Kako razmišljaju političari i njihovi glasači

Kako izgleda donošenje političkih odluka? U knjizi Applied economics: thinking beyond stage one autor Thomas Sowell objašnjava;

Kada govorimo o primijenjenim ekonomskim programima, više ne govorimo o čistim ekonomskim principima, nego o interakciji politike i ekonomije. Principi ekonomije ostaju isti, ali vjerojatnost da će se ti principi primijeniti nepromijenjeni se značajno smanjuje zato što politika ima svoje vlastite principe i imperative. Nije stvar samo u tome da je najvažniji princip političara biti izabran i ponovno biran, ili da rijetko razmišljaju dalje od slijedećih izbora. Javnost se također drugačije ponaša kada donosi političke, za razliku od ekonomskih odluka. Gotovo nitko ne posvećuje toliko pažnje prilikom odluke za kojeg će kandidata glasovati kao što to radi u slučaju odluke o kupnji kuće - ili možda čak i auta.

Političke odluke jednog glasača imaju mali utjecaj na programe koji utječu na puno drugih ljudi, ali ekonomske odluke imaju veliki utjecaj na osobnu dobrobit; Zbog toga ne iznenađuje što je kvaliteta i kvantiteta razmišljanja prilikom toliko drugačijih vrsta odluka također drugačija. Jedan od načina na koji se razlikuju te odluke je činjenica da se prilikom političkih odluka ne razmišlja dalje od neposrednih posljedica. Kada većina glasača ne razmišlja dalje od prve faze, mnogi izabrani dužnosnici nemaju poticaja da uzimaju u obzir posljedice koje će se javiti u kasnijim fazama - a imaju veliki poticaj da izbjegavaju razmišljati više od onoga što njihovi birači razmišljaju i shvaćaju jer postoji strah da će njihovi politički rivali hraneći pogrešna shvaćanja javnosti uzrokovati razdor između njih i njihovih birača.

***

Prva lekcija ekonomije je ograničenost resursa (oskudnost): Nikada nema dovoljno stvari da bi zadovoljili sve one koji ih žele. Prva lekcija politike je ignorirati prvu lekciju ekonomije.

Ne možete stvarno shvatiti politiku dok ne shvatiti kako političari ne pokušavaju riješiti naše probleme. Oni pokušavaju riješiti svoje vlastite probleme - a najvažniji su biti izabran i ponovno biran. Što god da je na trećoj poziciji nije toliko važno. (T.S.)

***

Sowell se prisjeća;

Kada sam bio dodiplomski student ekonomije na Harvardu, profesor Smithies me upitao na predavanju kakav plan preferiram oko određenog pitanja koje je bilo tada aktualno. S obzirom da me to pitanje duboko zanimalo, nastavio sam mu entuzijastično odgovarati, objasnio sam mu koje korisne posljedice očekujem od plana kojeg zagovaram.

"I što će se tada dogoditi?" upitao je.

Pitanje me iznenadilo. Ipak, kada sam razmislio postalo mi je jasno kako će situacija koju sam opisao dovesti i do drugih ekonomskih posljedica; počeo sam ih uzimati u obzir i nabrajati.

"I što će se dogoditi nakon toga?" Pitao je profesor Smithies.

Dok sam analizirao daljnji razvoj ekonomskih reakcija na moj plan, počeo sam shvaćati da bi te reakcije dovele do znatno nepoželjnijih posljedica od onih u prvoj fazi, počeo sam pomalo popuštati u svojem zagovaranju.

"I što će se tada dogoditi?" inzisitrao je profesor.

Tada sam počeo shvaćati kako će ekonomski odjeci plana kojeg sam zagovarao vjerojatno biti poprilično katastrofalni – i zapravo puno gori od početne situacije koju je plan trebao popraviti.

Koliko god da je ta vježba bila jednostavna, bila je detaljnija od većine ekonomskih rasprava oko planova vezanih uz veliki broj pitanja. Većina razmišljanja prestaje u fazi prvoj.

PS

Kao što vrijedi za politike i planove koje se bave ekonomskim pitanjima, tako vrijedi i za one na društvenom području.

Prenio sam jedno Burkeovo razmišljanje: Burke o Nenamjeravanim Posljedicama koje se bavi sličnom tematikom. Kao što opisuje Burke, ljudi predviđaju neke posljedice, ali zbog složenosti društva nisu u stanju predvidjeti sve posljedice, odnosno često se zaustavljaju samo na izravnim.

(Ono što pokreće određeni broj revolucionara je zabluda kada uspoređuju stvari koje postoje s onime što ne postoji i što ne može postojati. Ne postoji Utopija. Određeni dijelovi trenutne stvarnosti mogu biti stvano dobri, a neke druge možda ne možete usavršiti bez da pri tom "usavršavanju" stvari ne postanu lošije u nekim drugim aspektima.)

Adolescentni intelektualci - TS

Za malo dijete, razlog zbog kojeg ne smije raditi mnoge stvari koje bi želio je taj što mu roditelji ne dopuštaju. Puno godina kasnije, zrelost donosi razumijevanje da postoje dublji razlozi zašto činiti, odnosno ne činiti, mnoge stvari, a da su roditelji bili putokaz za te razloge.

Stvarno opasno razdoblje u životu je vrijeme kada dijete nauči granice kontrole svojih roditelja, i način kako izbjeći toj kontroli, ali nije još uvijek shvatilo ili prihvatilo temeljne razloge za činjenje odnosno ne činjenje tih stvari. To adolescentsko razdoblje je razdoblje kojeg neki ljudi – a posebno intelektualci - nikada ne prerastu.

Rašireno i gorljivo korištenje riječi "oslobađanje" u raznim kontekstima je jedan od znakovi adolescentskog vjerovanja da samo proizvoljna pravila i konvencije stoje na putu činjenja čega god mi želimo.

Prema takvoj viziji svijeta, problemi različitih individualaca i grupa - žena, manjina, homoseksualaca, djece – moraju se riješiti tako što ćemo ih osloboditi ograničenja zakona, pravila, konvencija i standarda.

Treba ih osloboditi od prijetnje nepovoljnog prosuđivanja od strane drugih pojedinaca. Nitko od nas ne smije "osuđivati".

Prije dva stoljeća, britanski pravnik William Blackstone istaknuto je da postoje zakoni toliko stari da se nitko ne sjeća zašto postoje odnosno koja im je bila svrha; ali nakon loših posljedica ukidanja nekih od zakona jasno smo shvatili koja im je bila svrha.

Neke od bolnih posljedica različitih "oslobađanja" koja su započela šezdesetih su raspadanje obitelji, vrtoglav porast stope kriminala, sve lošiji rezultati u školama, i rekordne stope tinejđerskih samoubojstava.

Dugi silazni trend tinejdžerskih trudnoća i spolnih bolesti naglo se preokrenuo tijekom šezdesetih, započeo je novi trend rastuće stope tinejdžerskih trudnoći i spolnih bolesti, s vrhuncem u epidemiji AIDS-a.

Ponekad dolazi do pojave loših stvari zbog nepovoljnih okolnosti – primjerice, siromaštva ili rata; ali socijalna katastrofa nakon šezdesetih pojavila se tijekom dugog perioda mira i neviđenog prosperiteta. Primjerice stopa ubojstva je bila puno niža tijekom Velike Depresije tridesetih i tijekom drugog svjetskog rada nego tijekom različitih "oslobađajućih" promjena u šezdesetima.

Jedan od znakova zrelosti je sposobnost učenja iz iskustva. Neki od nas su naučili te smo zaustavili ili preokrenuli neke od nepovoljnih trendova. Primjerice, potraga za onim neuhvatljivim "korijenima uzroka" zločina, toliko draga političkoj ljevici, je zapostavljena u korist zatvaranje kriminalaca – i stopa kriminala je pala.

Ljevica je uzrujana zbog broja ljudi iza rešetaka i jauče koliko nas košta što su oni tamo. Nikada se nisu potrudili i procijenili koliko bi koštalo da ih sve pustimo.

Ljevica nikada nije shvatila zašto su vlasnička prava toliko bitna, osim nekim bogatunima koji imaju puno vlasništva. Kroz zakonodavstva i sudska rješenja, imovinska prava su urušena zakonima o kontroli najamnina, širokim poimanjem eksproprijacije, i različitim drugim vrstama ekoloških ograničenja.

Neki od najvećih gubitnika u svemu tome su ljudi skromnih prihoda, a neki od najvećih dobitnika su bili bogatuni koji su u stanju iskoristiti političke mišiće i aktivističke suce kako bi kršili vlasnička prava ostalih ljudi.

Političari u gradovima diljem država krše vlasnička prava oduzimajući domove u radničkim četvrtima i rušenjem cijelih dijelova grada kako bi tu zemlju predali ljudima koji će graditi trgovačke centre, kockarnice, i druge stvari koje će plaćati više poreza nego što plaćaju vlasnici kuća.

Upravo zato su vlasnička prava i stavljena u Ustav, kako bi onemogućili političarima da rade takve stvari; Ali adolescentni intelektualci našeg vremena promoviraju ideju da su vlasnička prava proizvoljna pravila kako bi štitili bogate.

Mnogi akademici i suci su dovoljno izolirani svojom stalnom pozicijom od stvarnosti da nikada nemaju potrebu odrasti.

Izvorna verzija članka Adolescent Intellectuals. Autor je Thomas Sowell (neki njegovi tekstovi na ovom blogu - ovdje).