utorak, 13. rujna 2011.

Stjepan Tomislav Poglajen - protivnik protivnika Boga i čovjeka

Stjepan Tomislav Poglajen (1906-1990), svećenik isusovac. Poznatiji je u inozemstvu nego u Hrvatskoj. Poglajen je dugi niz godina živio pod lažnim identitetima djelujući u zemljama pod komunističkim režimom kao što su Slovačka, Sovjetski Savez, Kina i sl. Čitavo vrijeme tajno je obavljao svoju svećeničku službu, svjedočeći o progonu kršćana i životu "podzemne Crkve". Na Zapadu je postao poznat preko knjige God's Underground (Božje podzemlje) koju je objavio pod pseudonimom father George 1949. godine u Americi, a u kojoj je detaljno opisao svoje tajno djelovanje u teškim uvjetima komunističkoga režima.

Poglajen je rođen 1906. godine u Podgoraču kod Našica u učiteljskoj obitelji. Osnovnu školu je završio u Čepinu, gimnaziju u Osijeku i Travniku, a studij skolastike na isusovačkom kolegiju Vals u Francuskoj. Na glasovitom Katoličkom sveučilištu u Louvainu u Belgiji je završio studij teologije, te je za svećenika zaređen 1935. godine. Po povratku u domovinu Poglajen je obnašao različite službe. Poglajen je bio vrlo aktivan u radu sa studentima u Hrvatskoj prije Drugoga svjetskog rata i početkom njega, ali zbog svog otpora nacizmu i komunizmu 1943. godine je prisiljen napustiti Hrvatsku. Sa majčinim prezimenom Kolaković otišao je u Slovačku, gdje se je pridružio slovačkim vojnim odredima, a kasnije kao časnik u Crvenoj armiji, sve vrijeme tajno obnašajući svoju svećeničku službu. 1948. godine je uhićen, zatvoren i mučen da bi naposljetku prebjegao na Zapad. Međutim Poglajen je i nakon toga nastavio svoje djelovanje u Kini i Indiji kao profesor Yoris.

Za protivnike Boga i čovjeka on je bio "međunarodni špijun", na kojega su pokušavali nekoliko puta izvršiti atentat, pa je zbog toga morao živjeti u velikome oprezu i konspirativnosti. U Slovačkoj, najbliži Poglajenovi suradnici, članovi "Kolakovićevih obitelji" koji su kao podzemna Crkva nadživjeli komunizam, smatraju Poglajena vizionarom i junakom evangelizacije, svojim duhovnim učiteljem i kandidatom za oltar.( Gornji tekst je u potpunosti preuzet sa wikipedije)  


Stranica croatianhistory.net donosi pregled Polgajenovog života, članak pročitajte ovdje, na dnu članka možete pronaći još mnoštvo referenci i linkova po kojima se možete informirati., primjerice razgovor s prof. dr. Vladimirom Horvatom o Stjepanu Tomislavu Poglajenu.

Na hrvatskom jeziku možete pronaći tri njegove knjige;
  • Božje podzemlje (o tome sam pisao u ovome postu)
  • Temeljni obrisi ljudskog poretka 
  • Kršćanski personalizam : govori, članci, studije 

Također su javno i na internetu dostupni članci;
Gore navedeni linkovi vode Vas na sažetke radova te tamo možete pronaći i link na navedene članke u .pdf formatu, svi su na hrvatskom jeziku.


Ukoliko Vas još nisam uvjerio zašto bi trebali proučavati život i rad ovog posebnog čovjeka onda niste pročitali gornje radove. Za kraj par razmišljanja uvijek zanimljive Smiljane Rendić;
Otkad je, za vrijeme rata, emigrirao, zove se Father George. Ja ću ga u nastavku ovih redaka zvati samo Pater. Samo tako zvali smo ga svi mi koje je on konačno izvukao iz čahure tradicionalnog katolicizma i njegovih zgrčeno trijumfalističkih, agresivnih, apologetičkih shema.
U hrvatskoj javnosti počeo je djelovati kao urednik zagrebačke isusovačke revije 'Život'. Bila je to revija za inteligenciju, filozofsko-teološka, apstraktna. Pater ju je aktualizirao, započevši u njoj borbu protiv nacizma. Bio je to zapravo prvi i ostao jedini hrvatski katolički glas autentične intelektualne borbe protiv nacizma. Pater je u 'Životu' otvorio rubriku dokumenata: i donosio je u njoj dokumente nacističkoga novog poganstva i katoličke borbe u Njemačkoj protiv njega. Pamtim jednu blasfemnu nacističku parafrazu katoličkoga Creda; i jedno pismo Clemensa Augusta von Galena, biskupa Münstera, upućeno Hitleru, protiv nacističkog gušenja vjerske slobode, osobito slobode katoličkoga školstva. To je pismo bilo doneseno u izvorniku i u hrvatskom prijevodu. Danas znam da je i ta Patrova rubrika bila tragično nepotpuna; da na najvećem zločinu nacizma, zločinu protiv Židova, ni Pater nije insistirao; ali, ako su barem neki katolici u ovoj zemlji ipak shvatili da je nacizam jedan od tri tadašnja oblika modernog poganstva to se ima zahvaliti samo Patru.

Pater je uporno govorio o tri oblika neopoganstva: o idolatriji Klase, Rase i Države, i smatrao je sva ta tri oblika jednako pogubnima, dok su naši klerikalci bili prije Patra osjetljivi samo za pogubnost idolatrije Klase. U 'Životu' Pater je objavio i prijevod Easy Essays američkoga katoličkog pisca Petera Maurina, dotad nam sasvim nepoznatoga; Peter Maurin osobito je isticao moralnu dužnost katoličkoga otklona triju spomenutih idola. Pater je, prezentirajući Petera Maurina, objavio i jednu njegovu izreku, koja je precizno izražavala cijeli životni stav samoga Patra: „Vrijeme je da se katolički dinamit učini dinamičnim.“ Pater je, također, otvorio 'Život', dotad oblikovan njemačkom katoličkom mišlju, francuskom duhu katolicizma; davao je u 'Životu' pisati o Claudelu, o Mauriacu, prevoditi njihove tekstove.

...

Gestapo, koji je pamtio Patrovo antinacističko pisanje u 'Životu', htio je Patra uhititi odmah poslije 10.travnja 1941. Pater je od nekoga (govorilo se: od nekoga iz ustaških krugova) dobio prijateljski mig da se hitno makne iz Zagreba i uopće iz NDH. Tako je Pater došao u Split i smjestio se u splitskoj rezidenciji Družbe Isusove. U Splitu je ostao nepune dvije godine, do 6.siječnja 1943., kad ga je talijanski prefekt Paolo Zerbino (strijeljan na Dongu koncem travnja 1945.) protjerao iz Splita zbog antifašističkog komentara božićnom govoru 1942. Pija XII., izrečenoga u jednoj nedjeljnoj propovijedi u crkvi sv.Filipa. Pater je morao otići iz Splita u roku od dva dana. Navedeni motiv bio je samo posljednja kap, a zapravo fašistima je smetao cijeli Patrov rad u Splitu. Govorilo se da su fašiste upozorili na Patra četnici. Pater je otputovao u Omiš, odatle u Zagreb. Tamo je obavio velike isusovačke duhovne vježbe, koje traju mjesec dana, i nakon toga istupio je iz Družbe Isusove, a ostao sekularni svećenik.

Razlog istupa čini se da je bio ovo: Pater je kanio osnovati jedan novi oblik redovništva, kakav je gdje na Zapadu već postojao, ali je u nas bio posve nepoznat: to su redovnici koji polažu zavjete, ali žive u svijetu, djeluju u svjetovnim strukama. Takvi se oblici zovu sekularni instituti, nešto takva osnovala je poslije i u nas Marica Stanković uz potporu nadbiskupa Stepinca ("Sekularni institut Krista Kralja" - s jadnim rezultatima i mnogo ženske histerije i prevrtljivosti), ali uprava hrvatske provincije Družbe Isusove bila je ,kažu, protiv tih Patrovih nakana, pa je onda Pater istupio. Tako se nešto govorilo, ali ta stvar nikad nije bila sasvim jasna. Poslije istupa, još za vrijeme rata, Pater je nestao iz Hrvatske. Čulo se da je pošao u Bratislavu, a odatle u Sovjetski Savez. 


Ovako počinje gore navedeni rad Vladimira Horvata;
Našem poznatom novinaru Krsti Cviiću ugledni povjesničar Katoličke crkve najnovijeg doba isusovac Robert Graham, rodom Amerikanac, reče jednom u Rimu: "Znate li vi Hrvati da je Poglajen jedan od najvećih sinova vašeg naroda? Pomno ga proučavajte."

PS

Sve navedeno tek je mali dio onoga što je pater Poglajen proživio i napravio, navedeni su izvori koji bi trebali biti dobar početak istraživanja.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove