Nedostatak vjere u ljudsku prirodu
Politički korektni vjeruju u usavršavanje ljudske prirode putem dovoljno psihološkog inženjeringa. Thomas Sowell je to opisao kao razliku između 'ograničenog' pogleda na ljudsku prirodu od strane onih koji prihvaćaju esencijalne mane čovjeka, i "neograničenog" pogleda na ljudsku prirodu od strane onih koji smatraju da je se može usavršiti. Oni koji je smatraju ograničenom su pragmatičniji i desno, a oni sa neograničenom su utopijski i lijevo.
Politička korektnost je u tom smislu poput marksizma, koji je vjerovao kako se osobna pohlepa i sebičnost može ukloniti iz ljudskog karaktera, i da ljude možete odgojiti tako da rade za opće dobro, baš kao što bi radili za osobno. Slično tome, multikulturalizam premješta potragu za ljudskim savršenstvom iz ekonomske sfere na društvenu i kulturnu, zahtijevajući od ljudi da odustanu od osjećaja pripadanja kako bi preferirali "drugoga", a ne poznato. Treba napomenuti kako marksizam nije uspio jer nije uspio usavršiti ljudsku prirodu; vjerovanje u multikulturalizam danas radi identičnu stvar.
Promoviranje Preodgoja
Utopijska potraga za savršenom ljudskom prirodom potiče promociju preodgoja, od učionica do radnih mjesta. Tu pojavu vidimo i u politički korektnim dječjim knjiga, koje su ponekad nanovo napisani klasici koji bi inače danas bili neprihvatljivi (Snjeguljica i sedam patuljaka, od kojih su svi bijeli, danas je nezamisliva). Javlja se u školskom kurikulumu, koji uvodi LGBT nastavu, u kojoj se izmišlja povijest na temelju nepostojećih dokaza o poznatim ličnostima koje su navodno bile homoseksualne. Diljem zemlje, od vojske do različitih kompanija, od bolnica do televizijskih postaja, ljudi su prisiljeni ići na "treninge različitosti", kako bi se preodgojili i kako bi postali politički korektniji. Kao i vjera u postizanje savršene ljudske priroda, strast za propagandom i predogojem ima velike sličnosti sa praksama komunističkih društava. Dok su sovjeti promovirali vrline proleterijata, javna televizija promovira vrijednost multikulturalnog društva.
Nedostatak vjere u demokraciju
Političko korektni odbacuju svoje neistomišljenika kao "desničarske populiste". Taj nedostatak vjere u demokraciju je opravdan za PK: većina ljudi privatno se ne slaže sa političkom korektnošću. S obzirom kako je PK odvojena od naroda, demokracija je najgori neprijatelj njihovih uvjerenja. Romanopisac Frederick Forsyth zapisao je za političku korektnost:
Politički korektni vjeruju u usavršavanje ljudske prirode putem dovoljno psihološkog inženjeringa. Thomas Sowell je to opisao kao razliku između 'ograničenog' pogleda na ljudsku prirodu od strane onih koji prihvaćaju esencijalne mane čovjeka, i "neograničenog" pogleda na ljudsku prirodu od strane onih koji smatraju da je se može usavršiti. Oni koji je smatraju ograničenom su pragmatičniji i desno, a oni sa neograničenom su utopijski i lijevo.
Politička korektnost je u tom smislu poput marksizma, koji je vjerovao kako se osobna pohlepa i sebičnost može ukloniti iz ljudskog karaktera, i da ljude možete odgojiti tako da rade za opće dobro, baš kao što bi radili za osobno. Slično tome, multikulturalizam premješta potragu za ljudskim savršenstvom iz ekonomske sfere na društvenu i kulturnu, zahtijevajući od ljudi da odustanu od osjećaja pripadanja kako bi preferirali "drugoga", a ne poznato. Treba napomenuti kako marksizam nije uspio jer nije uspio usavršiti ljudsku prirodu; vjerovanje u multikulturalizam danas radi identičnu stvar.
Promoviranje Preodgoja
Utopijska potraga za savršenom ljudskom prirodom potiče promociju preodgoja, od učionica do radnih mjesta. Tu pojavu vidimo i u politički korektnim dječjim knjiga, koje su ponekad nanovo napisani klasici koji bi inače danas bili neprihvatljivi (Snjeguljica i sedam patuljaka, od kojih su svi bijeli, danas je nezamisliva). Javlja se u školskom kurikulumu, koji uvodi LGBT nastavu, u kojoj se izmišlja povijest na temelju nepostojećih dokaza o poznatim ličnostima koje su navodno bile homoseksualne. Diljem zemlje, od vojske do različitih kompanija, od bolnica do televizijskih postaja, ljudi su prisiljeni ići na "treninge različitosti", kako bi se preodgojili i kako bi postali politički korektniji. Kao i vjera u postizanje savršene ljudske priroda, strast za propagandom i predogojem ima velike sličnosti sa praksama komunističkih društava. Dok su sovjeti promovirali vrline proleterijata, javna televizija promovira vrijednost multikulturalnog društva.
Nedostatak vjere u demokraciju
Političko korektni odbacuju svoje neistomišljenika kao "desničarske populiste". Taj nedostatak vjere u demokraciju je opravdan za PK: većina ljudi privatno se ne slaže sa političkom korektnošću. S obzirom kako je PK odvojena od naroda, demokracija je najgori neprijatelj njihovih uvjerenja. Romanopisac Frederick Forsyth zapisao je za političku korektnost:
PK je uvredljivo patronizirajuća i prezirna prema onome što se često naziva "prosječnim čovjekom". Zapravo se radi o vjerovanju samoproglašene elite. Sve što je popularno se opisuje kao "populistično", pogrdni pridjev koji se odnosi na najniže ukuse. Iz toga proizlazi da je politička korektnost antidemokratska; iako navodno podržava demokraciju, zapravo preferira svoj vlastiti elitizam. Politički gledano, politička korektnost želi vladavinu nekolicine, od strane nekolicine, i za nekolicinu.
Podrška cenzuri
Njihovo uvjerenje je da oni koji se protive nisu samo u krivu nego su i zli, i njihova želja da usavrše ljudsku prirodu, dovodi političku korektnost ne samo do nepovjerenja u demokraciju nego i do podrške cenzuri. Ta želja da se ograniči govor neistomišljenika dovodi i do pravne cenzure kao što svjedoči niz primjera.
Liberalna krivnja
Mnogi na zapadu osjećaju krivnju zbog svojeg nezasluženog položaja. Muškarci često osjećaju krivnju jer su muškarci, bijelci često osjećaj krivnju jer su bijeli, iako se radi o urođenim karakteristikama koje ne mogu promijeniti.
Kada su zapadnjaci promovirali neodrživost porasta populacije, kampanje su bile uspješne. Kraj svijeta je naša krivnja. Sada kada populacija zapada više ne raste, takve kampanje nisu popularne jer zapravo znači da želite manje smeđih beba. Euforija oko Live 8 koncerta je bila moguća samo zato što se temeljila na politički korektnoj ideji kako afričko siromaštvo nije krivnja afričkih despota i kulture, nego naša krivnja jer ne šaljemo dovoljno pomoći. Ta krivnja nije samo patronizirajuća - afrikanci se nisu u stanju sami razviti – nego i pogrešna, nijedna država se nije razvila samo zbog strane pomoći. (Razvile su se zahvaljujući vlastitom trudu- od Kine do Južne Koreje, Indije i Malezije.)
Psihologiziranje argumenata
Umjesto da odgovore na argumente, politički korektni napadaju ono što smatraju sakrivenom psihologijom iza argumenata, njihovi neistomišljenici nisu samo u krivu nego su zli. Ako se bijelac protivi afirmativnim akcijama onda je rasist, ako muškarac argumentira kako je razlika u plaći spolova rezultat različitih životnih izbora onda je seksist. Netko tko tvrdi da je zatvor koristan je okrutan, ne shvaća težinu života kriminalaca.
Ad Hominem napadi
Neizbježna posljedica Psihologiziranja argumenata su ad hominem napadi, one koji kritiziraju političku korektnost se često odbacuje kao ekstremiste.
Krivnja zbog povezanosti: Osobni oblik
Ako je netko kriv zbog zločina mišljenja, onda je svatko povezan sa njim također kriv. Ova krivnja zbog povezanosti ima moćan učinak protiv onih koji krše politički korektne tabue jer čak i tajni simpatizeri ne žele da ih se javno povezuje s njima.
Krivnja zbog povezanosti: Intelektualni oblik
Politički korektni su često protiv nekog argumenta ne zbog argumenta samog, nego zato što ga povezuju sa drugim argumentima ili ljudima koji su tabu. Takve optužbe često imaju smisla kao i reći vegetarijancu da mora početi jesti meso jer je i Hitler bio vegetarijanac koji je volio prirodu.
Preferencija za osobno, umjesto apstraktno
S obzirom da se temelji primarno na emocijama, a ne razumu, politički korektni, preferiraju osobno, a ne apstraktno. Ne radi se samo o ad hominem argumentima nego i pričanju osobnih priča što je posebno uspješno na televiziji.
Snažna viktimizacija
Politička korektnost daje poseban status onima koje smatra žrtvama postojećih struktura moći u društvu. Jedna od posljedica je i novi fenomen, u kojem su pojedinci lažirali rasističke napada protiv sebe.
Promoviranje Grupnog identiteta
Umjesto razmišljanja o tome tko je u pravu, ljude se svrstava u grupe, žrtve ili tlačitelje. Primjerice žena=žrtva=u pravu; muškarac=tlačitelj=u krivu. S obzirom da ljude prepoznajete prema grupnom identitetu, dajte im i posebna prava na temelju pripadanja toj grupi (naravno, dok se radi o "žrtvama"). Ako ste crnac ili azijac, imate pravo na olakšani pristup visokom obrazovanju iako ste možda odrasli u boljim uvjetima od većine bijelaca. Prosuđivanje ljudi na temelju grupe kojoj pripadaju je upravo ono protiv čega se PK navodno bori - diskriminacija i rasizam.
Politički korektni su opsjednuti definiranjem ljudi preko grupnog identiteta, prema njihovoj logici svatko se treba izjasniti u nekoj od kategorija. Ali kada prosuđujete ljude prema grupi, ne promatrate ih kao pojedince, odgovorne za svoju sudbinu; dehumanizirajuće je i kontraproduktivno.
Dvostruki standardi
Sukob između razuma i političke korektnosti često dovodi do dvostrukih standarda. Postoji niz grupa i udruženja koje se temelje na etničkom podrijetlu koje bi bile neprihvatljive kada bi se radilo o bijelcima. Muškarce se pravno diskriminira po pitanju mirovine na način koji bi bio neprihvatljiv kada bi te standarde primijenili na žene, unatoč tome što muškarci žive kraće. Stalno se priča o porobljavanju kroz povijest od strane europljana, ali se nikada ne priča o većem porobljavanju od strane drugih civilizacija.
Zbog Dvostrukih standarda političke korektnosti, komunističke diktatore poput Staljina, se promatra puno blaže nego fašističke, poput Hitlera, iako je komunizam kriv za puno veći broj smrti od fašizma.
Ekstremizam
Ukidanje kritičke opozicije znači da se PK često dovodi do ekstrema. Ponekad se radi o inzistiranju na "nultoj toleranciji", ali ponekad je puno više od toga. Izolirani od glasova razuma, politički korektni u akademiji često zauzimaju ekstremna stajalište, poput onoga da se ne smije naručivati bijela kava jer se radi o rasističkom izrazu, potrebno je naručivati kavu sa mlijekom.
Uvredljivost
Malo je tako netolerantnih poput onih koji propovijedaju toleranciju. Uvjerenost u politički korektna vjerovanja znači da se lagano uvrijede.
Nedostatak Smisla za humor
S obzirom na ad homineme, psihologiziranje, nultu toleranciju, ekstremizam i cenzuru, politička korektnost je zaštićena od većine oblika intelektualnih napada, ali ništa od toga ne uspijeva protiv humoristične satire, meke točke političke korektnosti. Politički korektan može jednostavno reći "to nije smiješno", ali satira je puno snažnija. Štandovi studenata koji su kritizirali afirmativne akcije na sveučilištima u SAD-u (prodajući kekse jeftinije manjinama nego bijelcima) su ubrzo ili fizički napadnuti ili zabranjeni i uklonjeni.
Napisano prema The Hallmarks of Political Correctness.
Njihovo uvjerenje je da oni koji se protive nisu samo u krivu nego su i zli, i njihova želja da usavrše ljudsku prirodu, dovodi političku korektnost ne samo do nepovjerenja u demokraciju nego i do podrške cenzuri. Ta želja da se ograniči govor neistomišljenika dovodi i do pravne cenzure kao što svjedoči niz primjera.
Liberalna krivnja
Mnogi na zapadu osjećaju krivnju zbog svojeg nezasluženog položaja. Muškarci često osjećaju krivnju jer su muškarci, bijelci često osjećaj krivnju jer su bijeli, iako se radi o urođenim karakteristikama koje ne mogu promijeniti.
Kada su zapadnjaci promovirali neodrživost porasta populacije, kampanje su bile uspješne. Kraj svijeta je naša krivnja. Sada kada populacija zapada više ne raste, takve kampanje nisu popularne jer zapravo znači da želite manje smeđih beba. Euforija oko Live 8 koncerta je bila moguća samo zato što se temeljila na politički korektnoj ideji kako afričko siromaštvo nije krivnja afričkih despota i kulture, nego naša krivnja jer ne šaljemo dovoljno pomoći. Ta krivnja nije samo patronizirajuća - afrikanci se nisu u stanju sami razviti – nego i pogrešna, nijedna država se nije razvila samo zbog strane pomoći. (Razvile su se zahvaljujući vlastitom trudu- od Kine do Južne Koreje, Indije i Malezije.)
Psihologiziranje argumenata
Umjesto da odgovore na argumente, politički korektni napadaju ono što smatraju sakrivenom psihologijom iza argumenata, njihovi neistomišljenici nisu samo u krivu nego su zli. Ako se bijelac protivi afirmativnim akcijama onda je rasist, ako muškarac argumentira kako je razlika u plaći spolova rezultat različitih životnih izbora onda je seksist. Netko tko tvrdi da je zatvor koristan je okrutan, ne shvaća težinu života kriminalaca.
Ad Hominem napadi
Neizbježna posljedica Psihologiziranja argumenata su ad hominem napadi, one koji kritiziraju političku korektnost se često odbacuje kao ekstremiste.
Krivnja zbog povezanosti: Osobni oblik
Ako je netko kriv zbog zločina mišljenja, onda je svatko povezan sa njim također kriv. Ova krivnja zbog povezanosti ima moćan učinak protiv onih koji krše politički korektne tabue jer čak i tajni simpatizeri ne žele da ih se javno povezuje s njima.
Krivnja zbog povezanosti: Intelektualni oblik
Politički korektni su često protiv nekog argumenta ne zbog argumenta samog, nego zato što ga povezuju sa drugim argumentima ili ljudima koji su tabu. Takve optužbe često imaju smisla kao i reći vegetarijancu da mora početi jesti meso jer je i Hitler bio vegetarijanac koji je volio prirodu.
Preferencija za osobno, umjesto apstraktno
S obzirom da se temelji primarno na emocijama, a ne razumu, politički korektni, preferiraju osobno, a ne apstraktno. Ne radi se samo o ad hominem argumentima nego i pričanju osobnih priča što je posebno uspješno na televiziji.
Snažna viktimizacija
Politička korektnost daje poseban status onima koje smatra žrtvama postojećih struktura moći u društvu. Jedna od posljedica je i novi fenomen, u kojem su pojedinci lažirali rasističke napada protiv sebe.
Promoviranje Grupnog identiteta
Umjesto razmišljanja o tome tko je u pravu, ljude se svrstava u grupe, žrtve ili tlačitelje. Primjerice žena=žrtva=u pravu; muškarac=tlačitelj=u krivu. S obzirom da ljude prepoznajete prema grupnom identitetu, dajte im i posebna prava na temelju pripadanja toj grupi (naravno, dok se radi o "žrtvama"). Ako ste crnac ili azijac, imate pravo na olakšani pristup visokom obrazovanju iako ste možda odrasli u boljim uvjetima od većine bijelaca. Prosuđivanje ljudi na temelju grupe kojoj pripadaju je upravo ono protiv čega se PK navodno bori - diskriminacija i rasizam.
Politički korektni su opsjednuti definiranjem ljudi preko grupnog identiteta, prema njihovoj logici svatko se treba izjasniti u nekoj od kategorija. Ali kada prosuđujete ljude prema grupi, ne promatrate ih kao pojedince, odgovorne za svoju sudbinu; dehumanizirajuće je i kontraproduktivno.
Dvostruki standardi
Sukob između razuma i političke korektnosti često dovodi do dvostrukih standarda. Postoji niz grupa i udruženja koje se temelje na etničkom podrijetlu koje bi bile neprihvatljive kada bi se radilo o bijelcima. Muškarce se pravno diskriminira po pitanju mirovine na način koji bi bio neprihvatljiv kada bi te standarde primijenili na žene, unatoč tome što muškarci žive kraće. Stalno se priča o porobljavanju kroz povijest od strane europljana, ali se nikada ne priča o većem porobljavanju od strane drugih civilizacija.
Zbog Dvostrukih standarda političke korektnosti, komunističke diktatore poput Staljina, se promatra puno blaže nego fašističke, poput Hitlera, iako je komunizam kriv za puno veći broj smrti od fašizma.
Ekstremizam
Ukidanje kritičke opozicije znači da se PK često dovodi do ekstrema. Ponekad se radi o inzistiranju na "nultoj toleranciji", ali ponekad je puno više od toga. Izolirani od glasova razuma, politički korektni u akademiji često zauzimaju ekstremna stajalište, poput onoga da se ne smije naručivati bijela kava jer se radi o rasističkom izrazu, potrebno je naručivati kavu sa mlijekom.
Uvredljivost
Malo je tako netolerantnih poput onih koji propovijedaju toleranciju. Uvjerenost u politički korektna vjerovanja znači da se lagano uvrijede.
Nedostatak Smisla za humor
S obzirom na ad homineme, psihologiziranje, nultu toleranciju, ekstremizam i cenzuru, politička korektnost je zaštićena od većine oblika intelektualnih napada, ali ništa od toga ne uspijeva protiv humoristične satire, meke točke političke korektnosti. Politički korektan može jednostavno reći "to nije smiješno", ali satira je puno snažnija. Štandovi studenata koji su kritizirali afirmativne akcije na sveučilištima u SAD-u (prodajući kekse jeftinije manjinama nego bijelcima) su ubrzo ili fizički napadnuti ili zabranjeni i uklonjeni.
Napisano prema The Hallmarks of Political Correctness.