Ali, kazat ćete, kakvu svhu on u tome nalazi? Užitak da se sutra među prijateljima hvali kao je spretnije igrao od svih drugih. Neki se opet znoje u svojoj sobici da pokažu učenjacima kako su riješili neko pitanje iz algebre koje još do sada nitko nije riješio. Mnogi se čak izlažu krajnjim opanostima da bi se potom mogli pohvaliti položajem što su ga stekli, a to je po mom mišljenju jednako glupo. Neki se napokon muče kako bi sve ovo zapazili, ali ne da da postanu pametniji, već samo da pokažu kako oni to znaju. A ovi su najgluplji, jer znaju dočim bismo o drugima mogli mislio da to ne bi bili kad bi to spoznali.
Neki čovjek provodi život bez dosade kockajući se svaki dan za mali ulog. Dajte mu svakog jutra novac što bi ga on mogao dnevno dobiti pod uvjetom da više ne igra pa ćete ga unesrećiti. Reklo bi se možda da on u kockanju traži samo zabavu, ne dobitak. Međutim, natjerajte ga da igra badava, u igri se neće zagrijati pa će se dosađivati. Ne traži on dakle samo zabavu, jer ga mlitava i bestrasna razbibriga ubija dosadom. On se mora u igri raspaliti, mora sam sebe varati zamišljajući kako je sretan ako dobije ono što nije htio da mu se dade pod uvjetom da ne igra. Potrebno je dakle da stvori sebi predmet strasti i da tim raspali svoju želju, bijes i strah za predmet što ga je sebi stvorio, nalik djetetu koje se prestraši od vlastita lica što ga je zaprljalo.
***
[Ovaj je čovjek teško ucviljen zbog smrti supruge i jedinca sina, ili ga uznemiruje teška parnica; međutim, kako to da odjednom nestaje u njega žalosti, i da su ga napustile sve one teške misli i brige? Ne čudite se. Drug mu je dobacio loptu, a on je mora vratiti. Sav je zaokupljen kako da je uhvati i dobije bod; pa kako da misli na svoje brige kada se bavi ovim drugim poslom? Eto zaokupljenosti dostojne da zaposjednu ovu veliku dušu, i da istjera iz duha svaku drugu misao. Ovaj je čovjek rođen da upozna svemir, da sudi o svim stvarima, da ravna čitavom državom; a eto, sav je zauzet i sav se utopio u brizi kako da uhvati zeca. I kad se ne bi do toga snizio, nego bi se htio uvijek držati kruto, bio bi još luđi jer bi se htio izdići iznad ljudskosti, a ipak je on najzad samo čovjek, što znači sposoban za malo i za mnogo, za sve i za ništa, nije ni anđeo ni životinja, nego čovjek.]
