Svi mediji obavijestili su o smrti Stevea Jobsa, jednog od osnivača Applea, tvrtke koja je imala veliki utjecaj na razvoj računalne industrije. Nisam nikada pripadao crkvi Applea, ali ne možemo poreći njegov doprinos, mediji su puni hvalospojeva, ali ima i nekih realnijih prikaza poput ovoga.
Umberto Eco je 1994. godine u časopisu Espresso izjavio da je Mac katolički proizvod, a MS-DOS protestantski. Windowsi su nešto između toga dvoje, zapravo anglikanski. Evo što je Eco zapisao;
"Činjenica je da je svijet podijeljen na korisnike Macintosh i MS-DOS računala. Tvrdim da je Macintosh katolički, a DOS protestantski. Stvarno, Macintosh je kontrareformistički i pod utjecajem je isusovačkog "ratio studioruma". Vesel je, prijateljski, pomirljiv, poručuje vjernima kako da se ponašaju, korak po korak kako bi došli do, ako ne Kraljevstva Nebeskog, onda do trenutka u kojemu će se isprintati njihov dokument. To je kateheza: bit objave je objašnjena pomoću jednostavnih postupaka i raskošnih ikona. Svatko ima pravo na spasenje.
DOS je protestantski, ili čak kavlinistički. Dopušta slobodnu interpretaciju Svetog Pisma, zahtjeva teške osobne odluke, nameće suptilnu hermeneutiku korisniku te uzima zdravo za gotovo da ne mogu svi doći do spasenja. Da bi sustav radio potrebno je da sami protumačite program, daleko od barokne zajednice veseljaka , korisnik je zatočen u osamljenosti svojih nutarnjih muka.
Možete prigovoriti da dolazeći do Windowsa, svijet DOS-a nalikuje kontareformističkoj toleranciji Macintosha. Istina je: Windowsi predstavljaju Anglikansku šizmu; veliki obredi u katedrali, ali uvijek postoji mogućnost da se vratiti DOS-u kako bi promijenili stvari u skladu sa bizarnim odlukama.
Što je sa strojnim kodom, koji je temelj oba sustava? Ah, to je povezano sa Starim Zavjetom, talmudski je i kabalistički."
Pripadam nekim drugim krugovima tehničkog razmišljanja tako da nisam potpuno zadovoljan usporedbom, kao što su neki primijetili u usporedbi fali *nix, možda je on pravoslavan. S obzirom na razvoj situacije posljednjih godina oko appleovih obožavatelja, neki zlobnik bi mogao naći još svakakvih 'sličnosti' koje nisu nužno pozitivne.
Usporedba je simpatična (malo i zastarjela jer je prošlo već skoro 20godina), ali možda su takve metafore prikladne za današnje doba. Djeca više ne odrastaju okružena ovcama i pastirima, radom u vinogradu ili putovanjima kroz pustinju; djeca se danas ustaju na alarm iPhonea, odlaze u školu slušajući glazbu na raznim playerima, čak i čitaju knjige na iPadu, prije odlaska na spavanje provjeravaju svoje mailove i profile. Takav je svijet kojeg je pomogao izgraditi Jobs. To je sjajan svijet ako ga znate pravilno koristiti, ako ne znate možda će taj svijet koristiti vas. Unatoč svim pomagalima u komunikaciji, pitanje je koliko su nam takve stvari pomogle u svakodnevnoj komunikaciji sa bližnjima. No, to su već neke druge teme.
Jobs je kršten kao luteran, ali predstavlja tipičnog tražitelja duhovnosti svoga vremena. Eksperimentira sa halucogenim drogama, odlazi u Indiju kako bi učio od hinduističkog gurua, a vraća se kao budist. Unatoč njegovoj izgubljenosti, postoje stvari koje možemo naučiti iz njegova života.
Steve Jobs bio je "neželjeno" dijete(barem bi ga takvim mnogi danas nazvali). Njegova majka
zatrudnjela je kao studentica, godinama prije slučaja Roe v. Wade tako da je dan na posvojenje, da se radilo o nekom kasnijem vremenskom razdoblju vjerojatno bi pod mantrom "svako dijete mora biti i željeno dijete" sve to završilo tragično. Svijet bi ostao bez Jobsa prije no što bi se uopće rodio.
U jednom razgovoru sa sekularnim novinarom Jobs je priznao da ga je roditeljstvo promijenilo, promijenio se njegov pogled na svijet. Jobs je zato zabranio sve pornografske aplikacije na svojim uređajima, izjavio je; "Postoje pornografske trgovine za Android, jedino što možete preuzeti je pornografija. Vi možete preuzeti pornografiju, vaša djeca mogu preuzeti pornografiju. To je nešto što mi ne želimo raditi, pa zato to i ne radimo". Smatrao je i da Apple ima "moralnu odgovornost nedopustiti pornografiju na iPhoneu."
Otac Vonhögen(poznatiji i kao otac Roderick sa SQPN-a) piše;
"Nakon dijagnosticiranog raka, Steve Jobs živio je svjestan smrtnosti", to ga je promijenilo, jednom je rekao "Biti najbogatiji čovjek na groblju me ne zanima. Otići noću na počinak znajući da sam napravio nešto sjajno, to je ono što mi je važno". Taj "memento mori", objašnjava njegovu strast i posvećenost svemu što je radio. Prigrlio je smrt kao nešto što daje vrijednost i smisao svakom danu".