BGC objašnjava da u agrarnim društvima poput Europe Srednjeg Vijeka, je većina djece, barem se tako opisuje, bila prisiljena raditi (repetitivni poljoprivredni posao) od najmlađe dobi tako da je moguće da nisu niti imali djetinjstvo. Bili su "mali odrasli" prije nego što su mogli znati što propuštaju. Prema BGC-u, radilo se o fizičkom zlostavljanju; normaliziranom, obveznom i društveno odobrenom.
Danas također imamo gadan prijelaz u adolescenciju – koji se gura sve ranije i ranije u obliku seksualiziranja djece; ne samo od strane medija, nego i političara i vlasti; od strane obrazovnog sustava.
Radi se o sustavnom seksualnom zlostavljanju – dječje umove se nasilno hrani seksom, i to pogrešnim; u svakom trenutku, sve više, normalizirano i obvezno – društveno odobreno.
Adolescencija; treba biti (prema uzorima koje prikazuju mediji, i podrazumijeva službena politika.) razdoblje promiskuitetnog seksa, drogiranja i opijanja; mentalna bolest koju tretiramo indoktrinacijom ("psihoterapijom") i lijekovima ( većinom sedativima i sredstvima za smirenje, eliminatorima emocija, antipsihoticima, antikonvulzivima itd.)
Ipak, sve te adolescentne stvari izazivaju ovisnost tako da ljudi ne žele odrasti – odnosno vjenčati se i osnivati obitelji. Ostaju poput adolescenata.
Ljudima se ne sviđa činjenica da postaju stariji (ne i odrasliji) jer jer život bez religije i bez duhovnosti nužno i po definiciji besmislen i bez svrhe.
(Dakle pristojni ljudi teže djetinjstvu, kojeg ne mogu imati jer je s druge strane adolescencije.) Zaglavili su, očajavaju- žele umrijeti, bezbolno, kada distrakcije i užici nestanu.
Izvorni post Not Growin Up, autor je Bruce G Charlton. BGC smatra da postoji rješenje u dva dijela; religija i napuštanje otuđenja kojeg donosi materijalizam koji sve predstavlja mrtvim (ljudi su prema toj filozofiji, kao dio stvarnosti, samo materija, a to znači mrtvi.)
