Svijet medija u kojem živimo nije samo neugodan – on je namjerno gadan.
Veliki dio modernog medijskog života je trljanje nosa ljudima u stvari koje smatraju odvratnima, odbojnima, bolesnima – ponekad se čini da je to glavna aktivnost medija, podržana artističkim establišmentom.
To je nešto što se smatra moralno vrijednim divljenja, Beckett je dobio nobela jer je to sjajno radio. (Tu je mnoštvo drugih poznatih umjetnika kroz prošla dva stoljeća, a posebno filmovi i fotografije nakon šezdesetih.)
Čini se kako je strategija "šokirati" nas tako često da se "desenzibiliziramo" to te mjere da nas ništa više ne šokira; da više niti sudimo, niti zabranjujemo niti odbacujemo zlo – jer se naviknemo na zlo; a to u konačnici znači da prihvatimo i promoviramo zlo (jer izgubimo dojam da je zlo zlo.)
Na kraju zlo postaje jedino Dobro – jer sada znamo da je svaka vrlina licemjerna, svaka ljepota je kič.
Druga svrha je desakralizirati ono što je bilo sveto pa će tako izgubiti našu lojalnost. Zato imate stalnu parodiju, ismijavanje, subverziju vjere, posebno kršćanstva.
Lječnici prolaze obuku desenzibilizacije s obzirom na bolesti (tijela preminulih, osipe, mirise itd.) kako bi se kontrolirali, takvo što je nužno za posao, ali ima utjecaja na osobnost, nekada u većoj nekada u manjoj mjeri.
Ipak, podučena nekopoljebljivost u modernom društvu nije opravdana jer mi prakticiramo (iako selektivno, i većinom u spolnom moralu) inverziju tako da ono što spontano izaziva gađenje smatramo boljim od onog što spontano smatramo zdravim.
Spontano gađenje nije kontrolirano nego je obrnuto; podučeni smo da osjećaj gađenja (većinom u spolnosti) moramo obuzdati i zamijeniti pozitivnom evalucijom. Naučeni smo da volimo gađenje.
Suvremena kultura je kao da studente medicine učite da smatraju bolesne mirise ugodnim, kožne bolesti ljepim, a tijela preminulih kao u boljem stanju od živih.
To je razlika desenzibilizacije i inverzije – desenzibilizacija je možda nužna i možda čak poželjna, iako ima svoju cijenu, ali inverzija je intrinizično izopačena i zla.
Danas nam kultura nameće odvratne stvari, u beskrajnim oblicima, ali ne smijemo primjetiti da su odvratne, zapravo moramo reći da su vrijedne divljenja i hvale.
Moderne kultura ne "tolerira" odvratno, ona traži odvratno kako bi ga slavila i nagrađivala, poput antiterapijskog "lječnika" koji bi trovao pacijente i širio bolesti pod opravdanjem da su bolesti i smrt bolji od zdravlja i života.
PS
Stariji postovi slične tematike; Naprednjaci, umjetnost i "licemjerje", Zašto je i kako Umjetnost postala Ružna?, Drugi val sekularizacije - I, općenito kategorija estetika, OOD, Scrutonov vodič kroz filozofiju: seks itd.
PPS
Prosječan čitatelj je vjerojatno toliko desenzibiliziran pa bu se mnoge stvari činili normalnima, ali jedan noviji primjer će možda biti koristan. U SAD-u postoji fenomen odraslih muškaraca koji koriste šminku i odjeću kako bi izgledali kao parodija žena, takvo što je prisutno u određenim subkulturama, ali posljednjih godina mediji inzistiraju da takve osobe imaju pristup najmlađoj djeci, ne samo da je takvo što potrebno tolerirati, nego svi moraju slaviti taj fenomen, a oni koji se suprotstave i usude se reći nešto protiv postanu krivi zbog kršenje različitih antidiskriminacijskih zakona. Ne sjećam se da je itko predviđao takve susrete (osim kao šireg argumenta o opasnostima izloženosti djece), čak ni kao svojevrsni reductio ad absurdum, ali medijma nije problem takvo što promovirati.
I domaći mediji će objavljivati priloge o takvom čitanju priča u Austriji, "humanitarnog" karaktera gdje sva prikupljenja sredstava idu za daljnje širenje fenomena, ili o različitim osobama koje se kod nas bave takvim aktivnostima. (Prikazano kao bezazlen, za sada neobičan, hobi; još je u srednjoj, ali je poznati draq, kada ne piše zadaću iz matematike onda koristi šminku da se transformira i njegovim prijateljima je to super.) Ili njihovo izvještavanje o gogo plesačicama kao vrhunskim sportašicama, potrebno je puno vježbe i discipline, važna je hidratacija i elektroliti, objašnjavati će nam.
Ako će spomenuti šok ili gađenje, to će biti jer je neka "kontravezna" konzervativna ličnost navodno "šokirala" kritikom takvih fenomena, takva ličnost je licemjer koja nam se gadi.