Nastavljamo sa razmišljanjima iz knjižice Addicted To Distraction (2014.);
Masovni mediji ne "žele" od ljudi samo pasivnu potrošnju nego aktivnu participaciju u procesu, psihološku participaciju koja samo povećava utjecaj i moć medija.
Savršeni medij bi bio kada bi svi ljudi bili spojeni u sustav komuniciranja i kada bi stalno primali i davali sve više informacija.
Tendencija medija je preuzeti ljudski um, svaki um postaje dio masovnog medija.
Uzmite za primjer blogove. Bloger će čitati druge blogove i na temelju iskustva iz masovnih medija i svog života će pisati postove kojima je cilj privući pažnju i koji će potaknuti drugu komunikaciju poput komentara i postova na drugim blogovima – koje onda čitaju drugi ljudi itd itd.
Mreža blogova preuzima sve više ljudskih mozgova, postaje sustav evaluacije za... bilo što i potencijalno za sve.
Blogosfera može postati za neke centar života, ostatak života postaje podređen tome. No blogovi su samo dio medija, društvene mreže to rade puno brže.
Svijet medija je svijet u kojem vjera i blagdani, i drugi ljudi, i posao i slobodno vrijeme i sve ostalo postaju primarno nešto čime pridonosite Masovnom Mediju; primarna motivacija da činite išta osim konzumiranja medija je ta da imate nešto "zanimljivo" čime bi pridonijeli Masovnom Mediju – slike i video koje dijelite, mišljenja, novosti, uspjehe i poraze koje dijelite. Ljudi koji nemaju što dijelite na tim društvenim mrežama (ili koji to ne žele raditi) nisu dio zajednice – dosadni su, ankul, jadni, nepopularni...
Radi se o svijetu u kojem je evaluacija istine, ljepote i vrline sama takva da promiče uključivanje u Masovni Medij.
Dakle čak i ono što ljudi čine izvan medija čine na osnovnu evaluacije iz masovnih medija, čine to kako bi, odnosno u nadi da će, nekako pridonijeti masovnim medijima.
Moderni život je podijelen na misli i djela koja su prikladne za društvene mreže.
PS
Sličan fenomen pratio ljudsku civilizaciju od početaka; društveni kritičari su oduvijek primjećivali da određeni ljudi čine i pribavljaju stvari, npr. putovanja, samo kako bi se time mogli hvaliti svojim poznanicima, ali sada je sve to doseglo mjeru koja je tada bila nezamisliva, potpuno je obuzela živote toliko ljudi.
