"Od svih argumenata protiv istospolnih
brakova, najuvjerljiviji je onaj kako šteti djeci. Ako djeca imaju
pravo na nešto, onda je to započeti život sa majkom i ocem.
Smrt, razvod, napuštanje, neke
pogreške u životu – sve to lišava djecu majke ili oca, ali samo
istospolni brak bi zakonski osigurao da djecu od rođenja lišavamo
bilo majke bilo oca.
Zašto onda pravo djeteta da započne
život sa majkom i ocem nema nikakav utjecaj na milijune ljudi koji
ili zagovaraju istospolne brakove ili se ne mogu odlučiti po tom
pitanju?
Među gay aktivistima razlog je
narcizam. Iako gayevi već imaju pravo na odgajanje djece bez
roditelja suportnog spola i pravo da usvajaju djecu, gay aktivisti
žele da društvo pojačaju jedno-spolno roditeljstvo sa najvećim
pečatom obobrenja – brakom. Za gay aktivista, činjenica kako
dijete prolazi najbolje sa dobrim ocem i dobrom majkom nema nikakvo
značenje (ili još gore, to negiraju). Jedino što je važno je ono
što je dobro za gayeve.
A što sa heteroseksualcima koji
podržavaju istospolni brak? Ignoriraju pitanje utjecaja na djecu
zato što se ili ne žele baviti time ili su toliko zastrašeni
oslobađajućim trojstvom – "jednakost", "prava"
i "tolerancija" – pa čak i dječja dobrobit nije
problem.
Zagovornici istospolnih brakova dakle
imaju puno dobrih razloga da ne pričaju o djeci. Čak ni
najstrastveniji zagovornici ne tvrde kako je bolje za dijete da ima
dvije majke bez oca ili dva oca bez majke.
No, zagovornici istospolnih brakova će
odgovoriti, da iako djeci možda neće biti bolje, bit će im jednako
ako žive sa dva oca i bez majke ili sa dvije majke i bez oca.
Međutim, ova tvrdnja je nepoštena.
Toliko nepoštena da vodi do određene kognitivne disonance među
mnogima koji je podržavaju. S jedne strane, oni stvarno ne vjeruju
da su majke (ili očevi) beskorisni, a ne žele ni lagati. S druge
strane, znaju da moraju reći kako otac i majka nisu bolji od dva
isto-spolna roditelja ili će izgubiti javnu podršku za istospolne
brakove. Kada bi priznali očitu istinu – da će istospolni brakovi
značiti kako društvo pravno i namjerno lišava djecu bilo majke
bilo oca – malo amerikanaca bi podržalo pravnu redefiniciju braka
i obitelji.
Dakle, zagovornici istospolnih brakova
sada tvrde kako djeca ne funkcioniraju bolje sa majkom i ocem.
Kako bi poduprijeli ovu apsurdnost,
stalno pitaju, "Gdje su vam studije" koje dokazuju kako su
djeca uspješnija sa ocem i majkom? Ne samo da takve studije ne
postoji, tvrde oni, nego zapravo "studije pokazuju" kako
djeca koju odgajaju roditelji istog spola su podjednako uspješna kao
i djeca koju odgajaju otac i majka.
No, i ova tvrdnja je nepoštena.
Kao što je profesor Don
Browning (University of Chicago) nedavno napisao u članku za The New
York Times, “Ne znamo gotovo ništa" o učincima istospolnog
roditeljstva na djecu.
"Obujam socioloških spoznaja o
istospolnom roditeljstvu," tvrde on i koautor, "je u
najboljem slučaju oskudan..." Ne postoje rigorozne, velike
studije o učincima istospolnog roditeljstva na djecu.
Steven Nock, vodeći znanstvenik sa
University of Virginia, zapisao je u ožujku 2001 nakon temeljnog
pregleda da svaka studija koja se bavi tim pitanjem "sadrži
barem jednu fatalnu pogrešku" i "nijedna od njih nije
provedena u skladu sa opće prihvaćenim standardima znanstvenog
istraživanja."
Dakle tvrdnja kako "studije
pokazuju" da djeca nisu uspješnija sa majkom i ocem je
činjenično pogrešna kao što je i moralno odbojna. Zašto su onda
mnogi prevareni njome? Zato što "studije pokazuju" postaje
utočište onima kojima se ne da misliti. Stalno čujem takav
nedostatak razmišljanja od više obrazovanih ljudi koji zovu moju
radio emisiju koji odbijaju razmišljati o nekom pitanju, ili dati
moralni sud, bez da prvo vide što "studije pokazuju".
No, misle li oni stvarno da je majka
beskorisna ukoliko dijete ima dva oca, ili da otac nije potreban ako
dijete ima dvije majke? Ideja da muškarci i žene nemaju potpuno
različite doprinose odgoju djece je toliko apsurda tako da je
zastrašujuće koliko puno dobro obrazovanih – i samo dobro
obrazovanih – vjeruje u nju.
Argument kako djeca nemaju koristi od imanja i
majke i oca ignorira ono što je najbolje za djecu."
Izvorni članak ovdje.PS
Članak je napisan 2005.godine tako da su u međuvremenu napravljene neke nove studije. Ipak, prigovori nekih ljudi koji su pročitali
stotine studija o tom pitanju (i u tom razdoblju, ponavljam članak je
stariji) kažu
kako svi imaju pogreške i nisu u skladu sa opće prihvaćenim
standardima znanstvenog istraživanja, odnosno; nisu napravljeni na
reprezentativnom uzorku, ograničeni su u mjernim faktorima, ne
uzimaju objektivne mjere i nema dugotrajnih studija.
Često se spominje istraživanje (prošle godine) koje je pokazalo kako je djetetu bolje odrastati sa dvije majke nego sa heteroseksualnim roditeljima. Problem sa tom studijom je što su majke same ocjenjivale ponašanje djece i što su se majke same prijavile za studiju tako da u istraživanju nije korišten reprezentativan uzorak i ne postoji objektivno vrednovanje. Također su pri zaključku ignorirali socioekonomske razlike između majki(visokoobrazovane, dobrostojeće bjelkinje sa razvijenog područja koje su se javile za studiju vs. rezultati za populaciju sa drugačijim uvjetima, genetsku komponentu neću ni spominjati). Unatoč tome, došli su do hrabrih zaključaka kako je djeci bolje u obiteljima sa dvije majke.
Još jedan zaključak je kako je djeci najbolje kad su planirana, lezbijski parovi koji kroz umjetnu oplodnju dođu do djece moraju planirat postupak tako da se više i angažiraju oko djece dok to ne mora biti slučaj kod "neželjene" djece heteroseksualnog para. Mislim da (kakvi god) rezultati studija neće previše utjecati ni na jednu ni na drugu stranu, čak i ljudi koji provode takva istraživanja vjeruju da bi istopolnim parovima trebalo iz principa dopustiti djecu i da su istraživanja kao argument nepotrebni. Nisam ni siguran da će činjenica da dvije bogate i obrazovane lezbijke mogu odgojit dijete koje ima visok prosjek u školi uvjerit konzervativce da je jednospolno roditeljstvo dobra stvar. Posebno jer konzervativci nisu oduševljeni argumentom kako je samo "ljubav" (pojam koji valjda znači svakome pustit da radi što god želi) potrebna da se svi problemi svijeta riješe. (Zar samohrani roditelji ne vole svoju djecu kad postoje razlike? Zašto samo dva roditelja, a ne više?)
Zapravo mi već i sami parametri uspoređivanja nisu najjasniji, pretpostavljam da bi i ostvarivanje državnih jaslica o kakvim su još stari grci sanjali moglo rezultirati odgojem djece koja će zadovoljavat određene kriterije bolje nego dijete odraslo sa svojim roditeljima, ali nisam siguran da bi puno ljudi htjelo živjeti u takvom društvu (barem ne za sada).
Bilo kako bilo, ne vidim zašto bi
dijete trebalo odrastati u zajednicama sa dva oca ili dvije majke
kada može odrastati uz majku i oca.