Znanstvena teorija evolucije kao takva
je u potpunosti kompatibilna sa razmišljanjem da je Bog vodio i
orkestirao tijek evolucije, isplanirao ga i usmjerio, na takav način
da postigne ciljeve koje je želio. Možda je uzrokovao određene
mutacije da se pojave u određeno vrijeme; možda očuvao određenu
populaciju od istrebljenja; možda je aktivan na mnoge druge načine.
Dakle, s jedne strane imamo znanstvenu teoriju, a s druge strane
tvrdnju da tijek evolucije nije usmjeren ili vođen ili orkestiran od
strane nikoga; ne pokazuje nikakvu teleologiju; slijep je i
nepredvidljiv; kao što to Dawkins tvrdi, ničemu ne teži, nema cilj
u svojim mislima, uglavnom zato što niti nema misli.
Međutim, ta tvrdnja, unatoč svojim
glasnim proglasima, nije dio znanstvene teorije kao takve: radi se o
metafizičkom ili teloškom dodatku. S jedne strane imamo znanstvenu
teoriju, s druge strane, metafizički dodatak prema kojem je proces
nevođen. Prvo je dio trenutne znanosti, zaslužuje poštovanje
koje je prikladno utvrđenoj znanosti; ali to je u potpunosti u
skladu s teizmom. Drugo podržava naturalizam, u redu, ali to nije
dio znanosti, i ne zaslužuje poštovanje ispravno utvrđene
znanosti. Brkanje toga – brkanje znanstvene teorije s rezultatom
pripajanja tog dodatka na znanstvenu teoriju, brkanje evolucije kao
takve sa nevođenom evolucijom – ne zaslužuje poštovanje nego
prezir.
Where the Conflict
Really Lies: Science, Religion, and Naturalism