Socijalizam korak-po-korak

Antikapitalisti često pitaju, "Koliko je još potrebno?" Odgovor je još jedan dolar. Osoba ne mora prestati zarađivati kada dođe do određenog iznosa unatoč tome što vas žele uvjeriti suprotno.

Moje pitanje njima je "Koliko je još dovoljno?" Koliko raznih odredbi trebamo donijeti kako bi bili zadovoljni? Koliko nam još treba redistribucije da bi prestali sa time? Izgleda da je uvijek njihov odgovor; još jedna socijalna odredba.

U tome leži najveća opasnost za naše društvo. Mnogi su dovedeni u zabludu kako će određene socijalne odredbe(eng. policies) biti dovoljno za pokrivanje siromaštva. Samo ako još malo povećamo minimalnu plaću ili izgradimo državne stanove, onda će to biti dovoljno. Radi se o velikoj laži. Liberali i socijalisti ne namjeravaju stati sve dok ne budemo podjednako siromašni; dok njihova vizija o tiraniji bez sloboda bude dovršena.

Ludwig von Mises je to najbolje izrazio, "Skrbnička država je tek metoda pretvaranja tržišne ekonomije korak po korak u socijalizam." Oni koji misle da će socijalni programi jednom prestati su u krivu. Skrbnička država raste bez ikakvog kraja.

Ukoliko mislite da će slobodno tržište uz vladine intervencije riješiti problem siromaštva onda ste strašno u krivu jer siromaštvo je što god oni odluče da siromaštvo je. Nije li kapitalizam i poluslobodno tržište povećalo bogatstvo najsiromašnijih u Americi deset puta?! Luksuzi koje smatramo standardom za prosječnog građanina amerike bi bili prava čuda za kraljeve i kraljice prije stopedeset godina!

Ako kapitalizam u sljedećih sto godina poboljša situaciju siromašnih još deset puta, opet će neki to nazivati siromaštvom! Ne zato što donjih 20% nema dovoljno nego zato što 20% najbogatijih ima puno više. Tu dolazi do priče o "kreposnoj" jednakosti.

Zagovornici socijalnih programa žele postići jednakost uglavnom tako što će orobiti porezne obveznike. Da se radi o pravim svecima onda bi govorili samo o siromašnima, ali priča o jednakosti iskazuje njihov marksizam. Njihov rat sa siromaštvom će završiti tek kada će svi biti u financijski istoj poziciji. Takav sustav je moguće održati samo tako da nasiljem zadržimo na istoj razini one koji u društvu imaju inteligenciju, vještine, ambicije i radne navike.

Nikada tu bitku ne možemo dobiti kroz demokratsku vlast. Pohlepa nije vrlina, ali jedna stvar je jača od pohlepe – ljubomora. Ljubomorne mase, neovisno u kakvoj su poziciji, će uvijek nadglasati one koji su bogatiji i visoko produktivni u društvu. Mises je i to komentirao, "Politički gledano, za vlast ne postoji ništa povoljnije od napada na vlasnička prava, jer uvijek je lagano potaknuti mase protiv vlasnika zemlje i kapitala."

Nadalje, naši mladi će nastaviti pohađati škole u kojima će ih krivo obrazovati. Socijalisti kontroliraju sveučilišta i visoke škole, podučavaju redistribuciju i krađu kao vrline. Koja je korist od studiranja političkih znanosti ili sociologije na slobodnom tržištu? Postoji li uopće posao za političkog znanstvenika u stvarno slobodnom društvu bez vladinih subvencioniranja?

Politička znanost na većini sveučilišta je učenje opravdanja za javnu upravu, a ne pročuvanje prirode vlasti.

Na takvim mjestima "obrazovanja", studente uče kako bi svijet bio bolje mjesto kada bi određeni programi bili provedeni na određeni način. Uče kako je potrebno intervenirati i eksperimentirati sa životima građana. Studentima sociologije govore kako društvo "zapravo" funkcionira i kako bi trebalo biti.

[...]

Moje konačno opravdanje tržište ne tiče se samo učinkovitosti. Tržište je put slobode i po mom mišljenju je također i Božji put. Bog je sam naučio što se dogodi kada samo dajete. Čak i u utopijskom Edenskome Vrtu u kojem je Bog davao bez uzimanja, vidio je kako Adam i Eva teže prema zlu.

Mnogi se pitaju, "Gdje je Bog da pomogne svim tim siromašnima na Zemlji?" Bog se ne mora uplitati. U svojoj Veličini shvatio je učinke utopijskog Edenskog Vrta. U zamjenu što nas je izbacio iz vrta, dao nam je najveći dar od svih. Taj dar je uzajamna korist kroz dobrovoljnu razmjenu i nevidljiva ruka Adama Smitha. Nevidljiva Ruka je ista kao i ruka Boga. Kada god Njegovi ljudi nešto zatraže, bit će im dano ukoliko nema intervencije kroz grešnu vladinu prisilu i nasilje. Ako ne griješimo kroz vladinu intervenciju, sve na ovoj Zemlji će nam biti dano kroz ponudu i potražnju. Tržište je Božji način da se brine o nama. Tržište je Božji dar i jedina stvar koja će nas spasiti od nasilja, prisile, ropstva i konačnog socijalizma.

Autor je V.Vuk, izvorni članak.

PS

Prošli post koji se nije mnogima svidio sam još mogao objasniti, ali za na objašnjenje ovoga bih morao potrošit dosta teksta. Tko je shvatio o čemu se radi shvatio je, ostalima će bit sablazan i morat će potražit utjehu u činjenici da je ovo posljednji post ovog mjeseca pa se okrećem drugim temama. Jednostavno sam morao objavit tekst sa ovakvim (pre)entuzijastičnim zaključkom.(da ne znam gdje je objavljeno, mislio bih da netko sa subversive festivala -  u svom zagoravanju marksizma - ismijava tržište ).

Ipak, da dodam nešto; Ovo nije pohvala pohlepe nego pokuda ljubomore(nije li veći grijeh željeti tuđe nego željeti zadržati ono što se pošteno zaradili? jesu li carinici prije bili omiljeni u narodu?); Ovo ne znači da ne morate pomagati drugima, upravo suprotno, to znači da Vi morate pomagati ( Je li Isus učio da moramo glasat za stranku koja će onda povećat poreze i uzet ljudima zaradu pa onda te novce potrošit na sebe i vratit nešto u narod? Ili je učio da svatko od nas mora pokazivati milosrđe prema bližnjima?) Ovo ne znači da se ne trebamo organizirati i pomoći drugima, upravo suprotno moramo se Mi organizirati i pomoći drugima, ne možemo očekivat da će netko drugi platit poreze pa će nas izbjeć odgovornost prema drugima (U društvu di carinici nemaju toliku moć i ne uzimaju toliko, zašto ne bi plaćali primjerice crkvenu desetinu? Ili nešto više s obzirom na veću produktivnost?)

Kada pape govore o "državi" tada ne misle nužno na državnu vlast nego na društvo kao cjelinu, to uključuje i privatne tvrtke (što ne znači da će njima upravljati država), kada moramo urediti "državu" na određeni način onda moramo urediti društvo kao cjelinu na taj način (koji je bolji način od toga da počnemo od sebe). 

Osnovna stvar je da sve što ima država dolazi od građana; ideja da si ne možemo nešto priuštiti kao društvo, ali si to možemo priuštiti ako dolazi u paketu sa puno birokrata ima očitih manjkavosti, ali već sam dosta toga napisao pa prestajem. (Samo da naglasim da ne zagovaram anarhokapitalizam, država odnosno vlada ima svoju ulogu, ali ta uloga je puno manja od postojeće)