2:00 nakon što je ga je nemilosrdno ubio
čini gestu križa (ili nešto nalik njoj). Baš kršćanski od
njega. (Sigurno je jedan od onih kršćana koji bi išli nedjeljom
na misu. Kakvi su to kršćani pitaju se ljudi ovih dana?)
U drugoj pak sceni istog
filma, "Is he Dead?", ljudi se pokušavaju zašititi od
napada zombija koji navaljuju na vrata. Na 1:53 imamo scenu gdje žena
hladnokrvno smakne zombija s leđa, a na 2:04 iza njenih leđa na
zidu vidimo prikaz posljednje večere i reljefni prikaz ruku
sklopljenih na molitvi. Baš kršćanski od nje.
Život ponekad stvarno
oponaša umjetnost.
Problematično u razdoblju posta. |