Raznolikost, podijeljenost i mentalitet kvota

Liberali naglašavaju vrijednost raznolikosti, i za to postoji određeno opravdanje. Puno vrsta raznolikosti je dobro; primjerice kulinarska, glazbena, ili umjetnička raznolikost. Bioraznolikost je također dobra. Raznolikost provjerljivih hipoteza je bitna za znanstveni napredak; ali nijedna razumna osoba ne cijeni raznolikost samu po sebi. Maksimalno raznoliko društvo bi uključivalo svodnike, kurve, narkomane, pedofile, bankare, prodavače osiguranja, sportaše, časne, slastičare, pekare... Shvaćate što želim reći. Zar stvarno želite vrtić između striptiz bara i amaterskog laboratorija za proizvodnju droge? Samo neke vrste raznolikosti su vrijedne. Raznolikost koja je korisna pretpostavlja princip jedinstva koji kontrolira raznolikost. Raznolikost treba balansirati vrijednošću jedinstva – vrijednost koja zaslužuje naše poštovanje.

Primjerice, možete cijeniti susjedstvu u kojem postoji raznolikost restorana (turski, francuski, kineski...) ali samo ako su dobri restorani. Raznolikost koja uključuje elitne restorane, nehigijenske rupetine i otrovne slastičarnice nije raznolikost koju ćete cijeniti. Raznolikost kvalitete nije vrijednost. Može vam se sviđati fakultet koji nudi niz raznolikih tečajeva, ali velika raznolikost sposobnosti predavača nije nešto što želite. Raznolikost koju ne kontrolira konkurentna vrijednost jedinstva dovodi do podijeljenosti. Zbog toga ne možete "slaviti raznolikost" ukoliko niste spremni "slaviti jedinstvo".

Razna sveučilišta citiraju podatke o zastupljenosti pojedinih skupina i traže otvaranje novih radnih mjesta sa ciljem privlačenja kandidata kako bi popravili statistiku. Ono čemu trebaju težiti je da profesori budu ujedinjeni u izvrsnosti. Cilj bi trebao zaposliti najbolje ljude neovisno o rasi ili spolu. Praćenje tog cilja možda hoće, možda neće, dovesti do toga da određene manjine budu "podzstupljene" ili "nadzastupljene", ali to su riječi koje trebamo koristi oprezno. Zar bi trebale imati normativno značenje? Ukoliko su židovi zastupljeni u omjeru u kojem su zastupljeni u općoj populaciji zašto bi to bio dobar rezultat? Ako je zastupljenost neke skupine manja nego u općoj populaciji zašto je to loš rezultat? Zašto nekritički prihvatiti mentalitet kvota?

***

Gornji tekst napisan prema razmišljanjima filozofa Vallicelle (Diversity and the Quota Mentality, Diversity and Divisiveness) iako spominje (američku) akademiju, istu stvar možemo primijeniti za sve pozicije u društvu. Ovih dana se spominju "ženske" kvote na izbornim listama, prepustit ću nekom drugome da se pozabavi s tim pitanjem, ali primijetio sam da se hns nedavno pohvalio kako ima tri ministrice, i tu je hvaljenju bio kraj. Nisu objasnili, ili barem mediji nisu prenijeli taj dio, što su te ministrice učinile, što ih razlikuje od muškaraca, odnosno zašto je njihov spol bitan, što ta informacija donosi prosječnom biraču, ili zašto do sada biračice nisu birale samo žene.

Naravno, unutar iste stranke očekujemo slična razmišljanja, ali valjda očekujemo i da će biti ujedinjeni nekom kvalitetom, ako žene, ili muškarci, dobrovoljno ne žele sudjelovati u politici koji je smisao postavljanja lošijih kandidata samo zato da bi zadovoljili kvote. (Unatoč tome, nadam se kako će žene poslušati poziv na uključivanje u politiku, zamislite sreću hns-a kada bi se saborske klupe popunile ženama sa slike.)

Žene u politici - ljevičari ih obožavaju!

Fenomen raznolikosti komentira: Thomas Sowell - Diversity.
Thomas Sowell Dismantles Feminism and Racialism in under 5 Minutes

***

Jedina vrsta raznolikosti koju liberali zagovaraju je politički korektna raznolikost. Oni zapravo nisu zainteresirani za raznolikost ili neslaganje ili uljudnost. Oni preuzimaju te pojmove i koriste ih kako žele. Misle kako posjeduju ove vrijednosti. Kao što piše Hanson (via mf).

Primjerice sveučilište može istaknuti svoju "bogatu raznolikost" naglašavajući svoje gay studente, studentice, arapske i korejske studente – unatoč tome što svi mogu dolaziti iz vrlo bogatih obitelji i sličnog podrijetla. Takva raznolikost je "kozmetička", može je se vidjeti okom – boja kože, spol i slično, nije unutarnja i temeljena na razlikama u političkoj ideologiji ili vrijednostima. Sveučilišta ne brinu što među njihovim studentima ima malo mormona, libertarijanaca, ili vojnih kadeta; ako studenti izgledaju raznoliko, ali imaju identična politička i socijalna mišljenja, za njih su raznoliki.