Naša elita čak nije niti osrednja - BGC

Službena kultura je oduvijek bila u određenom smislu drugorazredna tako da su se najveća imena, najmoćnija i najslavnija određenog perioda dugoročno ispostavila kao mediokriteti – osrednji.

Međutim, sada se nalazimo u situaciji u kojoj najveća imena, najmoćniji i najslavniji vladari, intelektualci, umjetnici i slični nisu čak niti osrednji – ne mogu niti dostići razinu osrednjosti; na nižoj su razini – nesposobni su, nisu čak niti adekvatni.

To vidim u područjima s kojima sam upoznat; religija, znanost, medicina, poezija... manje-više svugdje u javnom životu. Radi se o uobičajenom obrascu.

***

Neki od primjera za takvu suvremenu niti-osrednjost: političke vođe Zapadnih nacija, Papa i Nadbiskup Canterburya, vodeća lica "znanosti" poput medicinskih istraživanja i klime, vođe bitnih sveučilišta – poput Harvarda, doktori koji imaju visoke administrativne položaje, i "bitni" pisci poput onih službenih [Poet Laureate.]

Ne radi se samo o tome da su ti ljudi kvalitetno lošiji nego prije; radi se o ljudima koji nemaju niti osnovne kompetencije, koji nisu u stanju obavljati temeljne poslove.

***

Istina, oni niti ne pokušavaju ispuniti svoje temeljene zadaće – nego redefiniraju svoje uloge kroz političku korektnosti (kao kada je Američka vojska ili NATO redefinirao kao svoju primarnu misiju Različitost) – ali činjenica da takva moderna elita vodstva ne bi bila u stanju obavljati svoj posao čak niti kada bi to željela – radi se jednostavno o neadekvatnim ljudima.

Autor ovog razmišljanja je Bruce G Charlton (radi se o usputnom razmišljanju na blogu). Nažalost ne mogu više pronaći izvorni tekst, ne znam je li uklonjen ili je moj prijevod toliko promijenio tekst da pretraživanjem ne pronalazim odgovarajući original.(Inače mi se često čini da BGC pretjeruje, ali u zadnje vrijeme, suočeni s nekim događajima, zaključak da je i preblag se ne čini potpuno neopravdan.)

PS

BGC misli da se ne radi o slučajnosti, takva niti-osrednjost je stoga zanimljiva i bitna. Radi se o tome da moderni svijet ne samo da nema instinkte za preživljavanje, nego je aktivno i voljno suicidalan.

Prema njemu, to je dokaz da vladajuća (zapadna) elita nije ideološka, nije samozainteresirana, nije niti kratkog obzora nego je pokreće demonska (gotovo čisto negativna) u biti nihilistička destrukcija svega što je istinito, lijepo i dobro.

Naravno, objašnjenje da je elita, posebno politička, nesposobna čini se kao prilično nekontroverzno mišljenje, mnogi će se složiti s time – ponekad iz suprotnih razloga. Takvo razmišljanje nije specifično samo za današnje vrijeme, ali čini mi se da smo u suvremeno doba razvili jedinstvene pogreške. (Primjedba da kritika o lošem stanju institucija i vođa ne primjećuje da su ti isti vođe zapravo nesposobni nešto promijeniti i kada bi željeli je zanimljiv dodatak koji može smanjiti očekivanja.)

Prema BGC-u; ne radi se samo o vodstvu u politici ili religiji, nego svim bitnim institucijama, organizacijama i poduhvatima; politika, ministarstva, masovni mediji, biznis, znanost, edukacija, zdravstvo, zakon, policija, vojska, umjetnost...

Kako ljudi lišeni ikakvih osobnih kvaliteta vođa dolaze na te visoke pozicije. Skrivaju se iza "implementiranja" raznih "procesa" i planova. Bez vlastitih kvaliteta prisiljeni su slušati one koji su ih tamo i postavili.

Nebitno je vjeruju li oni stvarno u besmislice koje promoviraju, rade li to svjesno zbog vlastitog probitka ili sami sebe obmanjuju da izgovaranjem slogana i zagovaranjem svih planova koji se od njih očekuju i oni sami postaju dio prosvijećene elite.

(Inače, ne radi se o tome da je elita, barem ona prava, potpuno poludjela, ili da je nesposobna u onome što čini, samo ono što čini nije ono što bi trebala činiti. Kada nešto stvarno žele ostvariti to su u stanju i ostvariti neovisno o opsegu i dosegu.)

Tko gura te ljude? "Vođe" ne pružaju nikakvo "vodstvo", zato su tu i postavljeni, jer slušaju tuđe zapovijedi, pravo vodstvo je negdje drugdje.

Popularno je danas promovirati da na višim pozicijama moramo imati određenu egalitarnu "demografsku" raspodjelu, pritom se zastupnici te ideje sve rjeđe uopće pokušavaju pretvarati da će to nekako rezultirati boljim funkcioniranjem institucija - jer znaju da neće. To je nebitno, da bi bili na vrhu ne trebate imate kvalitete za tu poziciju, samo odgovarajuća demografska obilježja. Nema veze što nemate osnovne kompetencije.

(Kada sam god naišao na članke o "leadership"-u i povezanih vještinama aktivno bi ih preskočio – ne samo zato jer sam prilično siguran da mnoge reklamiraju antileadership, ali izgleda da nam stvarno nedostaju takve stvari na svim razinama.)

BGC u propadanju vodstva vidi nešto zlokobnije jer se radi o destrukciji koja traje generacijama, elita je jednostavno (pod kojim god utjecajem) izgubila razum. No, to je već objašnjenje koje će mnogima djelovati pretjeranim.

Niti osrednja karikatura