Tekst u nastavku prepisan je iz knjige Stjepana Tomislava Poglajena, "Božje podzemlje- ispovjest o progonu vjere u komunizmu"(Verbum, 2006.). Prepisani tekst je iz poglavlja "Putujem sam", radi se tek o malom dijelu poglavlja(donji tekst odgovara str. 201-203). Izdvojio sam dio koji govori o pravoj naravi vjerske tolerancije kakvu ju propagirala partija. Autor putuje sam te kroz razgovor sa raznim ljudima saznaje o svjedočanstvima vjere, primjerice na samom početku poglavlja razgovara sa voditeljom zadruge koji je nedavno saznao da je njegov najbolji radnik bio svećenik(nakon nesreće sa strojem pružio je posljednju pomast radniku) te ga je odmah prijavio policiji. Iz razgovora sa članovima partije saznao je za još gore slučajeve od toga, nedavno je umro čovjek na visokom položaju u bolnici te je pokopan po vjerskom obredu, nakon istrage shvatili su da je čovjek bio nadbiskup. Nesluteći da je osoba sa kojom pričaju zapravo svećenik, autor je uspio čuti mnoge priče koje su mu šokirani komunisti pripovjedali. Svo uređenje teksta je moje. O samoj knjizi možete više pročitati u ovome postu, a o autoru u ovome postu. Imajte na umu da je knjiga prvi put izdana 1949. godine.Putujem sam
Jednog sam dana u domu obitelji kod koje sam odsjeo naišao na primjerak Komsomolskaja Pravda. To su bile službene novine Komsomola. Taj primjerak je bio izdan 16. rujna 1944. i sadržavao je članak partijskog sekretara Susloffa od Stravropola Rajkoma:
"Primijećeni su neki učitelji koji pokazuju veliku toleranciju prema religiji. Također je porastao broj učitelja koji provode neke vjerske običaje.Svima je dobro poznat stav naše Partije prema vjeri. Taj stav je ostao nepromijenjen. Naša Partija se bori protiv vjerskih praznovjerja i zastupa znanost."
Uskoro nakon toga je u komunističkom glasilu ponovno objavljen članak 122 sovjetskog kazenog zakona koji je izašao kao nužno upozorenje onim naivnim komunistima koji su povjerovali da je vlada zaista sklopila primirje s Bogom, kao što su u to strani svijet uvjeravali patrijarh i ljudi oko njega
U članku stoji;
"Podučavanje djece ili maloljetnika osnovnim vjerskim načelima u javnim ili privatnim školama i kršenje obaveznih pravila bit će kažnjeno popravnim prisilnim radom u trajanju do godnu dana."
Isto tako je ponovno objavljen članak 126:
"Kazna za obavljanje vjerskih obreda u državnim ili socijalnim ustanovama ili poduzećima, kao i isticanje vjerskih slika u istima, bit će popravni prisilni rad u trajanju do tri mjeseca ili novčana kazna."
Ovi su podsjetnici upozoravali članove Partije da ne shvaćaju ozbiljno vladinu taktiku tolerancije prema religijama.
Kasnije, kad sam već napustio Rusiju otkrio sam dodatne iscrpne dokaze licemjerja "tolerancije" Dobio sam snimke zatvorenih sastanaka Komunističke partije u Parizu i Pragu na kojima su upozoravali svoje članove da "toleranciju" ne shvate ozbiljno. Govorili su da je to stvar dio partijske politike. Danas to komunisti u Pravdi vrlo jasno ističu.
Centralni izvršni odbor Komsomola je u srpnju 1947. izdao brošuru s poslijeratnim pravilima za borbu protiv vjere. Pravila su bila jasna postavljena:
- Nikad ne zaboravi da je svećenstvo najgori neprijatelj komunističke države
- Privuci svoje prijatelje komunizmu i upamti da je Staljin, koji je dao novi ustav ruskom narodu, poglavar svih "bezbožnika", ne samo u Sovjetskom Savezu, nego i u cijelom svijetu.
- Potiči svoje prijatelje da izbjegavaju kontaktirati sa svećenicima.
- Čuvaj se špijuna i obavijesti policiju o saboterima.
- Pobrini se da ateističke publikacije budu dostupne narodu.
- Dobar komunist također treba biti i vojni ateist. Mora se znati služiti oružjem i biti iskusan u umijeću ratovanja.
- Gdje god možeš, bori se protiv vjerskih elementata i spriječi svaki njihov utjecaj na naše drugove.
- Pravi "bezbožnik" također treba biti dobar policajac. Njegova je dužnost štititi sigurnost države.
- Novčano podupire pokret "bezbožnika". To je posebno potrebno za našu inozemnu propagandu budući da se s obzirom na okolnosti ona trenutno može provoditi jedino u podzemlju.
- Ako nisi uvjereni "bezbožnik", ne možeš biti dobar komunist i pravi sovjetski građanin. Ateizam je neodvojivo povezan s komunizmom. Ta oba ideala temelj su sovjetske moći.
Samo lakovjerni danas još vjeruju, dok im je pred nosom gomila dokaza, da je Aleksejeva crkva išta drugo nego sovjetska marioneta.