Sir Arthur Stanley Eddington, (1882-1944) bio je profesor astronomije na sveučilištu Cambridge (potječe iz kvekerske obitelji). Najvažniji je astronom prve polovice 20. stoljeća, a proslavio se kada je 1919. godine dokazao da je Einstenova Opće teorija relativnosti točna promotrivši savijanje svjetlosti za vrijeme pomračine sunca. U nastavku jedan njegov zanimljivi citat vezan uz odnos aktivnosti mozga i istine;"Recimo da prihvaćamo najekstravagantniju tvrdnju vezanu uz prirodni zakon, prihvatimo tvrdnju da su procesi našeg uma vođeni tim zakonima; svrha ove vježbe je istaknuti činjenicu da ljudski um ima sposobnosti koje nadilaze prirodni zakon po kojem funkcioniraju. Ako prihvatimo tvrdnju da je svaka misao u našem umu određena sa karakterističnom konfiguracijom atoma u našem mozgu, onda, ako prirodni zakon upravlja načinom na koji se izmjenjuju konfiguracije atoma, to znači da i prirodni zakon određuje koje misli će se izmjenjivati u našem umu.
Nastavimo; misao o tome koliko je "7 puta 9" u umu nekog dječaka ne izaziva pomisao na "65". Što je pošlo po krivu? U trenutcima razmišljanja sve se nastavlja po prirodnim zakonima koji se ne mogu mijenjati. Ipak, mi inzistiramo da je nešto pošlo po krivo. Koliko god blisko možemo povezati misao sa fizikalnim mehanizmom mozga, odbacujemo tu vezu čim uzmemo u obzir fundamentalno svojstvo misli – da može biti točna ili netočna. Mehanizmi mogu biti samo točni.
Kažemo da je mozak koji kaže da je "7 puta 9 jednako 63" bolji nego mozak koji kaže da je "7 puta 9 jednako 65"; ali to ne znači da je bolji kao sluga prirodnog zakona. Naše odobravanje prvog mozga nema veze sa prirodnim zakonom; određeno je sa mislima koje proizvodi, a to uključuje prepoznavanje domene drugog tipa zakona – zakona kojih se trebamo držati, ali mogu biti prekršeni.
Odbacite ideju da prirodni zakon može zamjeniti vjeru; on se sam ne može niti uhvatiti u koštac sa običnom tablicom množenja."
Arthur S. Eddington
Science and the Unseen World (1929)