Idealni kandidat Ljevice

U mladosti je bio neka vrsta boema, uvijek je smatrao mlade ljude i njihov idealizam ključem napretka i načinom prevladavanja zastarjelih predrasuda. Mladi ljudi su mu se divili, učlanjivali se u organizacije kojima je bio cilj prakticiranje i promoviranje njegovih ideja. Uvijek je osjećao strast za glazbom, umjetnošću i arhitekturom, čak je pomalo bio i slikar. Odbacivao je ono što je smatrao malograđanskim moralnim nazadnjaštvom tako da je godinama "živio zajedno" sa svojom djevojkom. Imao je puno homoseksualnih prijatelja i suradnika, njegov stav je bio kako je nečiji osobni moral samo njegova stvar; neki čak smatraju da je i sam bio homoseksualac ili biseksualac. Bio je ispred svog vremena u mnogim pitanjima; nije volio pušenje, smatrao ga je ozbiljnom opasnošću za javno zdravlje tako da ga je pokušao suzbiti; bio je vegetarijanac i ljubitelj životinja; donio je stroge zakone kontrole oružja; zalagao se za eutanaziju neizlječivo bolesnih.

Zagovarao je prava radnika, smatrao je kako je kapitalističko društvo okrutno i nepravedno, tražio je treći put između komunizma i slobodnog tržišta. U tome se uvelike divio koracima koje je poduzeo predsjednik Roosevelt preko New Deala kako bi svu mogućnost upravljanja prebacio iz privatnih ruku i stavio sve pod kontrolu vladinih agencija za planiranje. Cilj mu je bio pokretanje socijalizma koji bi izbjegao nedostatke koji su mučili Sovjetski način, veliki broj bivših komunista smatrali su njegov program bliskim. Želio je zamijeniti sebični individualizam sa etikom samožrtvovanja, izjavio je:"Kao što je Krist rekao 'ljubite jedni druge', tako naš poziv za - 'narodnu zajednicu', 'javne potrebe prije privatne pohlepe', 'kolektivističku društvenu savjest' - odzvanja..! Ovaj poziv će odjeknuti diljem svijeta!"

Bez obzira što se poziva na Krista, osobno nije bio kršćanin, a katoličanstvo u koje je bio kršten smatrao je iracionalnim praznovjerjem. Zapravo se više divio Islamu nego kršćanstvu, a on i njegove politike su naišle na odobravanje mnogih muslimana. Njemu i njegovim suradnicma je posebno bila mrska Katolička Crkva, i s obzirom na izbor, više je volio moderni liberalizirani protestantizam; smatrao je kako bi najbolji oblik kršćanstva bio onaj koji bi odbacio tradicionalan fokus na drugi svijet i osobno spasenje te se prilagodio zahtjevima programa za društvenu pravdu koju će provesti država. Također je sa svojim suradnicima razmatrao mogućnost da potpuno odbace kršćanstvo kako bi se mogli vratiti paganizmu, svjetonazoru koji su smatrali humanijim i vjernijim baštini svojeg naroda. Neki od njih su prihvatili vrstu kulturnog relativizma prema kojemu ono što je točno ili lažno odnosno pravo ili pogrešno u određenom smislu ovisi o svjetonazoru pojedinog društva, posebice o tome što rezultira sa dobrobiti vlastite etničke skupine.

Pitate se tko je on bio? Zvuči kao idealni predsjednički kandidat mnogih ljevičara, bio je to nitko drugi nego Čovjek godine po izboru časopisa Time 1938. godine. Vjerujem da mu svi znate ime.

Poprilično jeftin pokušaj, priznaje to i sam autor iz čijeg eseja sam preuzeo(prilagodio) ovaj tekst, esej u cijelosti možete pročitati ovdje. Feser smatra kako nije nevažno što biografija opisane povijesne figure nalikuje na biografiju "tipičnog" progresivca; posebno zato što takve osobe često nazivaju desničare, konzervativce i libertijance nacistima.

Liberalizam je totalitarizam sa ljudskim licem.

T. Sowell

Liberalni fašizam

Jonah Goldberg, američki konzervativac također se pozabavio vezom između "liberala" i fašizma, autor je knjige "Liberalni fašizam"(Liberal Fascism: The Secret History of the American Left, From Mussolini to the Politics of Meaning, wiki ).

Na samom početku knjige zapisuje;

Glavni nedostatak je što fašizam, pravilno shvaćen, nije uopće fenomen desnice, nego je, i uvijek je bio, fenomen Ljevice. Tu činjenicu danas iskrivljuje podjednako pogrešno vjerovanje kako su fašizam i komunizam u suprotnosti. Zapravo su blisko povezani, povijesni takmaci za iste birače. 

a pri kraju;

Jedna od bitnih poanta Liberalnog Fašizma je kako totalitarni "izmi" ljevice imaju kategorijsku pogrešku. Oni žele da država bude nešto što ne može biti. Čvrsto vjeruju kako vas vlada može voljeti, kako država može biti vaš Bog i vaša crkva ili vaše pleme ili vaš roditelj ili vaše selo ili sve nabrojano odjednom. Konzervativci ponekad čine tu pogrešku, libertijanci nikada, a liberali gotovo uvijek.

Više o sadržaju knjige možete saznati u predavanju;

T. Sowell u (pohvalnoj) recenziji knjige zapisuje;

Fašisti su bili potpuno protiv individualizma, posebno individualizma u ekonomiji slobodnog tržišta, njihova agenda je uključivala zakone o minimalnoj plaći, vladina ograničenja na profit, progresivno oporezivanje kapitala i "rigidno sekularne" škole.     (...)

Fašizam, koji je u početku bio prepoznat kao ideologija srodna Ljevici, postao je do danas [prepoznat kao] stvar "Desnice" – zapravo produženje konzervatizma. Ako pod konzervatizam mislite na vjerovanje u slobodno tržište, ograničenu vlast i tradicionalni moral, uključujući utjecaj religije, onda su to stvari kojima su se fašisti protivili baš kao što im se danas protivi Ljevica.

Ljevičari mogu reći da nisu rasisti ili antisemiti - kao Hitler, ali nisu bili niti Mussolini niti Franko.  

Više o Jonah Goldbergu možete saznati iz online snimki;

• Church and state, Newtzilla, social media, and the second favorite flavor
• The Great Liberal Lie: Jonah Goldberg on the Left's War on Words
• razne snimke na yt

Jedna celebrity prispodoba o Goldbergu. Vezana je uz raznolikosti koju liberali toliko obožavaju; Barbra Streisand poslala je ljutito pismo(u kojem najavljuje prekid preplate) uredniku L.A. Timesa kada je Robert Scheer zamijenjen sa Jonahom Goldbergom. U pismu piše kako zajednica u kojoj živi ne samo da prihvaća raznolikost nego je zahtjeva tako da je promjena kolumnista veliki udarac na duh zajednice. Pitate se što je toliko različito između njih dvojice da promjena ugrožava "raznolikost". Pa, obojica su bijelci, muškarci, pisci, židovi, sa bradom i naočalama - izgleda da postoji samo jedna "raznolikost" koja je prihvatljiva.

PS

Unatoč naslovu, ne mislim(i ne želim reći) da današnji ljevičari vole Hitlera(ili da bi danas glasali za njega), ali uspoređujući sadržaj i povijesni razvoj fašističkog i nacionalsocijalističkog pokreta, postoji puno više poveznica sa modernom Ljevicom nego sa modernom Desnicom. Bilo bi pošteno da ljevičari prestanu svoje neistomišljenika nazivati "nacistima" i "fašistima" jer ako žele nekoga tako opisati onda bi trebali pogledati u svoje redove.

[+] Kroz prošlih par postova sam citirao ekonomista T. Sowella, nedavno je Hoover Institution objavio intervju povodom izlaska drugog izdanja njegove knjige Intellectuals and Society.