Stranice

srijeda, 12. lipnja 2013.

O braku i djeci – Sidgwick

Osebujni intezitet i delikatnost moralnih sentimenata koji reguliraju odnose između spolova su potpuno opravdani velikom važnošću, za društvo, cilja čije su očito sredstvo – odnosno, održavanje trajnog sjedinjenja koje se smatra nužnim za pravilno odgajanje i osposobljavanje djece. Stoga je prvo i osnovno pravilo u tom području ono koje izravno osigurava bračnu vjernosti: a utilitaristički temelji za zaštitu braka, osuđujući svu vanbračnu aktivnost spolova, su očiti. Ukloniti moralnu osudu koja se oslanja na takvom odnosu bi značilo ozbiljno umanjiti motive za prihvaćanje ograničenja i opterećenja koje brak podrazumijeva; Mladi oba spola bi formirali navike osjećanja i ponašanja zbog kojih bi postali nepodobni za brak; a ukoliko bi takvi odnosi bili plodni, uslijedila bi nepotpuna briga za slijedeću generacija – čini se kako je cilj trajnog sjedinjenja sprečavanje te pojave; a ukoliko bi takvi odnosi bili neplodni, budućnost ljudske vrste bi i dalje, koliko to možemo predvidjeti, bila temeljito ugrožena.

Henry Sidgwick (1838–1900), The Methods of Ethics


PS

Iako utilitarizam ne smatram ispravnim pristupom, ovo je nešto sa čime se slažem.